FOTOGALERIJA Ansambl SAX-UMAS & Andy Scott u Hrvatskom domu Split
Pogledajte kako je bilo
Događaj ansambla SAX-UMAS & Andyja Scotta, saksofon & gosti, Bird's lament' Moondog 25 priređen je, u sklopu Ciklusa svjetske i popularne glazbe, sati u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u Hrvatskom domu Split.
Pratio ga je i fotograf Jadran Babić. Pogledajte galeriju koju je priredio!
Dobitnik prestižne britanske skladateljske nagrade BASCA, multiinstrumentalist Andy Scott svestrani je suvremeni glazbenik osebujnoga saksofonskog i skladateljskoga pristupa koji uključuje elemente jazza, world musica i suvremene klasične glazbe. Scott radi po narudžbi, nerijetko za vodeće instrumentaliste i ansamble na svjetskoj sceni. Predaje na odsjecima za kompoziciju i saksofon na Royal Northern Collegeu of Music, popularni je voditelj tečajeva te održava predavanja i radionice diljem svijeta. Osim što je vođa benda u svojim grupama i projektima, redovito ga kao gosta pozivaju da vodi i usmjerava velike grupe i kreativne projekte. Više od trideset godina pokreće kreativne suradničke projekte, od kojih je jedan posvećen glazbi Moondoga i njegovomu djelu 'Bird’s Lament' za Charlieja Parkera, koji ostvaruje s Ansamblom SAX-UMAS.
Nekonvencionalni skladatelj, pjesnik, glazbeni teoretičar, izumitelj glazbenih instrumenata i izvođač Moondog napisao je 'Bird's Lament' 1955., nakon smrti saksofonista Charlieja Parkera koji je nosio nadimak Bird. S njim je prijateljevao početkom 1950-ih, kada su učestalo razgovarali o glazbi i mogućnostima suradnje do koje ipak nikada nije došlo. To je djelo, koje predstavlja njegovo zanimanje za jazz glazbu 1950-ih, snimio za album 'Moondog'. Autor je na snimanju dirigirao orkestrom sastavljenim od pedeset glazbenika. Taj je album značajno pridonio njegovoj reputaciji skladatelja ozbiljne glazbe. Naime, Moondog je tada s jazz konvencija prešao u sferu klasične glazbe, najprije preko glazbe treće struje i minimalizma. Zapravo, sklonost prema klasičnoj glazbi pokazivao je još 1940-ih kada je postao počasni član Njujorške filharmonije u Carnegie Hallu.
Uglavnom samouk, za svoje je djelovanje crpio nadahnuće iz jazza, klasične i latinoameričke te indijanske glazbe s kojom se upoznao kao dijete. Njegova ritmična, kontrapunktalna djela i aranžmani kasnije su posebno utjecali na Franka Zappu i Igora Stravinskoga, ali i skladatelje minimalističke glazbe, primjerice Stevea Reicha i Philipa Glassa koji su to nadahnuće cijenili puno više od onoga čemu su bili izloženi tijekom studija na Juilliardu. Utjecao je i na druge umjetnike - Lennyja Brucea, Williama S. Burroughsa i Allena Ginsberga s kojima je i prijateljevao. Njegove su skladbe izvodili ugledni glazbenici raznih žanrova - od Jimmyja McGriffa, Janis Joplin, Marca Bolana, Stefana Lakatosa i Jona Irabagona, preko sastava Pink Martini, do Katije Labeque i Kronos Quarteta, a neki od njih skladali su djela posvećena samome Moondogu.