FRANCUSKI UČENJAK PRIJE 2,5 STOLJEĆA Riječ Dalmatinca brđanina tvrđa je od riječi Dalmatinca iz ravnica ili uz more
Dalmacija očima stranaca Piše: Svein Mønnesland

FRANCUSKI UČENJAK PRIJE 2,5 STOLJEĆA Riječ Dalmatinca brđanina tvrđa je od riječi Dalmatinca iz ravnica ili uz more

Balthasar Hacquet de la Motte je krajem 18. stoljeća prošao Istru, Dalmaciju i Liku, a njegov izvještaj donosi Svein Monnesland u svom djelu 'Dalmacija očima stranaca'

Balthasar (Belsazar) Hacquet de la Motte (1739. - 1815.) bio je francuski vojni liječnik, učenjak i putopisac. Kad je 1758. dospio u austrijsko ratno zarobljeništvo, ostao je u austrijskoj službi. Bio je liječnik u Idriji u Sloveniji, te profesor anatomije i fiziologije u Ljubljani i Lavovu. Od 1770. do 1787. poduzimao je brojna putovanja po Istri, Dalmaciji, Lici itd., obično pješke.

Godine 1785. izdaje prirodnoslovno djelo Fizičko-političko putovanje iz Dinarskih planina u Julijske, Kranjske, Retijske i Norijske Alpe. God. 1801. počinje objavljivati u nastavcima Opis i prikaz jugozapadnih i istočnih Wenda, Ilira i Slavena, gdje opisuje ljude i običaje. Kao knjiga to djelo izlazi 1802-1803. God. 1814. pojavio se skraćeni engleski prijevod Illyria and Dalmatia, u zbirci od 43 knjige u redakciji F. Schoberla, The World in Miniature, drugo izdanje 1821. Godine 1815. u Parizu M. Breton je izdao prijevod i preradu pod naslovom L’Illyrie et la Dalmatie. To svjedoči o interesu za Dalmaciju u Europi uoči Bečkog kongresa 1815. godine. 

Godine 1816. pojavilo se i njemačko izdanje Illyrien und Dalmatien, drugo izdanje 1830. godine. Hrvatski prijevod objavio je 2008. Etnografski muzej Split.


Donosimo dijelove knjige Sveina Monneslanda 'Dalmacija očima stranaca', u kojoj je prikupio zapise i umjetnička djela...

- Prikaz Dalmatinca sa suprugom u uobičajenom kostimu odaje njegov izgled dok je u graničnoj službi, a supruga je u ljetnjoj nošnji… Žena na glavi nosi bijelu maramu koja je posložena u trokut, a koja je naokolo po rubu vezena crvenom vunom, dok na krajevima vise male kite. U brdima je žena rijetko bez bodeža ili noža za pasom, kako bi se mogla braniti od napada bilo koje vrste.


Dalmatinac i Dalmatinka

- Kuga je često pustošila ovom jadnom zemljom, i to još 1783. kad sam po drugi put obilazio ovaj kraj. Onda je kuga izbila u Splitu, jer ju je netko donio iz Mostara s vrećom vune. Pola je grada onda pomrlo. Često su se događale ovakve velike nesreće u ovom glavnom gradu, a razlog je loše uređenje lazareta, koji se ne nalazi izvan grada, već je tako reći njegov sastavni dio. Neshvatljivo je kako mletačka uprava, koja nikad nije zaostajala u javnim ustanovama, već davno nije uspjela spriječiti to zlo. Dalmatinac s kopna ne misli na prevenciju. Kad pošast izbije, sve što čini jest da moli pred slikama svetaca i da izbjegava mjesto gdje je pošast izbila. Mnogi drže u kući sušeni vodomar (Alcedo ispida), jer je navodno zaštitno sredstvo protiv svih zaraza. To praznovjerje mnoge je obitelji stajalo glave.

Dalmatinac je vedre naravi, voli slobodu, ima istaknut osjećaj časti. Za svog će gospodara živjeti i umrijeti ukoliko je on darežljiv u plaći. Ali ako nije, on će napustiti kuću i zemljište i otići drugom gospodaru. Riječ Dalmatinca brđanina tvrđa je od riječi Dalmatinca iz ravnica ili uz more, a oni se nazivaju Primorci. Opće je poznato da je Dalmatinac dobar vojnik, a još bolji mornar. Vrlo je skroman, a ipak vrlo dobra tjelesnoga ustrojstva kao i Hrvat. Dobro je građen, vitak, čvrstih kostiju…

Malo ih se sreće koji bi bili izopačeni zbog melankoličnih napada. Što se tiče uljudbe, oni nisu daleko došli, ali zato Dalmatinac nije taj koji će te otpraviti dvosmislenim riječima. On je gotovo posve prirodan čovjek, pravo dijete prirode. Dijete je već s godinu dana čvrstih udova, pa već počinje hodati, a s petnaest mjeseci već hoda uvelike uokolo.

Što se pak tiče naobrazbe i uljuđenosti, ona je ravna ništici. No to nije važno za Dalmatinca koji ima namjeru zauvijek ostati u svom zavičaju, jer njegova najveća sreća kao da se sastoji u njegovu neznanju.

Razonoda su ovog naroda lov, ribolov, bacanje kamena prema nekom određenom cilju, i to s kovitlanjem i bez njega. Sklonost Iliraca alkoholu već smo spomenuli. Majstori su u proizvodnji alkoholnih pića, pa ih čak izvoze u druge zemlje. Zadarski maraskino pravi se od trešnje posebne vrste, s nazivom maraska. Ima mnogo drveća s tim plodom blizu sela Vodice, nedaleko od otoka Murtera. Ovaj otok još opskrbljuje Dalmatince drugom biljkom koja nije manje vrijedna za tamošnje ljude nego što je konoplja i lan za nas. Uostalom, stanovnici su toga otoka poznati po svojoj izuzetnoj lijenosti. Poljoprivreda ove zemlje nije od velike važnosti, skoro ništa se ne uzgaja osim vina, masline i duda. Mlijeko ovce ili koze te meso od tih životinja predstavlja cijelu hranu seljačkog stanovništva. Mali broj obitelji toliko je siromašan da si ne može priuštiti vina nekoliko puta tjedno.



Dubrovački knez

Dubrovačka Dalmacija, ili Republika Dubrovnik, bila je aristokratska republika, slična Veneciji. Glavni magistrat, na čelu s knezom, bivao je biran, ne svake druge godine, već svaki mjesec. Kneževa službena odjeća prikazana je na priloženoj slici.

Djevojke se slobodno ophode s mladićima, ali se ipak neobično visoko cijeni djevojčina čast. Žene i djevojke, ljudi i mladići iz raznih sela ljube se međusobno kad se nađu pred crkvom. Ovaj lijepi prizor, kaže neki putnik, navodi strance na pomisao da svi pripadaju jednoj te istoj obitelji. Tu će se opaziti i druge male povlastice koje si nešto drskiji momci nekažnjeno dopuštaju u ophođenju sa svojom ljepoticom. No djevojka koja izgubi čednost izgubi istodobno i pravo da nosi crvenu kapu, s koje, u mnogim mjestima, visi još i veo do ramena i niže.


Konavoka i morlački par

Ovaj otok, ili bolje poluotok, pripada dubrovačkoj Dalmaciji. Ženska odjeća izvanredno je dražesna… Ta odjeća, kad je nova i kad je nose mlade žene ili nevjeste, vrlo je ugodna. Ali kako su dalmatinske žene navikle da nikad ne mijenjaju odjeću dok nije sasvim nepodesna za dalju upotrebu, brzo postaje odvratno prljava.

Konavoske žene imaju jednostavniju, ali zato i elegantniju nošnju. Nose sandale vezane šarenim vrpcama oko noge; jakna i pojas imaju elegantan vez; i haljina, koja je bijela sa širokim rukavima, ima vezen rub oko suknje na grudima i na donjem dijelu rukava. Iznad ove haljine nose turski simarre, ili tuniku, bez rukava.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(86857, "");
Pregledaj komentare