GENIJALNA INICIJATIVA IZ TROGIRA Učenici testove pretvaraju u - rafiole

Fotogalerija (19)

Trogirani su uložili značajne napore kako bi togirski rafiol zadobio status kakav zaslužuje. Nedavno smo izvijestili da je Društvo 'Kameni cvit' iz Trogira pokrenulo proceduru upisa te tradicionalne slastice u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalne baštine, pri čemu je ostvarilo suradnju sa Srednjom strukovnom školom 'Blaž Jurjev Trogiranin', a u međuvremenu se u cijelu priču uključila i tamošnja Osnovna škola 'Petar Berislavić'. 

'Riječ je o slastici iz koje su proizišli i, primjerice, imotski i makarski rafiol. Prvi je to kolač koji je napravljen u Trogiru prije otprilike 800 godina, recept se prenosi s koljena na koljeno', kazao nam je tada Miljenko Rilje, predsjednik Kamenog cvita. 

Sada nam je pak pojasnio da je suradnja s OŠ 'Petar Berislavić' bila logičan slijed. Ona je, naime, uključena u projekt 'Čuvari baštine' Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, a u kojem sudjeluju i Konzervatorski odjel u Trogiru te Muzej grada Trogira. Nositelji su aktivnosti profesori Ana Zelalija, Marko Pastuović, Ivana Bilić, Tomislava Ečić Svirać, Ana Jerković, Jelena Coce Tomić te učiteljice razredne nastave. 

Profesorica Bilić zadužena je za segment projekta vezan upravo uz trogirski rafiol, u okviru kojeg se mlade generacije podučavaju načinu njegove izrade kako u jestivom tako i u suvenirskom obliku. U razgovoru za Dalmatinski portal otkrila je kako je sve krenulo, a doznali smo i pregršt zanimljivosti o njihovim rukotvorinama. 

'Pripremali smo predstavicu 'Vrime o Božića', a kakvo je ono bez kolača? Tako smo krenuli raditi. Proces je podosta zahtjevan, puno ručica treba prevrnuti da bi se došlo do proizvoda. Isprva smo radili u neadekvatnim uvjetima. Primjerice, pripremili bismo rafiole pa su nam okolni restorani uskakali s pećnicom jer je nismo imali. Lako se odustane, ali nas je ponijelo. Svaki novi dolazak u kuhinju bio je sve bolji', prisjetila se naša sugovornica. 

Inače, ona je profesorica biologije i kemije, a na kemijskoj grupi reciklirali su papir. Prilikom reciklaže, kako nam je ispričala, ostala im je kaša od papira pa su se dosjetili u kalupiće za kolače ubaciti tu kašu. 'Klasika' im nije bila dovoljno izazovna, stoga su se odlučili na nešto novo…

'Mozgali smo i uspjeli od silikona napraviti kalup rafiola. Učenici su radili model od plastelina ili glinamola koji je poslužio za izlijevanje kalupa od silikona. Kad se silikon osuši, uzmemo stare kontrolne, namočimo ih vodom, dodamo drvofiks, štapnim mikserom napravimo kašu i onda njome punimo kalup. Ekološki se zatim suši na suncu i buri, a kad se osuši - proizvod je gotov. Malo ga 'taknemo' - obojimo, napišemo 'Trogir', dodamo malo cukra - i to je to', obrazložila je i uz smijeh dodala kako mnogi posegnu za njim uvjereni da je jestiv. 

Budući da škole vrlo često nemaju dovoljno sredstava kojima bi pokrile troškove izvannastavnih aktivnosti poput ove, prijavili su se za projekt 'Čuvari baštine'. Na taj su način prije otprilike dvije godine osigurali novac za silikon, drvofiks i ostale neizostavne potrepštine.   

Prakticiraju i prodaju svojih rukotvorina tijekom turističke sezone. Profesorica Bilić tvrdi kako su u više navrata rasprodali sve što su ponudili u Kuli Kamerlengo. Prihode su, kao i one ostvarene u drugim njihovim projektima, preusmjerili u humanitarne svrhe. 

'Kao škola godinama surađujemo s mojim ujakom, misionarom u Ruandi don Dankom Litrićem. Sve što se zaradi, šalje se ondje. Na primjer, naša djeca plela su narukvice od starih majica, a ona iz Ruande uzvratila su nam čestitkama od kora od banana i križićima od drva. Dvije-tri godine do pandemije koronavirusa organizirali smo marende za Ruandu; svi bi se razredi izmijenili u njihovoj pripremi i prodaji - dobili bi tako jeftiniju u odnosu na cijenu koju bi platili u dućanu ili pekari, a istovremeno bi nekome pomogli. Lani smo za dan škole napravili lutriju kojom smo prikupili 7000 kuna - možda nama nije velik iznos, ali njima je ogroman. Radimo i priredbe pa simbolično naplaćujemo ulaznice', navela je. 

Miljenko Rilje prethodno nam je rekao kako u Kamenom cvitu smatraju da su upravo škole najbolji partneri u očuvanju rafiola jer mogu prenositi znanja i vještine njegove izrade na najmlađe. Pozvali su ih, stoga, na sastanak kad su se upustili u proceduru upisa u Registar kulturnih dobara. Ivana Bilić prepričala nam je kako su članove društva oduševili prezentiranim. 

U prijedlogu suradnje stajalo je kako će pomoći školi u predstavljanju na raznim manifestacijama kao što su sajmovi ili pak natjecanja te kako su voljni osigurati sredstva za određene aktivnosti. Sukladno tome, prvo u što su se zajedno upustili bilo je sudjelovanje na 18. izdanju Bisera mora, najvećeg gastro natjecanja u regiji, održanom koncem ožujka na Braču. Profesori iz Srednje strukovne škole 'Blaž Jurjev Trogiranin' održali su ondje radionicu pripreme slastice, a učenici Osnovne škole 'Petar Berislavić' predočili su proceduru izrade magneta u njenome obliku. 

'Svi smo se prigodno odjenuli. Četiri učenice nosile su kostim sašiven od spužve u obliku rafiola, a profesori nošnje. Prošli smo zapaženo. Na kraju balade prisutni na prezentaciji bili su zadovoljni viđenim, a mi prvim zajedničkim nastupom', konstatirala je Bilić. 

S obzirom na to da je uvriježeno mišljenje kako nastavni program uglavnom ne ostavlja dovoljno vremena za kreativan sadržaj poput ovog, zanimalo nas je kako sve stigne s osnovnoškolcima. 

'Nemam poseban sat za bavljenje rafiolima, ali ih obično guram sa svojim razredom na satu razrednika. Pored toga, dolazim u školu i nakon nastave. Blizu mi je, nije mi teško jer volim raditi kolače i štošta kreativno, a onda i djeca to osjete. Oni koje isto zanima, nakon jutarnje nastave, vrate se bez problema u petak u poslijepodnevnim satima u školu, pa i do 21 sat pečemo. To im je 'wow', mnogi jedva čekaju i pitaju kada ćemo opet', uzvratila je te napomenula kako nije sama u projektu, već su uz nju i spomenuti kolege. 

I blagdansku jelku na gradskom trgu okitili su rafiolima. Profesorica Ivana Bilić smatra kako je potrebno 'iskoristiti' činjenicu da je karakterističan za trogirsko područje, odnosno da je poželjno 'gurati' ga. 

'Kad ga turist proba, rado će kupiti i suvenir jer će se, kad doma na njega baci pogled, sjetiti okusa i doživljaja iz Trogira. Ova je priča lijepo zaokružena. Daj, Bože, da sve dobro prođe i da se zaštiti kao nematerijalna baština', poručila je.

U konačnici nam je otkrila kako im, uz magnet, već naviru nove ideje. Ne sumnja da će ih realizirati jer, ustvrdila je, djeca vole aktivnosti mimo klasične nastave.