IKS FESTIVAL Predstavljamo Selmu Banich: 'Kulturna politika pacificira kritički potencijal umjetnosti'

'Dalmatinski pleše suvremeno, a ti?' projekt je Dalmatinskoga portala i IKS Festivala, koji se kroz razgovore s plesnim umjetnicima prisjeća kako je nastao taj festival i na koji su ga način ljudi gradili i stvarali. Razgovarali smo s izvedbenom umjetnicom iz Zagreba Selmom Banich, a posebnu pozornost obratite na 'okidač pitanje' koje je ona postavila čitateljima Dalmatinskog portala. Radi se, zapravo, o nagradnoj igri...

Kako i kada  ste se prvi put upoznali s plesnom scenom u Domu mladih?

- Sa splitskom plesnom scenom u Domu mladih upoznala sam se pripremajući umjetničku akciju 'F U C K' koja je izvedena u sklopu programa XONTAKT 2011. Akcija je nastala u suradnji s manifestacijom XONTAKT, a izvedena je u znak podrške nezavisnoj kulturi grada Splita. Evo kako je tada glasio poziv za akciju:

'Nezavisna kazališna scena grada Splita poziva vas da sudjelujete u jedinstvenoj umjetničkoj akciji F U C K − spjevu epskih proporcija, koji će na dan zatvaranja ovogodišnjega festivala XONTAKT odzvanjati amfiteatrom nikada dovršenoga Doma mladih. Stoga, donesite svoj SPISAK ZA ODJEB jer 'If you can't say Fuck, you can't say Fuck the government', kako nas to kultni američki komičar Lenny Bruce sarkastično podsjeća.'

Iz te akcije nastao je video-rad 'Umjetnost treba jebati!' u kojemu se susreću: 1994. i 2011., arhivska snimka 'Stolica' i zvučni zapis našega okupljanja te Fraktal Falus Teatar i nezavisna izvedbena scena; u istome prostoru, ali i gotovo dva desetljeća poslije - poratna tranzicija 90-ih i privatizacija 2000-ih, nikada dovršen Dom omladine i nikad dovršen Dom mladih, trag i znak, sjeb i odjeb.

Plesna umjetnost kroz povijest je napravila dosta pomaka i promjena u razmišljanju o umjetnosti općenito – odnos tijela kao subjekta i objekta, tijelo u izlagačkome kontekstu, svakidašnjemu ali i onome konceptualnom. Kako danas definirate revoluciju tijela?

- Umjetnička praksa bitno utječe na to kako mislim kao građanka, ali me i građanska odgovornost bitno usmjerava kao umjetnicu. U tome smislu pokušavam uvijek iznova uspostavljati odnos prema (vlastitome) tijelu i tijelima svojih sugovornika - mimo postojećih navika, definicija i funkcija - preispitujući time kako, gdje i pod kojim uvjetima biramo biti zajedno.

Može li tijelo biti revolucionarno u Hrvatskoj?

- Igrokaz građanske participacije u procesima odlučivanja o socijalnoj organizaciji života, institucijama i politici u ovoj zemlji služi samo kao neutralizator otpora - stvara privid normalizacije društvenih odnosa i zatire naš etički potencijal. Volim misliti da dolazi vrijeme u kojemu će razne mreže solidarnosti, naša osobna ekologija i kooperacija istisnuti kompeticiju iz društvenoga ugovora koji kapitalistički režim i njegova država provode.

IKS Festival 2012, predstava 'Divna, divna, divna katastrofa'

Kako izravno utječu odluke kulturnih politika na vas kao plesača, na vaše 'osobno tjelesno', koje nije nužno samo izvođačko, izlagačko?

- Kulturna politika regresivna je institucija koja pacificira kritički potencijal umjetnosti. Uprave koje ih pokreću kulturu stavljaju u službu autoritarnih politika potpune kontrole društvenih odnosa. Zbog konflikta s upravom grada Zagreba već treću godinu ne apliciram na natječaj javnih potreba u kulturi. Umjetnici i kulturnjaci u državnim i gradskim institucijama, te oni izvan njih, morat će preuzeti odgovornost za situacije u matičnim 'institucijama', solidarizirajući se tako i s radnicima izvan njih. Tek kada osvijestimo klasni problem kao istinski problem našega društva, moći ćemo paradigmatski mijenjati društvo i uvjete života za svakoga pojedinca.

Angažirana ste plesna umjetnica, aktivistica; do kakve bi promjene trebalo doći unutar sustava kroz prizmu aktualnih kulturnih politika da bi plesač bio zadovoljan u svojoj struci, ali i šire - kao građanin?

- Estetika prije etike proizvodi tek privid da smo civilizirano, 'kulturno' društvo. Društveni problemi tematiziraju se, to je neosporno. No, sigurna sam da to nije dovoljno. Naša je obveza promišljati stvarnost ne samo na razini sadržaja i forme, već preispitivati temeljne postavke i pozadinu umjetničkoga rada te mehanizme kojima se on ostvaruje. Svakodnevno biramo put kojim želimo ići. Za mene je to put na kojemu ću uvijek iznova moći obnavljati mjesto vlastite slobode. 

Opišite događaj povezan s plesnom scenom u Splitu koji Vas se posebno dojmio.

- Priče o katastrofi, preživljavanju i dostojanstvu koje smo podijelili jedni s drugima na radionici i izvedbi 'Divne, divne, divne katastrofe' Instituta za katastrofu i kaos, koje su održane u sklopu IKS Festivala 2012. na sceni Amfiteatra Doma mladih.

OKIDAČ PITANJE:

Da je Toma Bebić plesna predstava, kakva bi predstava bio (opišite što bi vas se dojmilo) i na kojoj bi se sceni u gradu Splitu izvodila?

(Sada promislite, a naknadno ćemo obavijestiti gdje treba poslati odgovor i koje će biti nagrade...)

O umjetnici: SELMA BANICH

Izvedbena umjetnica; živi i radi u Zagrebu. Autorica je serije radova koje priprema samostalno i u suradnji s brojnim drugim umjetnicima, grupama i inicijativama. Stvara u mediju plesne izvedbe, u performansu i akcijama u javnome prostoru te na filmu i u kazalištu, istovremeno se angažirajući u polju neformalne edukacije i istraživačkoga rada.

U promišljanju i prezentaciji vlastitoga rada nastoji davati prednost etici ispred estetike, empatiji ispred utopije, umjetnosti ispred politike i prirodi ispred društva, proširujući tako kontekst u kojemu svakodnevno uči, stvara i sudjeluje u organizaciji rada.

O radu: UMJETNOST TREBA JEBATI

videozapis, 5'27 min.

Autorica: Selma Banich

Audio remix: Adam Semijalac

Videozapis: 'Stolice' (Fraktal Falus Teatar, 1994.) i arhivska snimka Doma mladih