INTERVJU Antonia Mirat: Život opernih pjevačica se može usporediti s vojničkim

Antonia Mirat sopranistica je koja niže fascinantne uspjehe od vrlo rane mladosti. Svojim iznimno lijepim glasom 32-godišnja Trogiranka u mnogobrojnim gradovima diljem svijeta osvaja publiku. Kako gleda na svoju sjajnu karijeru, tko je oduševljava te kako izgleda život opernih pjevača pročitajte u nastavku...

Kako je započeo Vaš glazbeni put?

- Od malena sam pokazivala interes za glazbu. Moja pokojna majka Marija je bila velika zaljubljenica u teatar. Bila to drama, balet ili opera mi smo bili redoviti posjetitelji kazališta. U dobi od četiri godine baka me u Ljubljani vodila na balet u Plesnu školu ispod našeg stana. Sa šest godina sam počela učiti svirati klavir u klasi profesora Marija Milina, a s 10 godina sam počela učiti solo pjevanje u klasi profesorice Branke Ristić.

Moglo bi se kazati da pjevate cijeli život. Kako bi opisali život operne pjevačice?

- Baš tako, pjevam cijeli život. Ne znam jesam li prije propjevala ili progovorila. Život operne pjevačice je vrlo daleko od onoga kakvom ga netko tko ne radi taj posao zamišlja. Taj posao je vrlo naporan, zahtjeva jako puno odricanja, spartanske discipline, čelične volje i talenta. Naime, morate biti toliko čvrsti da padnete stotinu audicija dok jednu ne prođete. Mogu slobodno kazati da posao opernog pjevača više sliči životu profesionalnog vojnika ili sportaša. Tu su i stalna putovanja, život s dva kufera u rukama, život u avionu i na cesti. Međutim, ništa nije teško kad čovjek voli svoj posao, voli umjetnost i živi za nju.

Koliko napora iziskuje posao kojim se bavite?

Ovaj posao uistinu zahtjeva spartansku disciplinu i velika odricanja. To je jedan sustavan i organiziran rad na sebi. Počevši od glasovne, fizičke kondicije do studiranja uloga... I nije uloga završen posao kada ju naučite napamet. Potrebno ju je kreirati, udahnuti komadić svoje duše da bi ona dobila dio vas. I tek tako u sintezi sa sobom ,onim što je libretist napisao, skladatelj skladao, vaš dirigent zamislio i vaš režiser osmislio uloga dobiva smisao i postajete jedno tijelo i jedna duša. Tek u takvoj sinergiji poočima umjetnost.

Koje ste se sve uloge otpjevali i koja Vam je najdraža?

- Otpjevala sam mnoge uloge Ravelovog Šišmiša iz L enfant et sortilege. To je bio moj debi s 19 godina. Zatim Madam Herz iz Mozartovog Schauspieldirektora, Luciu di Lamermoor iz istoimene opere Gaetana Donizettija. No, meni dvije najdraže uloge su uloge u kojima nalazim sebe. To su Grofica iz Mozartovog Figarovog pira i uloga Kraljice noći iz Mozartove opere Čarobna frula. Grofica je na van stamena, hladna, suzdržana žena. Iznutra je jako ranjiva, emotivna, krhka i lomna poput stakla. To je lik jako sličan meni. Zatim uloga Kraljice noći. Čarobna frula je sve samo ne dječja bajka, to je priča o vječnoj borbi dobra i zla. Kraljica noći nije zločesta vještica, ona je feministica. Žena koja smatra da ima jednaka prava poput njenog muža Sarastra. Upravo ulogom Kraljice noći sam ostvarila svoj bečki debi 2010. godine. Pjevala sam tu ulogu u dvorani gdje je udana princeza Süssi.

Zbog štikle pala pred očima predsjednika Mesića

Možete li se sjetiti neke anegdote?

- Davno 2001. godine u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner u Opatiji sam trebala pred cijelim državnim vrhom otpjevati ariju iz Male Floramye. Imala sam samo 18 godina i dok sam stajala na bini pukla mi je potpetica. Na sreću sve je na kraju završilo dobro, jer sam imala krinolinu i nitko osim moje mame nije ni primijetio što se zbilo. A, jednom sam igrala prvu hrvatsku opernu pjevačicu Sidoniju Erdody Rubido, dok sam izlazila iz kočije zapela mi je štikla i ja sam pala. U publici je bilo oko tisuću ljudi u Slavonskom Brodu. Predstava pod visokim pokroviteljstvom predsjednika države, a u publici i sam predsjednik Stjepan Mesić. No, cijelu stvar je spasio naš poznati glumac Vjekoslav Janković uzevši moju cipelu  i kao Pepeljugi mi je ponovno obuo. Sve je izgledalo kao dio režije.

Od brojnih nagrada koje ste osvojili koja Vam je najdraža?

- Nagrada Milanske skale na natjecanju Hans Gabor Belvedere.

Imate velik broj nagrada u svojoj karijeri, možete li nam se malo pohvaliti, ne budite skromni… 

- U školi sam bila veliki štreber. Išla sam u tri škole, opću gimnaziju i dva glazbena smjera smjer solo pjevanje i smjer klavir. Sve sam prolazila s odličnim. Na Muzičkoj akademiji sam bila isto tako jako marljiva i vrijedna. Tadašnji dekan  profesor Parać i pročelnik odsjeka profesor Antun Petrušić su me nagradili sa stipendijom za pjevačko usavršavanje u klasi profesora Sone Ghazarian u Beču kao najboljeg đaka solo pjevačkog odsjeka. Iste godine sam odabrana od svih đaka na Akademiji da predstavljam Hrvatsku na Svjetskoj izložbi Milke Trnine u Beču, gdje održavam tim povodom i svoj prvi solistički koncert u Londonu. Sa 23 godine poslije koncerta dajem intervju za BBC povodom koncerta. 

Često ste na putu. Nedostaje li vam Hrvatska?

- Jako su naporna putovanja. Fali mi moja Hrvatska, moja Dalmacija, moj Split, moj Trogir... Moj kamen, moja brnistra, moje more, moje plavo nebo, moje sunce... Moj brat Filip, moja mala nećakinja Maria Alessandra, moja nevjesta Matea, te moj momak Dominik. No, ja sam prava dalmatinska galebica i kad mi je najteže, raširim krila otisnem se na novi put u nove pobjede.

Imate li neke neostvarene snove i suradnje?

- Dok god sanjamo znamo da smo mladi, rekao je Čehov. Imam još snova, želja, ambicija. Neke se i ostvaruju, 30. siječnja 2016. godine pjevat ću na balu u Beču. Evo ovom prilikom zahvaljujem gospodinu Miroslavu Piplici na tome i mojoj agentici Yolandi Calix koja mi je ustupila taj termin.

Kojeg biste kolegu izdvojili kao najboljeg?

- Hrvatska i svjetska operna scena ne trebaju imati bojazan. Stasala je plejada mladih opernih pjevača koja ce ostaviti traga u opernoj umjetnosti. Diana Haller, Evelin Novak, Martina Zadro, Dubravka Šeparović, Adela Golaci i brojni drugi koji apsolutno zaslužuju komplimente i divljenje.

Može li se u Hrvatskoj živjeti kao operna pjevačica?

- Mene je život više odredio na rad u inozemstvu. Apsolutno se može živjeti i to jako dobro i pristojno. Međutim, ovaj posao zahtjeva veliki rad i odricanje.

Novi singlovi su sinteza sintetičke glazbe i housea

Možete li nam predstaviti svoja dva singla?

- Ovom prilikom predstavljam svoja dva nova singla nastala u crossover maniri. Radi se o sintezi sintetičke glazbe i housea. Obradila sam ariju Kraljice noći Der Holle Rache iz opere Čarobna frula W.A.Mozarta. Produkciju i aranžman potpisuju Želimir Skarpona i Dalibor Musap, te ariju Lucijinog ludila iz opere 'Lucia di Lamermoor' Gaetana Donizettija, čiji aranžman i produkciju potpisuje DK Vienna Produktion i Marko Majkovica.

Koji su Vam planovi?

- Pa ne volim prejudicirati stvari. Neka me budućnost iznenadi, za sada je to album i svakako Operni bal.