INTERVJU Bajaga: Tek kad izađem na binu osjetim koje ćemo pjesme izvoditi, na Sustipanu možemo i tri sata svirati!

'Moji su drugovi biseri rasuti...' stihovi su Bajagine pjesme, a na ovim prostorima jedan od najpopularnijih pop-rock izvođača s bendom Instruktori ima puno drugova u Splitu, ako je suditi prema rasprodanim kartama u rekordnom vremenu za koncert na Sustipanu. Na Snu sustipanske noći nastupa večeras, ne očekuje se ništa manje nego odličan koncert, na što je navikao splitsku publiku. Bajaga je stigao večer uoči nastupa, putovao je s bendom kombijem iz Beograda do Splita, baš onako rokerski, nimalo kao zvijezda. I takav je bio razgovor, opušten i vedar s iskrenom radošću prvog nastupa na Sustipanu. Uhvatili smo Bajagu neposredno nakon dolaska u Split, a on je s nama podijelio neka od svojih razmišljanja. Nije propustio čestitati i zaželjeti i dalje sve najbolje TBF-u, splitskom bendu kojeg cijeni.

- Veselim se nastupu, dugo nismo svirali ovdje, a opet imamo dosta prijatelja i publike i znam da ljudi vole čuti poneku našu pjesmu. Drago mi je što smo prvi put na Snu sustipanske noći, ovo je drugačiji prostor. Vanka je ljeto i vruće i pretpostavljam da će biti mnogo mladih i zaljubljenih tako da ćemo napraviti opušteniji koncert, možda s malo više balada i brojeva za zaljubljene. Svirat ćemo i brze stvari i neke stvari s ranijih albuma koje ne sviramo često. Mislim da će biti dobar program - najavio je uvodno.

Nove generacije stasaju, a Vaše pjesme se ne prestaju slušati. Uz one koji su odrasli uz njih, sve više je mlađe generacije na koncertima. 

 - Meni je drago kada vidim da na naš koncert dolaze djeca koja se nisu rodila kad su neke od tih pjesama snimljene. Vjerojatno je to onda zaslugom roditelja koji su im puštali te stvari, ali to je stvarno veliki kompliment, veliko zadovoljstvo za mene. Naša svaka svirka izgleda kao narodno veselje, ha, ha.

Dobar dio Splićana Vas voli, koja je Vaša prva asocijacija na Split? 

- Volim doći u Split, puno puta sam svirao ovdje, prvi put još početkom 80-ih i od onda smo relativno redovno dolazili. Svirali smo na raznim mjestima, od Gripa, Bačvica, Spaladium Arene, jednom davno i na jednom igralištu, mislim da je bilo rukometno. Kad pomislim o Splitu sjetim se Pece Peteja i Gibonnija. Gibu znam  iz vremena 'Osmog putnika'. Sjajan je dečko... 

Koje je Vaše mišljenje o novim, mlađim glazbenicima općenito?

- Imamo puno dobrih pjevača i izvođača, za razliku od prije, ali je kriza autora. To je mislim problem i na svjetskoj razini. Malo je autora, nekad je bilo mnogo više.

Možda zato što su neka nova vremena, da ne kažemo površnija, kad danas slušamo tekstove pjesama nastalih ranije čini se više nemogućim danas pisati slično... 

- Možda jest jedan od razloga što su površnija vremena, ali mislim da je i pitanje glazbene industrije. Primjera radi, sjećam se kad sam imao intervju na jednom beogradskom radiju i oni puste 'Stairway to Heaven' koja završi za tri i pol minute. Pitao sam ih imaju li original, a oni mi odgovaraju da je to original. Objašnjavao sam im da su 'isjekli' solo i minut i pol skratili pjesmu, a oni meni da su pustili kako su je dobili. Poslije su se zainteresirali. Shvatio sam da pjesme koje traju duže od pet minuta 'režu', da može stati više pjesama i više reklama. Drugo je vrijeme danas, ponavljam, mislim da je kriza autora. Kad pogledaš ove emisije poput 'Talent show' i slično, vidiš svi pjevaju, svi dobro sviraju, ali slabo prave pjesme.

U odnosu na vrijeme kada ste Vi krenuli glazbenim putem, novoj generaciji je na raspolaganju internet za lakše 'probijanje'. Koliko je 'nekim novim klincima' lakše danas? 

- S jedne strane jest lakše, ali s druge strane je i teže. Internet je nepravedan prema autorima. Kad pogledate spisak najbogatijih ljudi na svijetu, prvih deset su svi koje imaju veze s internetom, a internet plaća mnogo gore nego što su plaćale diskografske kompanije. Dok su postojale ploče kompanije su davale postotke, a ovi daju promile i još se bune. Nadam se da će ova akcija u kojoj sudjeluje mnogo svjetskih glazbenika uroditi plodom i promijeniti te stvari. U tom smislu mislim da je klincima teže, nekako je sve dostupnije, ali i manje zaštićeno tako da ako imaju dobru stvar teško je mogu naplatiti.

Prije se i znalo prema prodanim pločama koliko je tko uspješan...

- Da, a danas se to nekako mjeri pregledima, iako se i to isfolira. Imaju, primjerice, milijune pregleda, a nitko ne zna za njih. 

Vratimo se koncertu. S kojom pjesmom ćete početi? Jedna od najljepših rock balada 'Otkad tebe volim ja' je bila izabrana za posljednji koncert u Spaladium Areni.

- Vidjet ćemo. Imam otprilike spisak što ćemo svirati i jedan što bismo mogli. To zavisi o atmosferi, o osjećaju. Vidim na licu mjesta kako ćemo, što se mene tiče možemo i tri sata svirati. Baš kad izađem, vidjet ću. Siguran sam da će biti dobro, ali prosto onda u tom trenutku osjetiš koja je pjesma dobra da se krene. 

Vjerujemo da će publika guštati. A na kojem ste koncertu Vi posljednji put uživali? 

- Zadnje što sam bio je Bruno Mars u Beču, 3. lipnja. Stvarno je spektakularna ta turneja. Htio sam zapravo gledati Princea dok je bio živ, nikad nisam imao sreće otići...

Dugo ste godina na glazbenoj sceni, imate vjernu publiku gdje god da jeste, ali me zanima jeste li razmišljali o načinu na koji biste završili karijeru?

- Muzika je jedna stvar u kojoj rijetko tko razmišlja o završetku karijere, možeš svirati dok možeš stati na nogama. Nema kraja. Jednom sam bio predsjednik Udruženja muzičara, doduše, vrlo  kratko šest mjeseci, i Ljubiši Simiću sam dodjeljivao nagradu za 60 godina karijere. Imao je 'osam banki' i izgledao je bolje od orkestra kojem je dirigirao. Pitao sam ga u čemu je stvar, a on mi je rekao: 'Nema frke, mene sam 'piči' muzika, muzika me drži'. I to je to.

Kažu da je sretan čovjek koji ima uz sebe nekoga koga iskreno voli i radi posao koji voli.

- Ja sam onda sretan čovjek! 

Na kraju, imam jedno 'naručeno' pitanje. Kome ste posvetili pjesmu 'Zažmuri'?

- Ha, ha. Ljudi često misle da je nekome napisana ili posvećena, ali generalno pjesme pišeš jer imaš potrebu napisati. Sve su plod, recimo to tako, neke mašte i toga što se događa oko nas. Naravno da su nastale pod utjecajem života, ali konkretno nema posvete...