INTERVJU Marija Primorac: Po danu sam 'bauštelka', a po noći strastvena kreativka
U mom nakitu se vide tehnike izrade koje se mogu pronaći i u završnim radovima u građevini
Marija Primorac 29-godišnja je građevinska inženjerka koja u svoje slobodno vrijeme izrađuje i dizajnira nakit, odjeću i torbe. Šestu godinu djeluje i 'krije' se iza svog brenda 'Sweet S'. Mladu Splićanku nakratko smo izvukli s gradilišta kako bi nam objasnila svoj spoj na prvi pogled nespojivih građevinskih i dizajnerskih vještina. U razgovoru s Marijom otkrili smo snažnu povezanost njene ženstvene i 'bauštelske' strane.
Kako i kada si počela izrađivati nakit?
- Počelo je 2010. godine kada sam imala pauzu od fakultetskih obveza, onda sam morala početi raditi nešto što će me potaknuti, pomalo se to razvijalo u moj hobi koji je s vremenom postao jedan od mojih poslova.
Što je jedna građevinarka pronašla u puno 'ženstvenijem' poslu?
- Jedna moja profesorica je rekla da je to zapravo vezano jedno s drugim. Građevinski sam inženjer, sada završavam dizajn interijera, sve se jako dobro uklapa s dizajnom nakita i odjeće. Smatram da je to povezano, jer dizajn odjeće i nakita projekcija iz 2D u 3D što je zapravo i građevina. Vezano je, jer da bi uspio u svemu trebaš poznavati i druge stvari. U mom nakitu se vide tehnike izrade koje se mogu pronaći i u završnim radovima u građevini. Da bi prostorija izgledala dobro, kao i nakit mora biti tehnički dobro odrađeno. Ono što vidim svojim okom spajam i prenosim na svoje rukotvorine.
Moglo bi se kazati kako si u svom rukotvorenju raznolika i šarolika. Što ti je omiljeno u tvom kreativnom radu?
- Najviše volim dizajnirati odjeću, osim što je privatno nosim, volim je i pokloniti. Kada radim odjeću provodim dosta vremena s mamom, koja mi je u tome tehnička podrška. Predstavlja mi zadovoljstvo provoditi vrijeme s mamom, s kojom se zbog obveza malo viđam. Kada sjednemo i krenemo raditi nešto kreativno, našem druženju i inspiraciji nema kraja.
Kako je biti žena u građevini?
- Na prvu ruku kazala bi vam da je to grozno, no ima super situacija. Ponekad možete iskoristiti svoju žensku stranu i šarm, kako bi prije i lakše dobili, odnosno kako bi vam muški kolege prije izašli u susret i pomogli. No, još uvijek je prisutan stav omalovažavanja prema ženama, jer dosta ljudi smatra da žene to ne mogu. Smatram osobno, a i uvjerila sam se kroz rad kako žene preciznije i pedantnije znaju raditi. Nema prljavih stvari, smeća i grešaka, dok muškarci vode manje računa o tome.
Kako si i sama kazala, žene su manje zastupljene u tom poslu. Jesi li ikada dobila i ljubavne ponude na poslu?
- Bude toga, ali se s tim treba znati nositi, na lijep način to odbiti i ne biti bezobrazan. Nikad se ne zna, na gradilištu možete upoznati dečka.
Kako onda izgleda jedan radni dan na gradilištu te popodne među 'krpicama' i perlicama…
- Ujutro sam u uredu na kratkom sastanku sa šefom, zatim se izrađuje raspored po gradilištima, printanje, pisanje i odgovaranje na mailove. Zatim sam u obilasku gradilišta, tamo razgovaram s radnicima i radim evidenciju što se napravilo, te se dogovaramo o budućim zadacima. Nakon obilaska, vraćam se u ured i završavam ostale obaveze, od pisanja dnevnika i knjiga radova. Kada završi radno vrijeme, onda ručam i slijedi odlazak u salon ili sobu. Pregledavam narudžbe i kreće rad na odjeći i nakitu. U svemu je bitan dobro organiziran dan, sve se stigne kada se vrijeme dobro isplanira. Ukratko po danu bauštela, po noći strastvena kreativka.
Kako se osjećaš kada nakon građevinskog posla opet slijedi nova obveza?
- Ne gledam to kao obvezu, već skroz suprotno. Kreativni dio je nešto što je ispušni ventil, to je nešto što u sebi ne mogu ignorirati.
Što te najviše inspirira u tvom radu?
- Mama me najviše inspirira, jer je neiscrpna, puna ideja. Naravno, tu su i drugi ljudi oko mene moja obitelj, prijatelji, dečko. U razgovoru s ljudima nastaju najbolje ideje, a strašno volim kada neko spomene nešto u društvu, a ja to mogu izraditi za njega.
Gdje se vidiš u budućnosti, smatraš li da ćeš uvijek stići raditi sve što te trenutačno veseli i uveseljava ili ćeš se pak morati opredijeliti za nešto?
- Voljela bih raditi dizajn interijera zato što je to usko vezano za građevinu i dizajn. Građevini daje jedan završni 'touch' s tkaninama, ukrasima nekakvim dekoracijama. Voljela bih i dalje raditi svoj nakit i torbice, da ih i dalje viđam na djevojkama po gradu. Sviđa mi se da nitko ne zna da sam ja to napravila, jer sam jednom srela curu koja je sjedila do mene na kavi, nosila je moje naušnice i vjerojatno je pomislila što tako buljim u nju. Komentirala je s prijateljicom kako su joj super naušnice i to je ono što te inspirira, pozitivne i iskrene reakcije na tvoje stvaranje. To je jedino što želim u budućnosti i što će me uvijek gurati i kada mi je teško da dajem najbolje od sebe.
Može li se zaraditi od kreativnog rada u tvom slučaju?
- Sviđa mi se ideja da netko nosi nešto što si ti stvorio, osim što je zadovoljstvo, nosi neku čar koje je priznanje za tvoj rad. Puno puta mi se dogodilo da sam na rubu odustajanja, al onda uvijek sebi kažem - što zacrtaš, to možeš i ostvariti. U principu to i je tako. Nikada neće uspjeh doći preko noći, moraš se puno potruditi, a uvijek 'isplivaju' ljudi koji vole raditi, koji ne kopiraju i koji su jedinstveni. Imam posao od kojeg živim, ovo je jedna vrsta ljubavi i hobija u kojem guštam, a svakom od nas dobro dođe i koja kuna više, no u mom slučaju to nije u prvom planu.
Sudjelovala si u makeoveru, kakve su tvoje reakcije na izgled naše kandidatkinje kojoj si izradila i poklonila nakit?
- Tako sam očarana izborom kandidatkinje, ali i konačnim izgledom gospođe Višnje. Lijepo su se uklopile moje naušnice i narukvica, ali sve to ne bi bilo moguće da cijeli tim nije odradio svoj dio posla, mogu kazati sjajno. Moram kazati kako je projekt odličan i imat će moju stalnu potporu, viđali smo to po tv-u, ali nam nikada nije bio ovako blizak. Sada naše sugrađanke imaju mogućnost svakog mjeseca sudjelovati u makeoveru, koji će jednoj dami podariti savršen dan u kojem može samo uživati. Fotografije koje na kraju nastanu, ostaju u uspomenama svih nas, a one su dokaz da u Splitu ima mladih ljudi koji su ne samo ambiciozni nego i talentirani i to treba njegovati.