INTERVJU Massimo: Bio bih globalno popularan da sam iz Londona

Massimo je gost serijala 'Pitaj me bilo šta'. Evo pitanja čitatelja Dalmatinskog portala i odgovora pjevača koji 7. svibnja nastupa na Rivi.

Mislite li da je Split glazbeno talentiran grad ili je to jedan od mitova?

- Ma kakav mit, ljudi. Iz Splita potiču Zdenko Runjić, Oliver Dragojević, Zorica Kondža, Gibonni, Jelena Rozga, Severina... trebam li dalje nabrajati? Kada dolazim u Split, osjećam da dolazim u prijestolnicu hrvatske glazbe i u tome nema dvojbe.

Kada ćete snimiti neki moćan duet?

- A vi kao da ste vidoviti? Upravo sam noćas imao jedan vrlo interesantan razgovor s nekim meni važnim i s nekim tko je prema meni uvijek pokazao veliko srce, ali to je još uvijek toliko u povojima da neću otkrivati stvari, da ih ne ureknem. Ali, spremite se...

Smatrate li da bi sastav EKV bio globalno popularan da se radi o američkom bendu?

- Jasno, da se radi o američkom bendu sastav EKV bi bio globalno popularan. Da sam ja iz Londona, bio bih globalno popularan. Kako ne shvaćate da se negdje na početku ovog stoljeća već počelo odlučivati koji će jezik biti jezik svijeta. Esperanto je to probao malo usporiti, međutim današnja komunikacija s kompjuterima, glazbenim instrumentima i multimedijom je sva omeđena engleskim jezikom. Ta naša europska želja da nakon Drugog svjetskog rata žvačemo Brooklyn žvakaće i jedemo Trumanova jaja u prahu je već predodredila da će nam se dopasti i Frank Sinatra i Elvis Presley, a onda su The Beatles totalno zapečatili situaciju u kojoj iz Engleske možeš vladati svijetom. Moj prijatelj David Rhodes (gitarist Petera Gabriela) se čak iznenadio mojoj umjetničkoj lakovjernosti i vjerovanju u to da su veliki svjetski izvođači bezgrešni. Potpuno mi je demistificirao englesku situaciju i shvatio sam da smo mi ovdje u Hrvatskoj iliti na području bivše Jugoslavije - vrlo dobri.

Stvara li se glazbom, filmom i raznim show emisijama na projektu zbližavanja cijele regije?

- Na tome se uvijek radilo. Kao što se uvijek radilo na mržnji u okviru iste vjere. Mi smo svi ovdje podijeljeni u religijske kantone. Imamo kršćane koji se pak dijele na ortodoksne i katolike, pa imamo muslimane koji se dijele na mnogo raznih pravaca, tako da isto toliko koliko se radi na učvršćivanju veza, isto toliko se radi i na kidanju istih. Izgleda da je Balkan uterus Europe i da se ovdje svakih 40, 50 godina - krvari. Mene osobno, to čini vrlo tužnim.

Zašto nijedan od hrvatskih glazbenika ne može ništa napraviti u inozemstvu?

- Može. Smatram da je velika stvar što mi je na primjer gitarist Stinga - Dominic Miller - uputio poziv da mu budem gost na ljubljanskom koncertu, na kojem je nastupao s Ljubljanskom filharmonijom. I s njim sam pjevao 'Shape of my heart' što možete provjeriti na YouTubeu, a na primjer u pjesmi 'Sjaj u tami' Dominic nije trebao svirati gitaru ali je već nakon prve probe pokazao veliki glazbeni interes. To su možda mali uspjesi, ali ako uzmete u obzir kontakte koje je vani već stvorio Tonći Huljić, kontakte koje je stvorio Gibonni, mislim da idemo dobrim koracima prema tome da odavde netko, a to ne mora biti nitko od nas spomenutih, napravi nešto što će zainteresirati strano tržište. Ali, morate shvatiti nesretno je razdoblje, jer je tržište upravo u tranziciji iz CD-a u tko zna što.

Koja Vas je pjesma/grupa najviše oduševila u zadnje vrijeme?

- Ne znam je li me išta posebno pomaklo u posljednje vrijeme. Iako puno radim, nastojim pratiti ono što se događa u nas i oko nas, ali iskreno ne mogu se sjetiti neke kompozicije koja je stvorena u posljednje vrijeme koju bih želio nanovo poslušati.

Kojih godina se stvarala najbolja glazba u nas i vani?

- Apsolutno osamdesete. Mi smo nažalost u osamdesetima otvorili Pandorinu kutiju i već ukazali na to da će PC-jevi zavladati našim domovima. Međutim, tada je glazba ipak bila u zenitu i svakog je dana izlazila neka kompozicija s rješenjima od kojih smo svi mogli puno učiti.

Hoćete li pjevati 'Benzinu' na Rivi za Sv. Duju?

- Ne znam. Ovisi o raspoloženju. Ima dosta pjesama u mom repertoaru koje negdje sviram, a negdje ne. Svaki koncert je organizam za sebe.

Koja Vam je najdraža Vaša pjesma? Sjećate li se kako je nastala?

- Stvarno ima puno meni dragih pjesama i vjerujte da se trenuci u kojima se događaju neke posebne stvari u studiju u sjećanju često izmiješaju tako da to jednostavno postaje jedna amorfna masa ugode, kada pomislim na glazbu kojom se bavim.

Vaš stav o nastupu Nives Celzijus u dvorani Vatroslava Lisinskog?

- Gledajte, i ja jako volim pjevati u autu uz neke kompozicije, ali me to ne čini Pavarottijem.

Mislite li da ste previše strogi u X factoru? Trebate li igrati tu ulogu ili ste zaista takvi uvijek?

- Zaista sam takav kakav jesam. I ozbiljan, i nasmijan, i šaljiv, i zajedljiv. Kada sam pristao, napokon, da ću biti dio žirija odlučio sam da ću biti normalan i da se neću posebno truditi skupljati sitne poene kod publike. Kome se sviđam neka podrži to što govorim, a kome se ne sviđam - fala Bogu, i toga ima.

U koju zemlju biste otišli živjeti kada biste se morali odseliti?

- U Portugal. Lisabon. Ili u Stockholm u Švedskoj.