INTERVJU Mladen Badovinac: Split nikad nije bio rokerski grad, ali ima neopisivu 'vibru', pa se događaju anomalije u standardnom programu

Jedan od najpoznatijih i najnagrađivanijih hrvatskih hip-hop bendova, splitski TBF održat će večeras koncert u Bolu na Braču u sklopu WTA Croatia Bol Opena, nakon toga publika će imati priliku uživati u čaroliji glazbe i stiha na Sustipanu. Dva desetljeća su prošla otkada su atipični momci probili do tada granice poznatog albumom Ping-pong (umjetnost zdravog đira) i ne staju. U dugoj karijeri pregršt je nezaboravnih trenutaka od prvih nastupa u Kade, kako nam je otkrio frontman TBF-a Mladen Badovinac, gdje su ostali zatečeni koliko ih je Splićana došlo poslušati pa do nedavnog nastupa gdje ih je oduševio jedan osmogodišnjak. 

- Ima tih čarobnih trenutaka stalno. Dok ih vidimo, dok postoje među nama i prelijevaju se na publiku je super. Sve dok ne bude drukčije nemamo u planu stavit točku - kaže nam Mladen u jednom sasvim opuštenom i u mnogočemu drukčijem razgovoru. 

Obilježavate jubilej, slobodno možemo reći, vizionarskog albuma. Kako se osjećate s ove distance kada izvodite te pjesme? 

- Nismo se mi nikad osvrtali natrag pretjerano, stalno smo išli naprid,  radit novo, probat nadmašit sebe i napravit nešto bolje s nekom generalnom idejom da još nismo napravili dobar album. Neke pisme  izvodimo redovito i danas, drže još vodu  i meni je stvarno gušt izvodit i to sve veći kako smo postajali bolji izvođači. I danas s toliko godina iskustva jednostavno osjećamo polet i nije mi pao entuzijazam po tom pitanju. 'Mindset' mi je takav da mi je gula izać i razvalit ka da mi je prvi put i sić znojav s bine.

Rekli ste da niste još napravili dobar album, onda kad ga napravite hoće li to biti kraj? Da ne navijamo za dobar album po Vašim kriterijima? Ha, ha...

- Ha, ha, to nam je generalni moto 'imamo tek napravit dobar album'. s obzirom na to da ćemo mi prvi iskritizirat sebe, nećemo nikad bit zadovoljni.

Koncerti dolaze, a privremeno nema Saše s vama zbog ozljede kralježnice...

- Lipo je šta smo u prilici da postoji netko tko može s pravim respektom i pravim timbrom doć ka šta je Nikola Čelan jer Saša je nezamjenjiv. On je stvorija tijelo i lice TBF-a svojim tekstovima, Saša je glavna okosnica. Mi smo svi najbolji prijatelji, to nam je osnovna stvar uvik bila i sad ić na putovanja i imat neka iskustva koja ne možemo dijelit međusobno nije mi drago. S druge strane mi je nekako romantično šta je Nikola, jedan od osnivača TBF-a, s nama. Svaki koncert ima neke reminiscencije na početne dane i to kako smo počeli, iz ničega Luka i Nikola i još jedan momak. Svi drugi klinci su slušali nešto drugo, mi totalni autsajderi. Iz toga ničega, nepoznavanja uopće terminologije u hip-hop produkciji pa do toga da se uspilo izgradit takvo slušateljstvo. 

I to traje najmanje 20 godina, a sve više mladih vas sluša.

- Zadnje šta sam bio iznenađen je s dosta mlade publike u dvorištu ŠC u Zagrebu, tako da imam te neke emocionalne vrtuljke u vezi toga svega. Dirljivo mi je sve skupa, nekako cijela ta situacija je takva da se okrećeš, podvlačiš crtu i vidiš šta smo sve prošli. Na Sustipanu će, nadam se, Saša bit u stanju 'odrepat' par stvari. Bitno nam je zajedništvo i to nam  je najvridnije, više od bilo čega šta smo stvorili.

Sustipan je prekrasna pozornica, bedem Cornaro na kojem ste održali izvrstan koncert se pokazao odličnom scenom. Gdje nastupiti zimi?

- Splitski problem je uvik bio zatvoreni prostor, što je poklopljeno s ciklusom života u turističkom gradu. 

Ispaštamo li onda i u tome zbog podređenosti turizmu?

- To smo sami sebi napravili. Počevši od svih dosadašnjih gradskih struktura i glasačkog tijela koje na to pristaje. Mislim da možemo drukčije, ima i manjih gradova sa živom 'zimskom scenom'.

Stalno se Split označava kao grad bez izražene urbane scene, gotovo sklonog cajkama. Je li zaista tako?  

- Proučavajući cilu povijest glazbe u gradu, Split nikad nije bio rokerski grad, događale su se anomalije u koje ubrajam i nas. Istina, nema razvijene hip-hop scene, a opet Zagreb je imao veliku podršku s emisijom na 'stojedinici' i s drugim segmentima infrastrukture pa i medijski je bliže oltaru, a opet smo mi iskočili. Split ima neobjašnjivu, neopisivu i kreativnu 'vibru' i tu se događaju neki 'gličevi' i anomalije u standardnom programu. Ovdje se valjda moraš stvarno trsit da bi dopro do ljudi, pogotovo s nečim novim. Mi smo u startu pa skoro deset godina bili 'oni šta nabrajaju' bez da je itko ušao u sadržaj i prepustio se tomu. Trebalo je masu vrimena da se ruše ti zidovi. Iz te borbe izlaze oni koji će nešto napravit. Kad pogledate, mi smo sportski grad, a nema timskih uspjeha, sve je pojedinačno, osta je samo Hajduk. Od bendova rijetki su opstali, TBF je najdugovječniji, tu je i Otprilike ovako. To sve uvik pojednici, šta govori o nekoj našoj podijeljenosti.

Onda je pretjerivanje etiketiranjem Splita kao 'grada lakih nota'?

- Split je prilično šminkerski grad, mi se volimo uredit, pokazat, šetuckat... I takva je muzika, šlageri, festival, mekano, lagano, vole se koncerti na koji se može doć bez oznojit toalete. Kako je šminkerski grad, snobovskije situacije su uvik nadvladavale ove opuštenije i realnije. Ako se vratimo u prošlost, u bivšoj Jugoslaviji je bio dobar uzlet s novim valom i pratećim bendovima, a opet ni EKV ni Azra nisu skupljali toliko publike kao recimo Lepa Brena. Ona bi napunila Gripe dva dana za redom, a EKV bi nastupala u STOP-a. Danas je bolje što se tiče brojčanosti publike. Nešto se pomaklo, ali i u većem omjeru dolazi i to da publika ide na stvari koje su pitkije, popularnije, nema umaranja... Neka bude kako mora, ne možeš ljudima na silu išta uvalit. Mislim da je i u svjetskim omjerima ista stvar. Industrija vlada ukusom slušateljstva. Ipak, važno je da u undergroundu nastaju nove ideje koje se prelijevaju u mainstream. 

Još malo o krvnoj slici grada. Možemo reći da nema knjižare u centru Splita. Gdje nam je kultura uopće?

- To da praktički nema knjižare u centru je redikulozno i užasno. Underground i knjižare bi trebala lokalna zajednica podupirat jer to je za dobro duše ovoga grada i nije zanemariv broj ljudi koji žele sudjelovati u tome. Sve se svodi na to da netko ne želi, aktivno ignorira i zanemaruje kulturu u gradu. Moram primijetit da nam je likovna scena  dosta živa i dobro povezana, također  što se tiče glazbe, ima puno bendova.

Što je čovjek kulturniji, postaje kritičniji. Možda i u tome leži odgovor o zanemarivanju kulture?

- Mislim da ima još jedan problem, nedostatak novca. Uvjeren sam kad bi ljudi imali više novaca da bi više putovali. Čini mi se da ljudi ne vide dalje od Brača i zato se zatvaraju u te svoje mitove. Da je bolja ekonomska situacija, više bi putovali i vidjeli da smo puno sličniji s ostatkom svita i osjetili empatiju s čovječanstvom. Naše pisme su bazirane na to da se mi obraćamo čovječanstvu, ali kroz lokalne slike. Mate i Josè imaju istu pekaru isprid koje se događaju pizdarije...

Ne možemo zaobići politiku. Kako komentirate protekle izbore i činjenicu da je gotovo pet i pol tisuća Splićana izašlo poništiti listić što je nezapamćeno. Opet je Split preteča u nečemu, možda pušu neki novi vjetrovi?

- Premalo izbora na izborima, ha, ha. Očito je veći dio stanovništva iziritiran i pokazuje bunt što je super. Puno je, naravno, jača poruka tih koji su izašli iskrižat listiće nego onih koji ostaju doma. Prije san se puno nervira oko toga da se ljudi isključuju iz izbora jer smo sistem koji je povezan i ovisimo jedan o drugome, al ovo je s križanjem nekakav pomak. Bilo bi lipo da preraste u nešto drugo. Kužim razočarenje u ljudima, ali je u neku drugu ruku dobro da se rađaju neke nove opcije, Pametno ili Nova ljevica koje još imaju snage i volje dat alternativu.  Mora se početi nalazit izlaze, dijalog je najbitniji, ajmo imat različite stavove, ali ne pokušavat drugu stranu zatrti.