INTERVJU Vinko Barić: Split treba podignuti dvije Bajamontuše

Vinko Barić trenutačno promovira svoj strip 'Dogodovštine Baroknog Čovjeka', a ovaj akademski slikar, strip crtač i glazbenik jedan je od najosebujnijih umjetnika splitske scene. Jedan je od crtača stripa  Lavanderman, napisao je knjigu 'Hrvatski punk i novi val 1976.-1987.', te je član punk rock bendova Ilija i Zrno Žita te Porno Suicid.

Što si ti prije svega: strip crtač, slikar ili glazbenik? Kako bi se predstavio u jednoj riječi?

- Više me određuju strip i slikarstvo nego muzika, ajmo reći da je glazba jedan dodatak. Već 20 godina se bavim slikarstvom i stripom, a tu i tamo glazbom, ali pokušavam spojiti te medije, barem da se dvije stvari isprepliću. Motivi bizarnoga se preklapaju kroz moj rad...

Zašto bizarnost?

- Volim apsurdni, nadrealni humor. Budući da smatram da nijedan umjetnički angažman ne može promijeniti svijet, onda barem nastojim humorom i groteskom uputiti socijalnu kritiku. Humor je dovoljno dobar način kreativnog izražavanja, a izbjegava se  pretencioznost.

Bojiš li se da netko kaže da si zabavnjak?

- Misliš kao da proizvodim zabavu zbog komercijale umjesto umjetnosti?

Da, da...

- Nemam razloga prodavati se na taj način kada to nemam gdje prodati. Nema to svoje kupce, ovo radim jer mi je gušt.

Misliš li da tvoj humor može zainteresirati strance?

- Sada su mi u slovenskom Stripburgeru izašle četiri table 'Dogodovština Baroknog Čovjeka' prevedene na engleski jezik, pa ćemo vidjeti...

Začudilo me što si prvu samostalnu izložbu imao u Galeriji franjevačkog samostana u Sinju.

- Uf, to je bilo davno, još devedesetih...

Da, 1995., dakle imao si 15 godina.

- Bio sam klinac, a otac je u jednom dućanu naletio na rasprodaju uljanih boja, pa kupio dva, tri seta. To je bilo bagatelno, kao sada recimo 30 kuna. Rekao mi je da probam slikati u ulju, jer do tada sam radio samo s temperama, olovkama... Tako je došlo do tih prvih izložbi, radilo se uglavnom o pejzažima.

Bi li i sada slikao pejzaže za ove puste turiste?

- Pa slikam, prije takve stvari prodam nego ove druge.

Potpisuješ li se na te radove?

- Naravno, nemam razloga skrivati se, to su moja djela. Volim slikati i želim živjeti od toga.

Najviše su odjeka imali tvoji 'zecovi'.

- Taj ciklus je trajao devet godina, pa je i normalno da se za to najviše zna, ali trebao sam ići dalje.

Je li ti žao što su prebrisani tvoji zečevi sa zidova Kocke?

- Kako ne. Žao mi je i djela ostalih umjetnika, ne sviđa mi se sadašnji dizajn Kocke, kao da se radi o nekom prodajnom centru, a ne rock klubu...

Odjek je imala i pjesma '100 godina Hajduka' grupe Ilija i Zrno Žita. Kako je nastala?

- Jedanput, dvaput tjedno smo se nalazili u stanu našeg člana benda Gilda na Ravnim Njivama, zvali smo ta druženja 'žitni sajmovi', a tada bismo dok kuhamo ručak smišljali pjesme i odmah ih na licu mjesta snimali. Netko je od nas rekao 'totalno sam puka', a kako je taman bila subota i bližio se stoti rođendan Hajduka, netko je dodao 'to se rimuje sa 100 godina Hajduka'. Odmah smo smislili tekst, popeli se na zgradu, snimili se i stavili na YouTube. I, eto, hit je nastao taman dok se fažol raskuhao. Mislili smo i sve tako nastale pjesme, tu prehrambenu muziku, okupiti na jedno mjesto...

Koja iz Đubriva često govori da vlasnici splitskih klubova više cijene bendove koji nisu iz Splita, iako im oni privlače manje publike.

- Koja je kontra svega, to je njegov stil, ali ima u tome što on priča dosta istine. Recimo, njima je normalno grupi koja postoji već 10 godina ponuditi da dođu svirati za pive. Pa ako konobar dobije plaću, ako redar bude plaćen, zašto ne može i glazbenik za tih par sati nastupa? To nije fer i nije poticajno, ali tako je već desetljećima.

Koga cijeniš na splitskoj glazbenoj sceni?

- Osim Porno Suicida?

Ha, ha, da osim tvog benda.

- Poštujem to što radi Sveto Dalmatinski već 30 godina, dobri su mi Kosturi, iako su oni kliška grupa, pa ne znam mogu li ih svrstati pod splitsku scenu. Moram spomenuti i TBF, ali recimo to što rade Dječaci i Kiša metaka mi nije na dovoljnoj razini, fali mi tu sadržaja. Šetači mi nisu loši, a ima i metal bendova, ali ne slušam tu vrstu glazbe.

Tko ti je dobar na području slikarstva?

- Od mlađe generacije Vice Tomasović, Ivan Listeš, Jelena Sokić...

Iz Grada su ti rekli da je tvoj 'Barokni Čovjek' nepismen pa da ge ne mogu financirati.

- Da, to je poznato, a zanimljivo je da mi je Ministarstvo kulture otkupilo 80 komada. Ispada da smo dobri za državnu razinu, a nismo za lokalnu.

Kakvi su ti kipovi po Hrvatskoj?

- Generalno je tu puno kiča, po broju Tuđmanovih spomenika se vidi naš balkanski mentalitet širenja mitova, a problem je koji su sve amateri ta djela radili.

Kome ili čemu bi u Splitu trebalo dignuti spomenik?

- Hm, dobro pitanje. Pa ovako na prvu, ja bih dignuo spomenik brnistri. Po njoj je Split dobio ime...

Kako bi izgledao spomenik? Neko moderno rješenje ili klasika?

- Realna brnistra, nikakva apstrakcija. Jedno pet metara velika, brončana.

Gdje bi postavio taj spomenik?

- Na mjestu fontane.

Izbila bi buna, tu se traži Monumentalna fontana.

- Dobro, tu će replika stare Bajamontuša, ali treba još jednu Bajamontušu dignuti.

Dvije Bajamontuše?!

- Da, drugu u čast rakije Bajamontuše iz Tri volta. Treba u tom dijelu Palače jedan mali spomenik Bajamontuši postaviti, jednu malu bočicu.

Dobro, ali gdje ćemo onda odati počast brnistri kada je pozicija ispred crkve sv. Frane zauzeta?

- Tamo na trgu ispred HNK.

Tamo će biti spomenik Gaji Bulatu. Predstavljeno je već rješenje, Gajo Bulat u šetnji...

- Pa neka šeta kroz brnistru, ha, ha.