INTERVJU Tamara Obrovac: Prva asocijacija na Split su mi Riva i život vanka, ručak kod Fife, Bačvice i Vila Dalmacija

Tamara Obrovac, jedinstvena hrvatska pjevačica, skladateljica, autorica tekstova i flautistica, koja je svoj unikatni glazbeni izričaj izgradila vještim spajanjem suvremenog jazza s elementima istarskog etna i mediteranske glazbe, a koji je prepoznat i na svjetskoj jazz sceni, stiže u Split. Na prvom izdanju Split at Night Jazz Festivala, Tamara Obrovac nastupit će u pratnji renomiranog slovenskog akademskog jazz gitariste i nagrađivanog autora Uroša Rakovca s kojim već dugi niz godina surađuje i u međunarodnom kvintetu Transhistria Ensamble. U Dioklecijanovim podrumima je 31. kolovoz rezerviran za njihov energičan nastup. Glazbenica koja je održala više od 500 međunarodnih koncerata dala je intervju pred nastup, evo što o čemu smo proćakulali s Tamarom.

Dugo vas splitska publika nije čula na svom terenu. Što ste im pripremili?

- Da, točno je, nisam već par godina nastupala u Splitu, a ovaj put dolazimo u duetu gitarist Uroš Rakovec i ja, a svirat ćemo skladbe s nekoliko posljednjih albuma Transhistria ensemble-a, da se tako izrazim našeg 'matičnog' ansambla u kojem već gotovo 20 godina zajedno sviramo.

Čeka vas impresivna pozornica u Dioklecijanovim podrumima...

- Jako volim te posebne, pogotovo ovako arhitektonski i povijesno zanimljive prostore, često djeluju inspirativno i za nas izvođače, ali i za publiku. Vjerujem da će i taj sjajan ambijent podruma doprinijeti čaroliji glazbe koja će se događati tijekom Split at Night Jazz festivala.

Kakva je splitska publika, je li zaista zahtjevna kako se često govori? 

- Osobno sa splitskom publikom imam samo sjajna iskustva, topla je, osjeća i razumije glazbu. Bila sam s nekoliko glazbenih formacija u Splitu i svi su koncerti bili zaista sjajni, kako u smislu posjećenosti tako i u smislu reakcija publike, to mi je vrlo drago jer jako volim Split. Osim koncerata radila sam i za kazališta HNK i GKL, pa sam znala i duže vrijeme boraviti u Splitu, i svaki put mi je bilo lipo. Sjećam se i dolaska vlakom iz Zagreba s ekipom Kruno Levačić, Sven Buić, Andro Milić, na koncert osamdesetih godina, kada nas je dočekala cijela ekipa domaćih muzičara. Sjećam se i sjajnog benda ‘Otprilike ovako’ i na žalost nedavno preminulog gitariste Bojana Beladovića, alias Claptona...

Koja Vam je prva asocijacija na Split? 

- Riva i život vanka, ručak kod Fife, Bačvice, Vila Dalmacija u kojoj sam više puta boravila radeći na predstavama, Gradsko kazalište lutaka Split.

Družite li se s nekim kolegom iz Dalmacije? Hoćete li se nekome posebno javiti kada dođete na koncert...

- Dobri smo si Tedi Spalato i ja, čujemo se ponekad, pozvat ću ga na koncert, nadam se da je u Splitu i da će doći, a javit ću se svakako i ravnateljici gradskog kazališta lutaka Mariji Tudor. Također, s GKL-om me veže nekoliko krasnih predstava i mnoga lijepa iskustva i druženja.

Kako gledate na jednu manifestaciju kao što je ovaj festival? Nedostaje li takvih događaja u Hrvatskoj?

- Svaka kvalitetna i profilirana manifestacija će naći svoje mjesto i svoju publiku. Split je ipak veliki grad i mislim da bi jedan ozbiljan jazz festival našao svoje mjesto pod suncem. S obzirom na broj stanovnika mislim da u Hrvatskoj čak ima dosta jazz festivala, a važno je da ljudi koji stoje iza manifestacije u nju unesu i ljubav prema glazbi, to se onda i osjeti u cijeloj atmosferi. Mislim da su to kao organizatori postigli Sara i Jappa. 

Kakva su Vaša iskustva rada u inozemstvu u usporedbi s Hrvatskom?

- Nema nekih pravila, sve ovisi o organizatorima, ali u principu je sve brže i lakše što je festival jači i ozbiljniji, onda se u dva-tri maila sve riješi, a vani ipak ima više većih festivala s dužom tradicijom.

Vaš bogati opus broji dvanaest autorskih albuma, uz dvije nominacije za BBC Radio 3 World Music Awards 2004 u kategorijama Europska glazba i Nagrada publike, dobitnica ste osam Porina i brojnih nagrada za vokalne izvedbe, kao i za scensku te filmsku glazbu koju skladate. Održali ste više od 500 međunarodnih koncerata, hvaljenih od strane kritike i publike. Što smatrate najvećim uspjehom u karijeri? 

- Da sam opstala radeći ono što volim...

Je li ljeto bilo radno, jeste li se stigli odmoriti? 

- Srpanj je bio gust, a kolovoz nešto manje pa sam mogla malo biti i doma, što mi je najdraži odmor.

Prije nešto više od mjesec dana izdali ste album...

- Da, najnoviji album 'TransAdriaticum' je izašao za austrijsku etiketu Alessa Records kao moj dvanaesti album i četvrto inozemno izdanje, a glazbu sam namjenski pisala za novi hrvatsko-talijanski ansambl TransAdriatic quartet u kojem uz mog stalnog suradnika sjajnog bubnjara Krunoslava Levačića sviraju i dvojica izvrsnih talijanskih jazz glazbenika, pijanist Stefano Battaglia i kontrabasist Salvatore Maiore. Album je dobio dosta dobre strane i domaće kritike, odlično je prihvaćen od publike, dobivam zaista lijepe poruke, svirali smo program s CD-a već u nekoliko zemalja. Vašim čitateljima će možda biti zanimljivo to da je uz ostale skladbe na album uvrštena i obrada pjesme ‘Slavuj piva’, inspirirana izvedbom tj. ojkanjem Marije Prelas iz Srijana, Gornja Poljica.

Aktivni ste u očuvanju tradicionalne istarske glazbe i revitalizaciji istarskih dijalekata. Nekim od tih govora prijeti izumiranje zbog starosti i malog broja govornika. Kolika je uloga glazbe u očuvanju kulturne baštine i smatrate li to nekom vrstom životne misije?

- Čini mi se da je jedan od dobrih načina za očuvanje tradicije njezino osuvremenjivanje, ali to ne bih nazvala životnom misijom nego nekako prirodnim tijekom stvari, s obzirom de je meni zanimljiva i sama melodioznost govora koja je jako različita u mnogim javnosti slabo poznatim istarskim dijalektima s kojima sam se susrela najviše preko zanimljivih istarskih pjesnika.

Koliko je teško uspjeti, a Vi definitivno jeste, stvarajući nekomercijalan zvuk? 

- 'Iza kulisa' je zapravo prilično puno posla, ‘24 satni’ radni dan, koji osim rada na glazbi, putovanja na koncerte, primijenjenoj glazbi, obuhvaća i mnoge organizacijske i administrativne elemente, ali sve to zaboravim kad stanem na pozornicu.