Jakša Fiamengo: Problem je kada djeca znaju tko je Harry Potter, a nisu čuli za Vesnu Parun
Ne možeš sjediti za stolom, a da nešto ne pišeš. Pogotovo se navečer prije spavanja počinju događati neobjašnjivi procesi. Kao da su vile tada najaktivnije
Kada dijete zna tko je Harry Potter, a za Vesnu Parun nikada nije čulo, to je veliki problem i točka iza koje se treba nešto reći. Dijete je najmanje krivo, kriva je edukacija. Uskoro neće znati tko je Balog, Paljetak… To je neznanje ključnih stvari u svojoj okolini! - rekao je akademik Jakša Fiamengo na 'Susretu s autorom' u knjižari Verbum, naglasivši da je edukacija mladih o književnosti pitanje školovanja i obitelji.
Književnik, novinar, tekstopisac i sinonim pjesničke Dalmacije se na druženju u splitskoj knjižari kojim je moderirala Jelena Hrgović osvrnuo na svoj bogati književni opus kao i na probleme s kojima se književnici danas susreću. Autor više od 40 zbirki pjesama i jedan od najutjecajnijih pjesnika ovog područja rekao je kako poeziju nije on odabrao. Ona je odabrala njega.
- Ne možeš sjediti za stolom, a da nešto ne pišeš. Pogotovo se navečer prije spavanja počinju događati neobjašnjivi procesi. Kao da su vile tada najaktivnije - započeo je priču Fiamengo.
On je još u osnovnoj školi počeo osjećati te vibracije i interes za književnost. Ipak kritički se osvrće na promjene u današnjoj generaciji.
- Ne vidim da je kriza pisaca, kriza je publike. Oni ne čitaju ili čitaju, ali na vrlo selektivan način. Osnovnoškolci ne znaju tko je Vesna Parun. Zna li publika uopće za domaće pisce? - zapitao se Fiamengo, koji smatra da je globalni problem sve manje mladih čitatelja.
Osvrnuvši se i na svoje djetinjstvo prisjetio se života na Visu s kojeg dolazi, očekivanjima obitelji kao srednji od tri brata te početku rada u izdavačkom centru Marko Marulić. Iako najpoznatiji kao tekstopisac i pjesnik, Fiamengo je svoj gotovo cijeli radni vijek proveo kao novinar i urednik u Slobodnoj Dalmaciji. Radeći na časopisu Vidik koji je išao paralelno s omladinskim Poletom u Zagrebu te u izdavačkom centru jedva je, otkrio je, mogao plaćati stan.
- Svi smo mi bili honorarci i već su se mogli osjećati problemi u izdavaštvu, kulturi i financijama.
Nakon tri godine rada kao honorarac i prvog novinarskog iskustva na Radiju Split, otišao je u Slobodnu Dalmaciju gdje ne samo da je postao novinar već i urednik kulturne rubrike. Tamo ostaje do penzije, jer, kako kaže, nije u mirovini i nikada mirovati neće.
Pridruženi član Hrvatskog društva skladatelja i član Društva književnika prisjetio se svoje prve uglazbljene pjesme 'Nokturno' koju je izveo Oliver Dragojević. Najveću suradnju na području skladanja imao je sa Zdenkom Runjićem koji mu je uglazbio čak 150 pjesama.
- Nikad nisam pisao zbog slušanosti, već s mišlju da poštujem poeziju i literaturu. Zato volim pisati za klape, one su endem ovog područja.
Pripadnik kruga najistaknutijih pjesnika naglašava kako poezija ima stotinu tumačenja i da je svako točno koliko i nije. Poezija nije zadana i na kraju, kazao je, konačna točka nije ona koju on stavi, nego ljudi koji je čitaju.
Dobitnik mnogih nagrada za književnost, među kojima je i 'Vladimir Nazor' za književnost (1998.), pročitao je na 'Susretu s autorom' dvije pjesme na kraju druženja. Najbolju nije...
- Najbolja je ona još nenapisana - poručio je veliki pjesnik.
