JOŠ JEDNA RUNDA Lako gledljiv film u kojem briljira Mads Mikkelsen

Premda je bio jedan od utemeljitelja glasovitog filmskog pokreta 'Dogma 95' kojim je afirmiran svojevrsni hiperrealistični način snimanja (dokumentaristička režija, snimanje kamerom iz ruke, bez umjetnog osvjetljenja, bez specijalnih efekata, nepotpisivanje autora na uvodnoj i odjavnoj špici...), cijenjeni danski sineast Thomas Vinterberg vrlo je brzo raskrstio s poetikom i pravilima 'Dogme' te prošao put od radikalnog eksperimentatora u 'akciji spašavanja' sedme umjetnosti do redatelja spotova za bendove poput Metallice i Blura, odnosno filmaša koji snima pod producentskom palicom Luca Bessona. Istini za volju, neki od 'dogmaških' zavjeta ionako su djelovali poput čistog prenemaganja stoga ne čudi da su Vinterberg i njegov kolega i suosnivač 'Dogme 95' Lars von Trier u konačnici potpisali tek svaki po jedno ostvarenje vjerno slijedeći načela vlastitog manifesta (radi se o filmovima 'Proslava' i 'Idioti' snimljenima 1998. godine ).

Najnoviji Vinterbergov uradak naslovljen 'Još jedna runda' ('Another Round/Druk') sjajno je prošao na dodjeli Europskih filmskih nagrada osvojivši kipiće u gotovo svim važnijim kategorijama, a nedavno je nominiran i za dva Oscara u kategoriji najbolje režije i međunarodnog filma. Od svojih početaka sredinom devedesetih, Vinterberg figurira kao autor čiji filmovi uglavnom problematiziraju kompleksnost međuljudskih odnosa, posebice unutar obitelji, propituju moralne predrasude te ocrtavaju (skandinavski) mentalitet više srednje klase zbog čega su često bili antropološke studije, kao i suptilne kritike društvenih normi. U tom se smislu njegova dva najznačajnija naslova u opusu - već spomenuta 'Proslava' i 'Lov' iz 2012. - bave temama seksualnog zlostavljanja i pedofilije. 

Vinterberg se u 'Another Round' ponovno dohvatio socijalno relevantne teme. Naime, alkoholizmu su, prema istraživanjima, najviše izloženi stanovnici skandinavskih zemalja kojima masovna vikend-opijanja dođu otprilike kao Mediterancima odlazak na kavu, dakle nešto bez čega se ne može pa će 'Još jedna runda' početi i završiti upravo prizorima tradicionalnih okupljanja danskih maturanata koja se, između ostalog, tradicionalno pretvaraju u bjesomučno opijanje i grupno povraćanje. Vinterbergovi likovi, međutim, nisu maturanti, već srednjoškolski profesori u srednjim godinama, zaglavljeni u monotonom, nepoticajnom radnom okruženju i otupljujućoj dnevnoj rutini. Odlučuju se zato sudjelovati u naoko bezazlenom eksperimentu kao prilici za resetiranje - budući da je svaki čovjek rođen s pola promila manjka, njihov dnevni unos iznosit će 0,5 promila alkohola u krvi. Kako navodi norveški psihijatar Finn Skarderud na čiju se tezu četvorica sredovječnih prijatelja pozivaju, alkohol oslobađa um dok manja količina alkoholnog pića na dnevnoj bazi čovjeka jednostavno čini opuštenijim, poletnijim, samopouzdanijim i kreativnijim. 

Redatelj će prvu polovicu filma u dobroj mjeri zaogrnuti u humorno ruho da bi kasnije 'Another Round' usmjerio u pravcu egzistencijalističke drame ne zapadajući pritom u moraliziranje, dociranje niti senzacionalističko naglašavanje štetnosti konzumiranja alkohola. Prijelaz između komične i seriozne obiteljske drame, međutim, prilično je mehanički dok je ponekim manirističkim užerežijskim postupcima Vinterberg očito pokušao ostvariti sugestivnost u dijaloškim partijama među supružnicima kada prekomjerno uživanje u dobroj kapljici već izazove ozbiljnije posljedice. Nadalje, pojedine situacije su krajnje pojednostavljene i u tim trenucima posve je evidentno kako filmu nedostaje kako stilske koherencije tako i emocionalne gradacije koju je Vinterberg, primjerice, s lakoćom dostigao u 'Lovu'. 

Svejedno, iako je 'Druk' bolji u detaljima nego u cjelini, radi se o lako gledljivom filmu u kojem po tko zna koji put briljira Mads Mikkelsen. Ipak, na temu krize muškog sredovječja i nalijevanja alkoholom, nije zgorega preporučiti superiorniju 'Stranputicu' Alexandera Paynea.