JUKINIH TOP PET Stajao je do koljena u kravljem izmetu kako bi snimio nagrađenu fotografiju

Jurica Galić je hrvatski putopisni reporter, profesionalni fotograf, snimatelj dokumentarnih materijala i stalni suradnik časopisa već gotovo jedno desetljeće. Ovaj rođeni Splićanin je odavno međunarodno priznat, a dokaz tome su i posljednje svjetske nagrade fotografije koju je nazvao 'Back to the Past'. Samo ona je u posljednjih par mjeseci osvojila 6-7 priznanja poput zlatne medalje na međunarodnom salonu na temu World in Focus, TMPAward i TOP 35 na najmasovnijem globalnom natječaju na svijetu '35AWARDS'. 

'Eh, biti u prvih 35 i nije neki uspjeh!', možda će netko reći zlurado, ali kada vidi da se na natječaj prijavilo 111.253 fotografa iz 174 zemlje svijeta sa 465.000 fotografija - tada možda i promijeni mišljenje.

Upitali smo ga da nam ispriča kako je nastala ona i još četiri fotografije po njegovom izboru. Rekli smo mu da ne moraju biti najuspješnije, ali moraju imati dobru priču. Ovo je Jukin izbor...

1. Back to the Past

Kao prvo, da bi ova fotografija nastala, trebalo je znati da u Južnom Sudanu, zemlji koja je 60 godina bila u građanskom ratu, postoji narod Mundari. Naravno, da ih nisu već fotografirali i drugi fotografi, možda nikad ne bih ni došao do njih. 

Mundari su vlasnici desetaka tisuća goveda vrste ankole vatusi koja je poznata po iznimno velikim rogovima. Oni su im hrana, oblik valute i statusni simbol. Mundari navečer pale izmet koji se tijekom dana osuši, što u kombinaciji sa svjetlom zalaska sunca i stoke koja prolazi kroz tu dimnu zavjesu stvara magičnu fotografsku kulisu. Tako je i nastala jedna od mojih najboljih fotografija. 

Iako u teoriji to zvuči jednostavno, nije baš bilo tako. Da bi nastala ta fotografija, trebao sam sakupiti veliki novac za ekspediciju, dobiti potrebite dozvole, biti cijepljen protiv žute groznice i piti antimalarike, doći do Mundarija, dobiti dopuštenje za boravak u njihovom kampu i stajati do koljena u kravljem izmetu sve dok rogovi nemirnog bika nisu konačno uokvirili prizor za koji sam rekao da je to ono po što sam došao.

2. Mars

Pustinja Atacama je jedno od najsurovijih mjesta na planeti Zemlji. Poznata je po bezgraničnim beživotnim pustinjama, brojnim vulkanima, ali i nacionalnim parkovima poput Los Flamencos. Odluka da idem izvan uobičajenih cestovnih pravaca pokazala se kao pun pogodak. Našavši se nekoliko kilometara uzbrdo, uživam u prizorima koje malo koji turisti mogu vidjeti. Ispod mene, kao na dlanu, pruža se gotovo cijelo jezero Talar, zajedno s impresivnim vulkanom Caichingueom (4450 metara) i jezerom vruće vode podno njega – Salar de Aguas Calientes. 

Kada sam se spustio još niže, opet sam bio nagrađen. I to jednom od mojih najdražih pejzažnih fotografija do sada! Naime, shvatio sam da se nalazim na golemim crvenim pločama od skrutnute lave (područje zvano Crveno kamenje, španjolski Piedras rojas), a u pozadini je planina Medano (Cerro Medano) s upečatljivim nijansama sive i smeđe, koje su se pak lijepo kombinirale s tirkiznom bojom jezera vruće vode. Nedostajali su samo ljudi u kadru da posluže za mjerilo te ljepote. Nakon pola sata čekanja (ipak je to poznato turističko mjesto) na vjetrovitih 14 °C napokon je par turista prošetao tamo gdje sam ih trebao. Samo jedan jedini klik i dobio sam lijepu fotografiju!

3. Fisherman

Lutajući laoškim gradom Luang Prabangom dolazim do obale moćne rijeke Mekong. Bio je lijep i sunčan dan, negdje oko 17 sati. Odmah sam ugledao lokalnog ribara koji je tradicionalnom mrežom lovio ribu. Brzo sam s njim uspostavio kontakt i napravio sasvim pristojne dokumentarne fotografije za 'Meridijane'. Ali falilo mi je ono nešto. Nisam bio u potpunosti zadovoljan. Tada sam se dosjetio da se popnem na obližnji brežuljak i pričekam puni zalazak sunca. Tada sam dobio fotografiju koju sam htio. Idealno bi bilo da je 'Sunce' u mreži ribara, ali moja fotografska etika mi ne dopušta takvu manipulaciju dokumentarne fotografije.

Poanta priče je strpljenje. Većina ljudi bi danas samo prošla pokraj njega, fotografirala ga u prolazu i nastavila snimati redom dalje. Meni ja ta fotografija bila dovoljna za taj dan. Za cijeli život. No ja sam ipak samo 'stara škola' koja izumire...

4. U Bein Bridge

Na jesen 2019. boravio sam u Mjanmaru. Velika želja mi je bila snimiti poznati U Bein most u zalazak sunca. Radi se o golemom mostu sagrađenom od tikovine, dužine 5,2 kilometra, na kojem se stotine ljudi rado fotografiraju. A ja sam htio snimiti njihove siluete ispred žarkih boja zalazećeg sunca. Nije to bila moja ideja. Napravili su mnogi fotografi slično. Ali ja sam htio svoju. Dokument vremena s ljudima na mostu u nikad više ponovljenim pozama. No nisam imao sreće s vremenom.

Tri dana sam rentao motor i vozio iz grada Mandalaya sat i pol do mosta, gdje sam tri puta unajmio čamac da se otisnem na rijeku. I svaki put je bilo oblačno vrijeme. No pokušao sam i četvrti put. Tada mi se nebo otvorilo i nagradilo me jedinstvenim i žarkim dokumentom jednog trenutka. Točno onakva fotografija kakvu sam i želio. Pouka priče? Isto kao i kod fotografije 'Mars'.

5. Scream

Kako dobiti dobru fotografiju? Vrlo često i sasvim slučajno. Jer i u fotografiji kao i svemu u životu trebamo imati malo sreće. No u ovom slučaju i brze reflekse. 

- Mogu još soka?

- Ne možeš. 

- Zašto? 

- Zato što si popila litru. 

- Ali ja hoću još... 

- Ne možeš, Pepa.

- Buuuuuuuuuu. 

I tako je nastala ova fotografija. Vrisak se doslovno može čuti, suzica je na oku, a bake dobro raspoređene na njenim ramenima. I eto gotovo desetak nagrada.

Da, igrao sam kvarno na emocije sudaca koji nisu odoljeli suzicama moje razmažene princezice.

O AUTORU

Jurica Galić Juka (1976.) hrvatski je putopisac, reportažni fotograf i svjetski putnik iz Splita. Suradnik je nacionalnog časopisa 'Meridijani', a radove su mu objavljivali brojni magazini i novine ('The Guardian', 'National Geographic', 'Place2Go', 'Adriatic Travel', 'Travel Magazin'). U fotografiji je osvojio brojne svjetske i nacionalne nagrade, a iza njega je desetak samostalnih izložbi. 

Za svoja putovanja kaže da su mu poslanje a ne puko prevaljivanje kilometara. Njegova specijalnost je putopisna i dokumentarna fotografija, a omiljene teme su mu portreti, ulica, pejzaži i žurnalizam. Član je međunarodne udruge novinara u turizmu 'FIJET', kao i Fotokluba Split.