Generacija Z prva u povijesti bolje vlada za život nužnim vještinama od starijih generacija

Radeći u školi s djecom i mladima svih profila, radeći trenutno s darovitima, njihovim nastavnicima i roditeljima, često čujem komentare kao što su: oni su nemogući, s njima se više ne može normalno razgovarati, samo bulje u ekrane, uopće ne čuju, kao da su s drugog planeta, nikada nije bilo ovako… I da, slažem se, nikada nije bilo ovako, ali i iz njihove, ne samo iz naše perspektive. Čisto sumnjam da je lakše bilo biti roditelj jednom hipiju, pankeru ili rokeru, nego je danas mladim slušateljima cajki. Oni su nosili čudnu odjeću i još čudniju šminku i slušali neku neslušljivu glazbu, a njihovi roditelji su se hvatali za glavu i nadali se da je to samo faza. Ali biti dijete i biti mlada osoba danas zaista nosi neke drugačije izazove u odnosu na prethodne generacije. 

Svako razdoblje u povijesti nosi sa sobom neke ključne događaje, promjene i obilježava jednu generaciju ljudi, oblikujući njihove stavove, vrijednosti, životne ciljeve i neke opće karakteristike. U sustavu odgoja i obrazovanja, pomalo već i na tržištu rada, trenutno je generacija Z - djeca i mladi koji imaju između otprilike 8 i 22 godine. Iza njih već nam raste generacija alfa, koji trenutno imaju do sedam godina, a o čijim karakteristikama uglavnom tek naslućujemo jer su još premaleni za neka veća istraživanja. Pogledajte malo generacije i njihove karakteristike, pronađite sebe i svoje ukućane i promislite malo o razlikama između vas. Čitajući o generacijama i sama sam otkrila zašto kod kuće imam komunikacijski tulum, nas je četvero i svi smo pripadnici različite generacije.

Generacija Z prva je generacija u povijesti koja bolje vlada za život nužnim vještinama od starijih generacija. Oni uče roditelje, djedove i bake kako koristiti sveprisutnu tehnologiju. U ovom području nema prijenosa znanja sa starijih na mlađe kako smo navikli. Milenijalci su se na tehnologiji učili, neki više neki manje uspješno, a generacija Z rođena je s njom i prirodna im je kao zrak. Inače se pričalo o jazu generacija, a sada je on još izraženiji, samo su mladi u poziciji da mogu svojim roditeljima reći: 'Ma kako to ne znaš, pa to je tako jednostavno'. Rasli su u svijetu koji se neprekidno i ubrzano mijenja, svjesni ekonomske krize i dugova svojih roditelja, kao i ekološke katastrofe koju im ostavljamo u nasljedstvo, s nevjerojatnim pristupom informacijama uvijek i svugdje. Naučili su koristiti mobitele i tablete prije nego voziti bicikl ili plivati. Njihov svijet reagira na klik dugmeta i već godinama ih zovemo generacija 'odmah i sad', čak i ako smo blaženo nesvjesni karakteristika generacije Z i ako nemamo vlastito iskustvo s njihovom kratkom pažnjom i netolerancijom na čekanje. 

Komentirat ćemo rado da se oni ne odvajaju od svojih uređaja i da su ovisni o njima, čak ćemo ih pomalo tužno i s prezirom gledati kako sjede za stolom uz kavu, zureći svatko u svoj mobitel. A pri tom ćemo zaboraviti da smo im mi kupili prve mobitele da bismo riješili svoje strahove: je li stigao kući iz škole, je li se vratila s treninga, je li pojela marendu na velikom odmoru. Šokirat ćemo se kako su se odrekli svoje privatnosti i kako dijele svoje slike, videa i misli na društvenim mrežama, a zaboravit ćemo da su ih mame kao bebe objavljivale na svojim profilima, da su slale njihove prve korake i plesne/pjevačke/glumačke pokušaje bakama, tetama i prijateljima. Ludit ćemo jer istovremeno čitaju lektiru, svađaju se sa sestrom, slušaju muziku, tipkaju poruku i gledaju televiziju ne prihvaćajući njihovu sposobnost da barataju s više ekrana odjednom. Potisnut ćemo da su odrastali u domu u kojem je tv bio uvijek upaljen, u kojem ih oduvijek okružuje barem tri ekrana, u kojem su se njihove aktivnosti prekidale da se jave djedu na video poziv, a namještali su se za naše fotke od kad su progledali. 

Poanta ovoga nije da smo mi odrasli krivi što su oni takvi. Ali za naše i njihovo dobro trebamo si osvijestiti da smo poprilično pridonijeli tomu kako njihov svijet danas izgleda. Ne želim reći ni da su sve ove promjene pozitivne i idilične, ni da su sva djeca i mladi oko nas savršeni primjerci naše vrste. Ali ako se usmjerimo na pozitivna obilježja generacije Z, lakše ćemo iz svih ovih izazova izvući maksimum i postići onome čemu težimo, pomoći da naša djeca budu najbolje moguće verzije sebe.