Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay.com Koji roditelj nije doživio apstinencijsko ludilo odgojne metode oduzimanja mobitela i uzaludne pregovore o ograničavanju vremena pred ekranima?
Centar izvrsnosti Piše: Ana Majić

Koji roditelj nije doživio apstinencijsko ludilo odgojne metode oduzimanja mobitela i uzaludne pregovore o ograničavanju vremena pred ekranima?

Psihologinja iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije piše za Dalmatinski portal

Svi smo već shvatili da su ekrani danas integrirani u svaku poru naših života, pa ne čudi da su nam se upleli i u pitanja odgoja i roditeljstva. Ono što čudi jest da je jako teško pronaći savjete roditeljima koji daju pozitivnu viziju kako ih uklopiti u svakodnevni, obiteljski život. Za početak, važno je postati svjestan da su koncepti 'ekrani da ili ne' i 'vrijeme pred ekranom' zastarjeli. Budimo realni, ekrane je nemoguće u potpunosti izbjeći pa i kada nismo pred njima, oni utječu na naše i na živote naše djece. Stoga je bolje se usmjeriti na pitanje ekrani kako? 

Krenimo od najmlađih. Jedino kod njih vrijedi pravilo ekrani NE. Prema ranijim preporukama Svjetske zdravstvene organizacije preporuka je bila da djeca do tri godine ne bi smjela uopće biti izložena ekranima, dok je prema posljednjoj preporuci ta granica pomaknuta na 18 mjeseci. Osobno, draža mi je ova stara preporuka, iako je se nisam uvijek u potpunosti pridržavala, ponekad treba obaviti koji kućanski posao ili odraditi nešto važno. Ali sam se tješila s podatkom na koji sam negdje naišla, a to je da pola sata ekrana treba balansirati s dva sata boravka na zraku. Ne znam koliko je istinit, ali umiri grižnju savjesti. 

Zastrašujući statistički podatak iz 2017. godine, proizašao iz istraživanja kojeg je provela Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kaže da u Hrvatskoj 79 posto djece mlađe od dvije godine koristi ekrane. Ne želim znati koliko često. Ali evo malo štetnih posljedica izloženosti ekranima za one koji mobitele i tablete koriste kao didaktičke igračke za svoje potomstvo: izloženost malih beba i djece do tri godine ekranima povezana je s usporenim razvojem govora, psihomotoričkih vještina te spremnosti djece za vrtić. Ekrani u toj dobi često dovode i do problema sa spavanjem, problema s ponašanjem, dugoročnih problema u socijalnom razvoju, uključenosti i sposobnosti praćenja na nastavi te akademskog uspjeha. 

Kako djeca u toj dobi brzo upijaju, likovi i događaji prikazuju se izvan realnog vremena i djeca uče da se slične stvari mogu očekivati u realnom svijetu, onda se tako i ponašaju. Ekrani funkcioniraju tako da jednim klikom dođe do promjene i da se jednim klikom postigne ono što želimo. Budući da u stvarnom životu nije baš tako, dolazi do problema kad dijete ne dobije ono što želi istog trena.

Također je važno imati na umu da djeca ne moraju izravno gledati ekrane da bi bila pod njihovim utjecajem. Mala djeca se teže mogu koncentrirati na aktivnu izravnu igru ako su televizija ili neki drugi ekrani u pozadini uključeni. Pozadinski ekrani mogu ugroziti kognitivni razvoj i razvoj govora te mogu uzrokovati probleme s koncentracijom kasnije u djetinjstvu, a svjesni smo da se u mnogim kućanstvima televizija praktično ne gasi tijekom cijelog dana. Zaključak jest da, kada govorimo o djeci do tri godine, nema pozitivnog savjeta kako uklopiti ekrane - jednostavno ih svedite na najmanju moguću mjeru ili ih u idealnom slučaju u potpunosti izbacite. 

Kada govorimo o starijoj djeci i adolescentima, posljedice koje se najčešće spominju u kontekstu sada već uporabe digitalnih tehnologija i društvenih mreža (jer prebrzo postaju aktivni korisnici) su:

• manjak sna i tjelesne aktivnosti

• izostanak komunikacije licem u lice

• različiti oblici zlostavljanja

• izloženost idealiziranim i nerealnim materijalima 

Navedeno može ostaviti negativne posljedice na tjelesno zdravlje i psihičku dobrobit djece i mladih, koji su u periodu intenzivnog razvoja. Podaci iz Hrvatske provedeni u istraživanju 2013. godine pokazuju nam da u većini obitelji nema pravila vezanih uz korištenje društvenih mreža i interneta, a da se internetom mnoga djeca počinju služiti već u predškolskoj dobi, a svi učenici srednjih škola koriste mobitele i internet, pokazalo je istraživanje iz 2019. godine. Većina mladih otvorila je profil na društvenoj mreži prije dopuštene granice od 13 godina, više od 17 posto već s deset godina ili ranije, a svaki drugi adolescent ima više od jednog profila na Instagramu, navodi se u istom istraživanju. Ono što je ovdje problematično su rani počeci služenja tehnologijom. Iako sam svjesna da imamo različite pristupe odgoju, različite strahove i stavove vezane uz korištenje ekrana, preporučila bih da se odgodi pristup internetu bez nadzora i kupnju prvog mobitela koliko god se može (sigurna sam da bi bila zanimljiva rasprava o tome koja je prihvatljiva donja dobna granica za kupnju prvog mobitela).

Vrijeme koje djeca i mladi provedu pred ekranima ne znači isto za sve njih i ovisi o načinu na koji se digitalne tehnologije i društvene mreže koriste. Zato se opet vraćamo na početak, usmjerimo se na to kako oni to vrijeme koriste i razgovarajmo sa svojom djecom o tome u koje svrhe koriste tehnologiju, koje sadržaje čitaju i gledaju, što oni sami objavljuju. Nije isto koristi li vaše dijete tehnologiju za izradu seminarskog rada, sluša li glazbu, komunicira li s prijateljima ili igra igrice po cijeli dan. Kao i o svemu u njihovim životima, raspravite koji su rizici na internetu i društvenim mrežama, što ranije to bolje. Objasnite im što za njih znači komuniciranje s nepoznatim osobama, slanje svojih slika, kontakata, detalja o svom životu. 

Osvijestite im da nema povjerenja sa slanjem osobnih podataka. Većina mladih prosljeđivanje slike koju im je netko dobrovoljno i svjesno poslao ne doživljava kao problem, nije im jasno što je u tome pogrešno. I ne zavaravajte se s njihovim godinama, nisu toliko mladi i mali kakvima ih vi vidite. I ne brinite se oko toga što imate osjećaj da pričate u prazno i da vas ne slušaju jer istinski vjerujem da se sve to negdje bilježi i aktivira u pravom trenutku. Jednostavno ih usmjeravajte na pozitivne strane ekrana, kako bi iskoristili brojne dobre strane suvremenih tehnologija i umreženog svijeta.

Bitno je imati na umu da nije sve što roditelji doživljavaju kao problem zaista i problem i zapitajmo se:

• Jedu li i spavaju li dovoljno?

• Jesu li tjelesno zdrava?

• Jesu li povezani s prijateljima i obitelji - uz pomoć tehnologije i na druge načine?

• Je li školski uspjeh stabilan (nagli pad u školskom uspjehu gotovo uvijek ima razlog i upozorenje je roditelju da se s djetetom nešto događa).

• Uživaju li u svojim hobijima i interesima - preko tehnologije i bez nje?

Ako su odgovori na ova pitanja više-manje 'da', vjerojatno je problem s upotrebom tehnologije manje dramatičan nego što vjerujete. Vjerujem da ste iskusili apstinencijsko ludilo odgojne metode oduzimanja mobitela i suočili se s reakcijama koje izaziva, a vjerojatno ste svjesni i da je ograničavanje vremena na ekranima jedna beskonačna vožnja na vrtuljku vaših i njihovih emocija i uzaludnih pregovora. Divim se roditeljima koji su u tome dosljedni i koji te metode uspješno dugoročno provode. Jedina zabrana koju potpisujem jest odlazak na spavanje bez mobitela. Bez iznimke. Kupite im budilicu, a neka im se mobitel puni u drugoj prostoriji. 

Vaša reakcija na temu