Leon Lučev izazvao brojne reakcije: 'Osjećam se kao Jugoslaven!'
Post je objavio iz Beograda
Šibenski glumac Leon Lučev objavio je status na Facebooku pod nazivom 'Što je meni Jugoslavija' i potaknuo brojne reakcije.
- Dugo se mučim temom identiteta. Odrastanje u Jugoslaviji, bazična obitelj, rat, akademija, brak, razvod, djeca. Ostavljaju tragove u čovjeku. Psihi. Identitet mi je tema rada. Tko smo mi iza naših identiteta? To mi je pitanje. Tko je nas glumac, čovjek koji hendla, obrađuje, korigira naša iskustva dok smo mi u nepoznatom sebi. U zaboravu. Moj zaborav traži svoj prvi identitet. I najbliži. Jugoslaven - piše Lučev i odgovara na pitanje zašto.
- Kao takav sam rođen, odgojen, formiran. I deformiran. I to živim sve ove godine. Nesvjesno. I sve vise svjesno. Radim u svim republikama. Nagrađen u svima, osim Makedonije. Ali tog teritorija vise nema. Ne postoji. Dakle moj identitet nije teritorijalan. Sjećanja postoje na tu zemlju, na iskustva, na odnose, ali nije ni identitet prošlosti. On ima s prošlošću veze. Ali mimo nje - prošlosti, rata, raspada te države - tu je. Živim ga sada - dodaje.
Kaže i da post piše iz Beograda, grada koji mu trenutno odgovara jer je dovoljni velik za skrivanja, dovoljno topao za druženje, dovoljno mali za nježnost...
- I dovoljno veliki da mi ide na kurac. Ali što je meni taj identitet? Sto ga čini? Bio sam s Mikijem prije nekoliko večeri u Ljubljani, i sa Jozkom i Mihom. U Zagrebu sa svojom djecom, Majom, čuo se sa Smiljanom. U Budimpešti sa studentima. U Novom Sadu sa studentima. Pripremam radionice u Beogradu i Zagrebu. Trebao bi u martu raditi s Tinom u Bosni. Pa u maju s Alexom u Makedoniji. S Ognjenom sinoćna Kanarevom brdu pričamo. Olja se javlja iz Beča. Puna je ko sipak. Svega. Trebamo se vidjeti u Beogradu u maju. Bruno je kao sipak u Rijeci. Eksplodirat će od svega. Dražen na relaciji Beograd - Zagreb. Lucija u Zagrebu. Jelena, Neo i ja trenutno u Beogradu. Postavljamo neke naše temelje za dalje. Iz ljubavi. Ela, Ivan i Zoe u Zagrebu. Vidim ih u letu, a potrebe su puno veće. Mama i sestra su u Americi. Zoran i Vjeko na Hvaru. Georg u Berlinu i Portugalu. Ivana sa stomakom u Zagrebu. Ivan nešto kuha u Crnoj Gori. Mani je to Jugoslavija. Moja. Ljudi. Koji zajedno žive i stvaraju. Vole se. Rastu zajedno. I gube se, nalaze, pitaju, lome, skakuću od sreće, mijenjaju. Slučajni susreti sa Zivkicom i Nastjom. Damir i Kate. Sve je to moja Jugoslavija. I na nju imam pravo. Jer je naša. Nema pravila. Nema razlika. Nema sranja. I puno sam ih zaboravio sada, ali znaju da su tu. U srcu - zaključio je glumac.
