LJUDI KOJI STOJE IZA XSTATICA 'Radimo festival da bismo grad i dalje mogli nazivati gradom'

Festival xSTatic održat će se u subotu, 2. listopada, na platou kod Koteksa. Ova će manifestacija okupiti veliki dio splitske urbane scene, a neki od njih su nam odgovorili na tri pitanja kojima otkrivaju svoje motive sudjelovanja u ovoj priči.

Saša Antić zadužen je za glazbeni dio, Darko Ivanovski organizira skejt (Kolo-indoor skate park), Sara Pavić predstavnica je Allstylea (Udruga mladih 'Underground society'), Pero Rančić grafita i Josip Škiljo stand-upa (SplickaScena).  

Što za vas znači ovaj festival? 

SAŠA ANTIĆ: Eksploziju kreativnosti, okupljanje, druženje, igru, pozitivu, punjenje baterija. Mislim da je xSTatic jedna od najboljih stvari koja se mogla dogoditi Splitu i sigurno će kao i do sada napraviti promjene u glavama određenog broja pojedinaca. 

DARKO IVANOVSKI: Za mene je xSTatic festival prilika da se mladima Splita ponudi sadržaj kojem inače nisu ni na kakav način izloženi pa vjerojatno većina njih ni ne zna da postoji, a radi se redom o bitnim segmentima urbane kulture bilo kojeg grada, tako i Splita. U tom smislu, bitno je da ovu kulturu održimo na životu i prenesemo mladima prvenstveno zbog toga da bismo grad i u budućnosti mogli nazivati gradom. 

SARA PAVIĆ: Za nas xSTatic znači kao i svake godine i od samih početaka podizanje svijesti grada i ukazivanje na to da urbana kultura nije nasilje već umjetničko izražavanje.

Smatramo da je xSTatic festival jako bitan dio kulture mladih u našem gradu, pogotovo jer je još jako nerazvijena. Time smatramo da se moraju još i više poticati događanja kao što je ovaj festival.

PERO RANČIĆ: Ovo je jedini festival ovakvog tipa (koji promovira urbanu kulturu i namijenjen je uglavnom mladima) i to, vjerujem, govori dovoljno o njegovom značaju. Festival koji te, u današnje vrijeme, kada je sve online i međusobna interakcija se odvija gotovo robotskim oblikom, tjera da izađeš vanka, pogledaš, percipiraš, navijaš, dobiješ inspiraciju i na kraju  krajeva - uživaš. Za mene osobno, on je suma svega onoga što ili radiš/stvaraš ili pokušavaš napraviti/stvoriti kroz cijelu godinu (nebitno kalendarsku). Znači taj jedan dan, par dana ili vikend, Split je svijet u kakvom želim živjeti. Split je grad kakav bi trebao biti.

JOSIP ŠKILJO: Lipo je vidjeti na okupu toliko raznoliku ekipu mladih izvođača i sportaša, jer ovakav festival demonstrira snagu i potencijal mnogima koji ponekad osjećaju da u gradu nema perspektive za mlade i za urbanu kulturu.

Kakav Split želite, što treba mijenjati? 

SAŠA ANTIĆ: Splitu ne fali ništa, jedino bi klupska scena i festivali urbane i neovisne scene trebali imati veću financijsku i logističku potporu Grada i države. Došlo je vrijeme da se ti sadržaji u kulturološkom smislu tretiraju kao dio baštine i tradicije, jer bojim se da neće opstati ako se prepuste zakonima tržišta. 

DARKO IVANOVSKI: Za moje pojmove je Split po svojim klimatskim i prostornim postavkama zaista grad po mjeri čovjeka, samo što je problem u tome što većina naših sugrađana ne zna iskoristiti te prednosti u podizanju kvalitete života. Kao primjer mogu navesti to da se splitski poluotok biciklom prijeđe za 20 minuta, skejtom za pola sata, a rijetki biraju tu opciju prijevoza ispred gubljenja živaca u prometnim gužvama i traženju parkinga. Jedna od stvari koje smatram ključnim za daljnji razvoj grada je razvoj biciklističke infrastrukture i javnog gradskog prijevoza, te osvještavanje građana o važnosti parkova i zelenila u gradu. Sve prethodno spomenuto je lakše prenijeti na mlađe generacije nego na starije sugrađane čije je navike teško mijenjati, pa je zbog toga i ovaj festival namijenjen prvenstveno njima.

SARA PAVIĆ: Splitu fale definitivno mjesta na kojoj se može izgraditi urbana kultura, mjesto koje može biti 'dom' za sve ljude koji žive takvu jednu kulturu i koji se izražavaju na takav način. Primjerna zgrada bi bila Dom mladih, ali ona nažalost nije ni približno tome. Super je što nas je Grad prepoznao i odlučio je sudjelovati u ovakvoj jednoj manifestaciji. Poznato je da se uvijek mučimo s financijama, tako da smo do neba zahvalni Gradu koji je prepoznao naš rad.

Mijenjati treba puno toga i mislim da je to jako velika tema, ali recimo da je ovaj festival jako dobar početak promjena.

PERO RANČIĆ: Ovo je više sociološko pitanje na koje ne znam mogu li dati ispravan odgovor. Kakav Split želim? Možda se odgovor na ovo pitanje, krije u odgovoru na prvo pitanje. Svakako bih volio da ima malo više kulturnih opcija: različitih izložbi (koje uključuju i medije poput stripa, grafike, modernog kiparstva), muzičkih festivala, malih običnih  koncerata/svirki… Dom mladih ima odličan program, u kojem uvijek ima za svakog ponešto, i mislim da bi se Grad trebao ugledati na njihov način rada, samo na većoj razini, jer ima mogućnosti i sredstva za to.

JOSIP ŠKILJO: Želim Split u kojem mladi žele ostati i pokrenuti neke stvari, ne zato što je to lako i postoje idealni uvjeti nego zato što je to jedini put da grad napreduje. Fali puno stvari na raznim područjima života, ali kad ima elana da se stvari poboljšaju, nije to tolika zapreka. Split je i sad odličan grad za život - za starije, ljude s familijom i mlade koji imaju perspektivu u raznim granama poduzetništva, pogotovo IT-u. Može samo biti bolji. Pitajte furešte koji su došli ovdje živjeti što kažu o našem gradu pa ćete dobiti jako zanimljivu perspektivu.

Grad na koji bi se Split mogao ugledati?   

SAŠA ANTIĆ: Teško pitanje, Split je unikat, po svemu poseban. Mislim da bismo trebali stvarati grad ne kopirajući nikoga, već iznutra razvijati primjereno sve njegove potencijale, bez megalomanskih projekata, puno malih i različitih sadržaja kroz čitavu godinu. 

DARKO IVANOVSKI: Neki od najljepših i najuređenijih mediteranskih gradova su po meni Barcelona i Valencia, te bi se na njihovom primjeru puno toga moglo naučiti i prenijeti na Split. Naime, radi se o gradovima koji su slični Splitu, pa tako vode borbu s turizmom od kojeg u velikoj mjeri žive, ali u isto vrijeme odišu životom i kulturom čiju prisutnost osjetimo na svakom uglu. 

SARA PAVIĆ: Grad na koji bi se Split mogao ugledati po čistoći je, recimo, Kopenhagen, po scenama definitivno Berlin i Frankfurt, po toplini ljudi možemo ostati ono što i jesmo jer nas nema nigdje ovakvih kao u Splitu.

PERO RANČIĆ: Berlin mi prvi pada na pamet. Ne samo kada pričamo o grafiti sceni, nego o sceni općenito. Projekti koje oni imaju (The House, a pogotovo Urban Nation) su nešto što oduševljava uvijek iznova. Ali ja bih više volio da ne moramo pričati o tome na koji se bi se grad Split trebao ugledati, nego o tome da se drugi gradovi ugledaju na Split. 

JOSIP ŠKILJO: Nemam pojma, recimo na Varaždin po pitanju čistoće i uređenosti okoliša.