MIRO NIKOLIĆ O 'DINASTIJI GUCCI': Grešno zadovoljstvo

Ubojstvo Maurizija Guccija, nasljednika slavne modne dinastije Gucci, sredinom je devedesetih punilo stupce žutog tiska. Maurizio je ubijen ispred svog ureda u Milanu, a ubojstvo je, kako se kasnije ispostavilo, naručila njegova bivša supruga Patrizia Reggiani. Oko tog događaja i općenito oko odnosa unutar obiteljskog modnog carstva, 83-godišnji redateljski veteran Ridley Scott ispleo je svoj najnoviji film naslovljen 'House of Gucci', u nas preveden kao 'Dinastija Gucci', koji je bio u pripremi dobrih dvadeset godina. Naime, Sara Gay Forden 2001. godine napisala je knjigu 'Kuća Guccijevih: Senzacionalna priča o ubojstvu, ludilu, glamuru i pohlepi' koja se vrlo brzo prometnula u bestseler da bi Scott otkupio prava na njezinu ekranizaciju, potom kontaktirao Angelinu Jolie i Leonarda DiCaprija koji su u tom trenutku bili zauzeti te je početak snimanja odgođen do daljnjega.

Scott je od druge polovice sedamdesetih i zapaženog debitantskog filma 'Dvoboj do istrebljenja' do danas izgradio iznimno opsežan opus kojeg karakteriziraju žanrovska raznolikost, fascinantan vizualni stil, ali i kvalitativna neujednačenost. K tome, posrijedi je jedan od rijetkih značajnih redatelja današnjice čiji filmovi uglavnom nemaju tematsku i stilsku podudarnost. U posljednjih je četrdesetak godina svoj portfelj napunio neprijepornim suvremenim klasicima poput izvornog 'Aliena', 'Blade Runnera' i 'Thelme i Louise', uspješnicama kao što su 'Pad crnog jastreba', 'Američki gangster' i 'Gladijator', režirao usput neke manje razglašene premda zanimljive uratke ('Crna kiša', 'Savjetnik', 'Šibicari') , ali svoj je potpis stavio i na veliki broj bezvezarija i jedva osrednjih filmova tipa 'Legenda', 'Dobra godina', '1492: Osvajanje raja', 'G.I. Jane', 'Robin Hood' ili 'Prometej'.

Budući da je Scott , doduše, oduvijek sklon snažnim i inteligentnim ženskim likovima, bilo je za očekivati da će Patriziju Reggiani oslikati najslojevitije premda je i u slučaju famozne Crne udovice - kako ju je svojedobno prozvao talijanski tisak - evidentan nedostatak detaljnije karakterizacije. 

Imajući u vidu neosporno atraktivnu temu i zvjezdanu glumačku postavu (Lady Gaga, Adam Driver, Al Pacino, Jeremy Irons, Jared Leto i Salma Hayek), 'Dinastija Gucci' svakako spada među najiščekivanije naslove sezone stoga odmah treba reći kako se radi o filmu koji nije ispunio očekivanja niti realizirao svoj puni potencijal. Iako traje preko dva i pol sata, film o Guccijevima Scott očito nije zamislio kao minucioznu epsku kroniku niti kompleksno i analitičko zadiranje u moralno dvojbene aspekte modnog univerzuma, već je u konačnici isporučio pomalo neartikuliran i prilično banalan film koji neprestano pleše na rubu karikaturalnosti, povremeno čak i iritacije. 

Pomalo neozbiljno intoniran i nerijetko oslonjen na dramaturgiju televizijske sapunice, 'House of Gucci' prepun je karikaturalnog pretjerivanja od histerične glume do neuvjerljivog engleskog s talijanskim akcentom, petparačkih dijaloga, zbrzanih scenarističkih rješenja, faktografskih pogrešaka i nedovoljne razrađenosti priče i likova. Drugim riječima, 'Dinastija Gucci' prečesto balansira na tankoj granici između anemičnog holivudskog 'based on a true story' projekta i kičaste 'soap opere'. 

Ipak, Scott je isuviše vješt redatelj da iz traljavo napisanog scenarija ne bi uspio snimiti gledljiv film u kojem će uistinu briljantno orkestrirati dvije ili tri scene, a većih problema nema ni s ritmom pripovijedanja. Štoviše, sva ta prenaglašenost 'Dinastije Gucci' možda se može protumačiti i kao redateljev ironični žalac upućen modnoj industriji, odnosno pripadnicima visokog društva.

U filmu će jedan mladi i nadobudni dizajner Guccijeve kreacije proglasiti jeftinom operetom što bi možda bio najbolji opis Scottovog filma iako bi nešto dobronamjerniji i manje kritični gledatelji, kada se za koju godinu zaredaju reprize na programima domaćih televizija, mogli zažmiriti na sve nedostatke i zalijepiti mu etiketu rado gledanog 'grešnog zadovoljstva'.