Miro Nikolić o 'Dvostrukoj prijevari': Najemotivniji film Chan-wook Parka

Prije planetarno popularnog hita 'Gangam Style' seulskog repera Psyja, odnosno prošlogodišnje senzacije u vidu serije 'Igra lignje' i višestruko nagrađivanog 'Parazita' iz 2019., zanimanje za južnokorejsku popularnu kulturu iskazivala je tek malobrojna publika. Upućeniji filmofili, međutim, još su u prvoj polovici dvijetisućitih s neskrivenim zanosom pričali o novopridošlim redateljskim imenima iz Južne Koreje kao što su Lee Chang-dong, Hong Sang-soo, Kim Ki-duk, Joon-ho Bong ili Chan-wook Park. Štoviše, puno prije nego je Bongov 'Parazit' poharao Croisetteu i Dolby Theatre, kritičari su povodom premijere Parkovog 'Oldboya' u Cannesu kliktali kako je Hollywood konačno mrtav te da se prave stvari, barem u žanrovskom smislu, događaju upravo u Južnoj Koreji. Hollywood, naravno, od te 2004. godine do danas nije umro niti će, ali južnokorejska je kinematografija zadnjih godina uistinu doživjela ponovni kreativni procvat, vjerojatno jači negoli u vrijeme kada su pobrojani filmaši realizirali svoje prve zapaženije uratke.

Osim toga, većini kritičara očito je promaknulo kako je Park još od svojeg probojnog ostvarenja 'Joint Security Area' nerijetko nadahnut upravo žanrovskim toponimima hollywoodskog filma pa tako polazišna premisa 'Oldboya' o incestuoznom odnosu koji je povezan s osvetom, primjerice, podsjeća na zaboravljenu De Palminu 'Opsesiju' iz 1976. godine dok je za svoj prvi redateljski izlet u Ameriku odabrao svojevrsnu varijaciju na Hitchcockovu 'Sjenu sumnje' dodavši klasiku 'majstora napetosti' stilističku osebujnost i natruhe fetišizacije nasilja. Bez Hollywooda, dakle, ne bi bilo ni Parka premda bi ovog južnokorejskog velikana bilo bezobrazno valorizirati isključivo kroz prizmu razigranog postmodernističkog konteksta o čemu sjajno svjedoči i njegov najnoviji film nazvan 'Heojil kyolshim', odnosno 'Decision to Leave' koji u hrvatskim kinima igra pod nemaštovitim i ponešto signalizirajućim distributerskim naslovom 'Dvostruka prijevara'.

Prikazan u konkurenciji ovogodišnjeg festivala u Cannesu gdje je nagrađen za najbolju režiju, 'Decision to Leave', jedanaesti dugometražni film u karijeri Chan-wook Parka, priča je o  policijskom inspektoru Hae-joonu (Park Hae-il) iz južnokorejskog grada Busana koji je oženjen privlačnom Jung-an (Lee Jung-hyun). Ona radi u maglovitom priobalnom gradiću Ipo zbog čega se supružnici viđaju samo vikendima. Njihov će se odnos početi mijenjati kada Hae-joon preuzme slučaj pogibije službenika imigracijske službe čije je tijelo nađeno podno planine. Pokojnikova supruga Seo-rae (fenomenalna Tang Wei koju je otkrio Ang Lee u filmu 'Požuda, oprez') kineska je imigrantica i medicinska sestra koja se od samog početka istrage neobično ponaša. Zaintrigiran njezinim ponašanjem, nesanicom mučeni Hae-joon počinje pratiti potencijalnu osumnjičenicu. Motiv detektiva čija se naklonost prema tajanstvenoj ženi isprva pretvara u zaljubljenost da bi se potom razvila u opsesiju datira još iz Hitchcockove 'Vrtoglavice' i kasnije je iskorišten u čitavom nizu erotskih trilera, baš kao i sveprisutne noirovske fatalne žene i 'crne udovice', međutim Park po običaju unosi dodatnu svježinu u prokušanu recepturu.

U dilemama glavnog protagonista zrcale se dvojbe gledatelja koji u nijednom trenutku nije načisto koji film zapravo gleda - romantičnu dramu, whodunit ili neo-noir. Pored miješanja žanrova, odnosno umješnog balansiranja između (pod)žanrovskih odrednica što je redateljeva specijalnost još od ranije, Park u 'Dvostrukoj prijevari' suvereno prelazi iz emotivnog registra u domenu psihološkog trilera postigavši pritom nevjerojatnu skladnost. Manje iščašen od autorovih prethodnih filmova, lišen lascivnosti i sadističkih implikacija iz 'Sluškinje', nimalo uznemirujuće brutalan i izopačen na način 'Oldboya', 'Decision to Leave' u svakom je slučaju najemotivniji i najelegantniji Parkov film.

Nije, međutim, posrijedi ostvarenje u kojem Park u većoj mjeri odstupa od svojih motivsko-tematskih preokupacija kao što bi se na prvi pogled moglo ustvrditi. Faulkner se davno zapitao kakve uopće veze imaju činjenice s istinom, i tom se mišlju Park bavi kroz otprilike čitav opus, u 'Dvostrukoj prijevari' možda i najtemeljitije. Neuhvatljiva stvarnost i još neuhvatljivija istina razdiru Hae-joona sve do neočekivano ambivalentne završnice filma u kojem su Parkov vizualni prosede i kompleksna narativna struktura ponovno zaživjeli u punoj ljepoti. Romantičan na pomalo bizaran način, prepun briljantnih montažnih rješenja, maestralnih stilskih ekshibicija, pozadinskih detalja začinjenih dozom (crnog) humora i ingenioznog pripovjedačkog pristupa (dobar dio filma ispripovijedan je putem zaslona mobilnih telefona), Parkov recentni film ipak ima manjih problema s ritmom u posljednjoj trećini te sadrži pokoju nepotrebnu fabularnu digresiju i ponešto dramaturških nategnutosti.

Svejedno, njegov status jednog od najznačajnijih autora današnjice nipošto nije doveden u pitanje. Dapače, 'Dvostruka prijevara' vjerojatni je vrhunac ovogodišnjeg domaćeg kino-repertoara čija će se kvaliteta otkrivati kroz opetovana gledanja.