Miro Nikolić ocjenjuje deveti FMFS

Premda u ovogodišnjoj selekciji nije bilo naslova velikih redateljskih zvijezda poput Romana Polanskog i Francoisa Ozona čiji su filmovi 'Venera u krznu' i 'Nova prijateljica' na Bačvicama igrali pretprošle, odnosno prošle godine, deveti FMFS ipak je ponudio celuloidne poslastice 'par excellence'. Regionalnu premijeru na posljednjem jednoznamenkastom izdanju festivala imao je tako dokumentarni film 'Fuocoammare' Francesca Rosija, dobitnik Zlatnog medvjeda na 66. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu.

Rosijev dokumentarac bavi se sumornom svakodnevnicom žitelja najudaljenijeg talijanskog otoka Lampeduse, kao i dolaskom sjevernoafričkih migranata u prihvatne centre žarišne tranzitne točke za prihvat izbjeglica u ovom dijelu Europe.

Autorova pametna odluka da prenese težište problema izbjegličke krize s politike na hvatanje atmosfere svojevrsnog suživota lokalnog stanovništva i novopridošlih migranata rezultirala je filmom koji se gleda otvorenih usta i razrogačenih očiju. Ne sugerirajući vlastite stavove, Rosi također ne relativizira postojanje kriterija za prihvat izbjeglica – što je inače gotovo neizbježna tema kada je migrantska kriza u pitanju – niti moralizira o krivnji Europe.

'Mahnitost' turskog redatelja Emina Alpera dobio je posebno priznanje žirija u sastavu Thanos Anastopoulos, Kristina Balaban i Goran Marković, a radi se o filmu koji kroz priču o dva brata tematizira političke i društvene prilike u distopijskom Istanbulu. Iako motivacija i postupci protagonista nisu uvijek dovoljno razjašnjeni i film je definitivno ponešto razvučen, Alaper vjerno dočarava stanje paranoje i klaustrofobije te uspijeva ponuditi i briljantnu psihološku i sociološku studiju o suvremenom turskom društvu u čijim se porama spajaju progresivno i konzervativno.

Trećeg festivalskog dana prikazan je francuski film 'Priče s asfalta' Samuela Benchetrita koji je po glasovima publike proglašen najboljim dugometražnim filmom ovogodišnjeg FMFS-a. 'Macadam Stories' crnohumorna je drama s Isabelle Huppert u jednoj od glavnih uloga koja čitavo vrijeme balansira na rubu groteske i u tom smislu asocira na filmove Roya Anderssona. Benchetritov film u svojim najuspjelijim trenucima uistinu doseže razinu najupečatljivijih dionica iz nekih Anderssonovih ostvarenja, ali simbolika pojedinih fabularnih motiva suviše je banalna da bi se u konačnici moglo govoriti o najimpresivnijem filmu FMFS-a.

U konkurenciji dugometražnog filma publika je imala priliku vidjeti redateljski prvijenac talijanskog filmaša Piera Messine u kojem Juliette Binoche igra Annu kojoj se u njezinoj sicilijanskoj vili pridružuje sinovljeva djevojka. Messina je bio asistent režije Paolu Sorrentinu na njegovoj uspješnici 'Velika ljepota' i to se u 'Iščekivanju' itekako vidi – 'Latessa' je elegantno režiran film s raskošnom paletom stilskih sredstava. Doduše, nizanje lijepih, ali ne osobito sugestivnih kadrova nešto je što ni Sorrentinu nije strano, a Messina ovdje neumorno korača stopama svojega uzora.

'Iščekivanje', međutim, nijednom nije krajnje iritantan film poput Sorrentinove nedavne 'Mladosti'. Žiri je glavnu nagradu dodijelio filmu 'Kad otvorim oči' redateljice Leyle Bouzid čija se priča vrti oko osamnaestogodišnje Farah, to jest njezinog sazrijevanja u vrijeme velikih političkih previranja u Tunisu 2010. godine.

Osim što otvara neka ozbiljna moralna pitanja, film nesumnjivo krase fabularna kompaktnost, osvježavajuća autentičnost te glumačke bravure gotovo cijele postave. Osim toga, 'Kad otvorim oči' cijelo vrijeme pokušava funkcionirati i kao beskompromisna društvena kritika, zbog čega filmu povremeno zna manjkati suptilnosti i zbog čega na trenutke može djelovati kao ideološki pamflet.

Petog dana festivala u Kinoteci Zlatna vrata prikazan je turski film 'Ivy' Tolge Karacelika o šestorici mornara teretnog broda čiji je vlasnik bankrotirao i koji su prisiljeni ostati na brodu zbog određenih sigurnosnih pravila. Zalihe hrane se tope, a mornari su sve nervozniji što dovodi do neslućenog razrješenja.

Karacelik iznimno uvjerljivo kreira atmosferu izolacije, straha i beznađa tako što se unutar žanrovske matrice inteligentno poigrava očekivanjima gledatelja uvođenjem nadnaravnog elementa. Redatelju je nesumnjivo bitna i psihološka dimenzija likova zbog čega uglavnom ustraje na minucioznom seciranju psihe svojih protagonista , a manje na narativno- dramaturškoj razradi. 'Ivy', nažalost, nije film lišen logičkih propusta i scenarističkih manjkavosti, ali ime Tolge Karacelika u svakom slučaju treba zapamtiti.

Film o muškom nadmetanju i želji za dominacijom, 'Chevalier' redateljice Athine Rachel Tsangari, izdanak je tzv. novog čudnog vala grčke kinematografije i, kao takav, promovira intrigantan visoki koncept koji je kod Grka zadnjih godina uvijek na liniji apsurdističkog humora, alegorije i bizarnosti. Strukturalno postavljen oko začudnosti kao ključnog začina novih stremljenja u grčkom filmu, 'Chevalier' u nekoliko navrata uspijeva ostvariti efekt iznenađenja, ali fali mu sve ono što nedostaje i većini filmova grčkog novog vala – višedimenzionalnost i životnost. U slučaju 'Chevaliera', filmu bi dobro sjela i manje konvencionalna završnica.

Predzadnjeg dana festivala prikazan je film 'Sve što dolazi' kojeg potpisuje Mia Hansen-Love. Publika FMFS-a  francusku je redateljicu upoznala lani kada je u konkurenciji dugometražnog filma igrao njezin 'Raj'. 'Sve što dolazi' znatan je korak naprijed u odnosu na redateljičin prethodni film, u čemu zasluge zasigurno ima i briljantna Isabelle Huppert u ulozi srednjoškolske profesorice filozofije koju muž jednog dana napušta zbog druge žene. Isto tako, Mia Hansen-Love ovdje je uspjela u onom u čemu je 'Raj' bio najslabiji - udahnuti dušu pomalo sterilnoj drami. 

Izvan konkurencije prikazani su filmovi 'Chuck Norris protiv komunizma', 'Zagrebačke priče vol.3' i 'Druga majka'.