Miro Nikolić: 'Osmi povjerenik' je fenomenalan komad onoga što se u hrvatskoj kinematografiji snima najrjeđe i najslabije!

Debitantski roman Renata Baretića 'Osmi povjerenik', objavljen prije desetljeće i pol, u kratkom je roku osvojio šire čitateljstvo, ali i struku postavši jedno od najnagrađivanijih i najpopularnijih proznih djela svoga vremena.

Radnja 'Osmog povjerenika' odvija se na izmišljenom Trećiću, našem najudaljenijem naseljenom otoku na kojem život funkcionira izvan kontrole državnog sustava, to jest organa vlasti. Osim odsustva državne vlasti, Trećić je, kao i svaki otok uostalom, prilično živopisno mjesto koje ipak ima svojih bitnih specifičnosti i posebnosti. Trećićani govore čudnom mješavinom talijanizirane čakavice i iskrivljenog australskog engleskog dok se stanovništvo uglavnom sastoji od osoba treće životne dobi koje žive od australskih mirovina, a iste im, zajedno s potrepštinama, gliserom dopremaju talijanski šverceri. Također, na Trećiću koji je od najbližeg otoka Drugića udaljen čak četiri sata vožnje nema telefona, pošte, vode ni signala za mobitel. Premda nijedan od sedam Vladinih povjerenika zaduženih za organizaciju izbora i ustrojavanje lokalne samouprave nije uspio u svom zadatku, premijer po političkoj kazni na Trećić šalje i osmog - Sinišu Mesnjaka.

Filmske ekranizacije Baretićevog romana uhvatio se redatelj i scenarist Ivan Salaj, filmaš koji nakon zapaženog televizijskog filma 'Vidimo se' iz 1995. nije potpisao nijedan naslov sve do unazad nekoliko godina kada se iznebuha pojavio kao redatelj dva kratka igrana filma u okviru omnibusa 'Zagrebačke priče vol. 3',  odnosno 'Transmania'. Osim što mu je 'Osmim povjerenikom' redateljska karijera u svakom slučaju zadobila novi zamah, Salaj je celuloidnom adapatacijom proslavljenog romana svakako demonstrirao i visoki zanatski nivo.

Imaginarni otok Trećić u 'Osmom povjereniku' 'glume' Brač i Hvar pri čemu je najveći dio filma sniman u Škripu, najstarijem bračkom naselju odakle je redateljeva majka. Zadržavajući zavodljivi humor začinjen ironijom, grotesknost i duboki humanizam  kao jedne od temeljnih značajki Baretićevog prvijenca, Salaj je, između ostalog, upravo snimanjem na autentičnim malomišćanskim lokacijama uspio vrlo efektno dočarati atmosferu samotnjaštva, ekscentričnosti i svojevrsne mističnosti  zatvorenog otočkog mikrosvijeta.

Naslovnom se liku dolazak na majušni Trećić, bogu iza nogu, iz turbulentne velegradske perspektive doima poput putovanja na drugi kraj svijeta što, u neku ruku, nije daleko od istine.

Baretićev i Salajev Trećić uistinu je utopijski antipod ovodobnoj Hrvatskoj kao i vjerojatno svakoj suvremenoj tranzicijskoj državi. Radi se, naime, o izoliranom otočiću, dakle geografskom lokalitetu specifičnih lokalnih i povijesnih okolnosti, koji srećom ne zna za politički šljam, besprizorne stranačke oportuniste, privatizaciju, premreženost korupcijom, jalovost birokratskog aparata, koncesijske ugovore, konzumerističku propagandu  i sve ostale društveno-političke boleštine koje tvore hrvatsku stvarnost.

Baš kao i Baretićev predložak, i Salajev film krasi višeslojnost premda se, u kontekstu suvremenosti, najlakše može čitati kao politička satira ili, što je puno bolje, kao klasična priča o sazrijevanju i istinskoj preobrazbi.  

Pored izvrsnih nastupa većeg dijela glumačke ekipe, kako veterana (Ivo Gregurević, Špiro Guberina, Mate Gulin) tako i novopridošlih imena poput Nadije Cvitanović te posebno Frane Maškovića u ulozi Siniše i briljantnog Borka Perića kao Mesnjakovog osobnog prevoditelja Tonina, svaku pohvalu zaslužuje i kamera Slobodana Trninića.

Zadivljujući crno-bijeli kadrovi križanja stvarnog i fikcionalnog u scenama rasvjetljavanja povijesnih uzroka netrpeljivosti između Trećića i Drugića, odnosno nadrealne sekvence s Aboriđinkom te izuzetno uvjerljive scene seksa neupitan su vizualno-stilski vrhunac 'Osmog povjerenika'.

Poneko nespretno scenarističko rješenje, povremeni manjak dramaturške preciznosti, zatim pretjerano karikaturalan prikaz i oslanjanje na opća mjesta kada je portretiranje pojedinih likova u pitanju (prije svega Bosanca Selima kojeg tumači Goran Navojec) ne treba tretirati kao osobito krupne nedostatke, ali filmu ipak nasušno nedostaje bogatije psihološko profiliranje protagonista.
Unatoč prigovorima, 'Osmi povjerenik' fenomenalan je komad onoga što se u hrvatskoj kinematografiji snima najrjeđe i najslabije -  zabavnog, pametnog, duhovitog i dirljivog filma koji će nesumnjivo pronaći put do gledatelja.