MLADI IZLAŽU Josipa Henizelman: Kada pristupim nečemu kroz igru, mogu nastati čuda

Mlada vizualna umjetnica Josipa Henizelman, studentica Slikarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, u Klubu Zona predstavila je 'Mjesta koja ne postoje', više serija apstraktnih radova u medijima slikarstvo, fotografija i video. Bila je to druga izložba u sedmome ciklusu 'Mladi izlažu' u kojem se mladi umjetnici predstavljaju publici na Šperunu. Popričali smo s Josipom o njenoj umjetnosti, studiju, ambicijama, razmjeni iskustava s kolegama te doživljaju Splita.

Foto: Klub Zona

Što te potaknulo da se prijaviš na natječaj za izlaganje u Klubu zona?

Profesor mi je rekao za ovaj natječaj, a jako me privuklo to što je u Splitu, jer mi se Split baš svidio kada sam bila prošle godine na Studentskom biennalu. Pa sam ovo vidjela kao super iskustvo, što je na kraju i bilo.

Kako si se odlučila na izlaganje upravo ovih radova?

Ti radovi su nastajali dosta dugo, tvore jednu složeniju cjelinu koja je nastajala tokom mog studiranja. Koliko god koristila različite medije motiv koji sam htjela prikazati uvijek je isti, iz tog razloga odlučila sam izabrati radove u mediju slikarstva, fotografije i videa

Možeš li nam pobliže objasniti tehnike kojima si se koristila?

U svom radu koristila sam tehniku cijanotipije i Van Dykea; to su alternativne fotografske tehnike koje nastaju pomoću svjetla, točnije uv zraka. Odmakla sam se od tog fotografskog dijela, i krenula eksperimentirati s njima - iz tih eksperimentiranja proizašli su mali radovi koje se mogu vidjeti na izložbi. Kod te tehnike jako mi se svidjela nemogućnost kontroliranja samog medija, pristup je bio dosta intuitivan.

Veliki uokvireni radovi su fotografije koje su proizašle iz manjih radova; fotografirala bi jedan mali dio cijanotipije koji me asocira na neko mjesto, i kroz rastere ih uvećala u veliku fotografiju.

A film, film je moj najnoviji rad, i nastao je kao cjelina koja zaokružuje svih mojih pet godina studiranja. Pomoću medija filma sam oživjela svoje slike; one postaju nova mjesta koja se kreću, žive, transformiraju iz jednog u drugog. Rekla bih čak da film uspostavlja intermedijalnost sa slikarstvom jer je treniran kao platno, i bez dodatnih intervencija, stavljajući naglasak na emocije. Za vrijeme trajanje izložbe, film je i nagrađen nagradom 'Maksimijaln Paspa' za najbolji amaterski film u 2021. godini.

Ovdje moram spomenuti i profesora Vjerana Hrpku, on je jedan toliko kvalitetan profesor, koji je prije svog zanimanja i odličan čovjek. Na njegovom kolegiju 'Alternativni fotografski procesi' prvi puta sam se susrela sa cijanaotipijom i Van Dykom, a također mi je predavao i fotografiju i video snimanje. Fotografiju sam voljela i prije, ali sam se intenzivno njome počela baviti kada sam došla na kolegij kod prof. Hrpke, a s videom i filmom sam se prvi puta kod njega susrela.

On me motivirao i od njega sam naučila stvarno puno, hvala mu na tome.

Foto: Klub Zona

Koji su tvoji dojmovi s otvaranja izložbe, jesi li imala priliku razmijeniti iskustva sa splitskim kolegama?

Izložba je prošla odlično! Osim što sam malo pobliže upoznala grad, upoznala sam i puno predivnih ljudi. Zanimljivo je bilo slušati kako netko drugi doživljava rad uz koji sam ja emocionalno vezana. Ljudima se najviše svidio film, možda i zbog samog načina snimanja, njime su bili dosta fascinirani i dosta ljudi je zapravo i prepoznalo to što sam htjela prenijeti, a najviše pitanja je bilo za cijanotipiju, jer se prije nisu susreli s tim procesom.

Malo sam prošetala akademijom, vidjela kako se kod vas radi, i ostala sam ugodno iznenađena. Ljudi su stvarno super, upoznala sam jako puno kolega s akademije, a s nekima sam čak razmijenila svoje radove. Jedno super iskustvo! Mislim da bi se trebala češće poticati suradnja između akademija, jer su zapravo dosta različite, iako se bavimo istim stvarima, ne treba biti ograničen samo na svoju sredinu.

Koliko se na tvom studiju potiče interdisciplinarnost i koliko imaš prilike koristiti različite medije na Akademiji?

Dosta, rekla bih - profesori uvijek potiču studente da razmišljaju 'izvan okvira', ali te stvari ovise o svakom studentu ponaosob. Mene je uvijek zanimalo izvući nešto dodatno iz svakog medija, probati neke nove stvari, kombinirati, eksperimentirati, i uvijek se rodi nešto novo. Zapravo igrati se, kada pristupim nečemu kroz igru, potpuno neopterećeno, bez nekih očekivanja, mogu nastati čuda.

Foto: Klub Zona

Planiraš li komercijalizirati radove transferom na tekstil - kad gledam boje i oblike, mogu zamisliti majice, torbe, marame...? Ili ti nije privlačna ideja da masovno produciraš rad, preferiraš da ostaje unikatan?

Razmišljala sam o tome i vjerojatno ćete moći vidjeti moje radove i na majicama u nekoj bližoj budućnosti, ne konkretno ove, ali neka to bude iznenađenje.

Koje bi okruženje, po tvome mišljenju, najbolje odgovaralo za prezentaciju tvojih radova? Odnosno, gdje bi tvoje radove smjestio 'kupac iz snova'?

Kao idealno mjesto, ja ih zamišljam u nekom ogromnom napuštenom prostoru, s visokim zidovima, gdje ni oni nisu potpuno čisti. To bi im dalo još više života, ali mislim da bi ih kupac iz snova smjestio negdje na neki zid možda da upotpune prostor…Iskreno nisam nešto pretjerano o tome razmišljala, ali ljudi najčešće kupuju slike da ukrase interijer.

Koji su ti dojmovi o Splitu iz perspektive posjetitelja?

Bila sam prošle godine na studentskom biennalu, ovo mi je drugi posjet Splitu.

Meni je Split predivan, ima stvarno odličnih mjesta za posjetiti, a ljudi; svi su bili super prema meni, cure koje sam upoznala tamo pokazale su mi grad, pa smo posjetile i neke izložbe. Rodila su se neka nova prijateljstva. Ne smijem izostaviti Tinu i Gorana koji su mi uljepšali boravak u Splitu. Bili su stalno dostupni, od postavljanja izložbe, do obilaska grada, samo pozitivne stvari mogu reći i ovim putem im se još jednom zahvaljujem na svemu. Definitivno ću se vratiti.

Foto: Klub Zona