Foto: Veljko Martinović NEDJELJNA ĆAKULA Miljen Chovan: Organizatori splitskih manifestacija lako završe kao krnje

NEDJELJNA ĆAKULA Miljen Chovan: Organizatori splitskih manifestacija lako završe kao krnje

Nikada se na krnjevalima u Splitu nisu spaljivale osobe, to se smatralo nedovoljno domišljatim

Organizator Splitskog krnjevala i voditelj Centra plesa Miljen Chovan otkrio nam je ovogodišnja događanja maškaranih svečanosti. I ove godine u gradu je rasplesano, a za meštra je odabran ljubavni posrednik iz Imotskog - Gangster.

- Odabir meštra, bendova i krnje uvijek nam je vezan uz temu krnjevala kako bi sve imalo smisla. U posljednjih pet godina prošli smo sve aktualne gradske probleme od Karepovca, alepskog bora i požara, Avin i Pernarov mobitel, zagađene vode, potkornjaka i Marjana, birokracije, Kopilice, Dračevca, kružnih tokova...

U Hrvatskoj ne manjka tema za maškare...

- Nagomilali su se problemi da ih mi sami karnevalisti ne moramo izmišljati. I stvarno ih se treba rješavati. No, svi ti problemi su nam se učinili nebitnima ako izgubimo najvažnije - stanovnike. Kako smo nedavno pročitali podatke o izumiranju i iseljavanju iz Hrvatske, odnosno da godišnje gubimo 15 tisuća stanovnika - to je cijela Makarska, a sam Split gubi 1.113 stanovnika godišnje. Godine 1991. Split je imao 189 tisuća, a 2011. godine brojio je 167 tisuća ljudi. Tako je za temu odabran natalitet, a za meštra smo uzeli stvarnu osobu -Nediljka Babića - Gangstera iz Imotskog, koji je spojio preko 400 parova. Čovjek stvarno spoji i povučene osobe i osobe s otoka i iz Zagore koji se nikad ne bi slučajno sreli. Čak i u doba interneta ljudi su postali samo još izoliraniji, zato smo i spalili mobitele prije tri godine. Svi sada traže savršenstvo kakvo vide na Instagramu i broj uspješnih brakova i djece je sve manji. Zato je Gangsterova humoristična poruka na otvorenju Krnjevala na Rivi bila zapravo 'posljednja šansa' za naše stanovništvo, a glasila je: 'Ljudi, upoznajte se, plešite i gonjajte se'.

Glavni program Splitskog krnjevala odvit će se na pokladni utorak kada nastupaju Krešo Bengalka i Mladen Grdović. Kako ste se odlučili za taj neobični spoj? 

- Za razliku od prijašnjih godina kada smo znali organizirati Krnjeval na više trgova (Voćni, Pjaca, Riva, Gat, Peristil), ove godine se preklapamo s maratonom. To smo iskoristili u pozitivnom smislu, napravili smo program koji će spojiti i mlađu i stariju publiku. Želja nam je da se svi zajedno na jednom mjestu pod maskama mogu dobro zabaviti. Zabavan je Krnjeval kada je posvuda po gradu, odnosno na više lokacija. Međutim, kada padne kiša, kao što nas je uhvatilo baš svaki put zadnjih pet godina, Đardin koji je dosta zaklonjen se prošle godine pokazao odličnom lokacijom na prepunom koncertu TBF-a. Kada smo kod njih, čestitamo Mladenu kao pravom primjeru poboljšanja nataliteta - on se od tada uspio oženiti i dobiti sina. Želimo sada isto i Kreši, ha, ha.

I ove godine osudit ćete krnju. Prošle godine nije bio spaljen nego 'ispečen' u znak prosvjeda zbog sve učestalijeg paljenja lutaka živih osoba. Zbog čega vas to smeta kao organizatora?

- Što se tiče usporedbe sa seoskim maškarama koji većinom spaljuju osobe, postoje bitan razlog zašto Splićani to ne čine. Jedan je to što Splitski krnjeval koji uz Dubrovački ima najdulju tradiciju u Hrvatskoj. Uvijek se kroz povijest domišljato smišljalo krnju i šentencu kako na prvi pogled ne bi bilo jasno i kažnjivo od strane vladajućih. Ali u prenesenom značenju su se jako dobro locirali svi aktualni problemi i sve osobe krive za grijehe su se mogle prepoznati. Nikada se u Splitu nisu spaljivali osobe, to se smatralo nedovoljno domišljatim. Najkompletniji prikaz šentence u novije doba dali su glumci HNK prošle godine svojom predstavom u Đardinu. 'Obračunom kod kolodvora Kopilica' su na duhovit način prikazali sve aktualne probleme u Splitu, a potrebno je i nekoliko puta pogledati da bi se otkrile sve skrivene baze. 


Hoće li ove godine krnje biti spaljen?

- Šentenca je osuda krnje. Na kraju osude običaj je da se pita narod je li krnje kriv, pa nikad ne možemo znati sigurno. Prošle godine smo pitali hoćemo li ga spaliti ili pojesti, i svi su rekli pojesti, ha, ha. Ipak se radilo o Vepru Špiru kojeg su upucali na Marjanu ni krivog ni dužnog. Što se ovogodišnje teme nataliteta tiče, u Hrvatskoj godinama stradavaju sitni građani i poduzetnici. Pravi veliki krivci upravo za ovakvu depopulaciju stanovništva posljednjih trideset godina, zbog kojih mnogi i bježe u Irsku, zasigurno nikad neće biti ni prozvani. To je najveća tuga i razočaranje svih koji se odluče na taj čin očajnika - napuštati obitelj i dom.

Često čujemo kako stari govore da je nekad bilo bolje, možete li usporediti Splitski krnjeval nekad i sada?

- Što smo mi stariji, shvatimo da su stari uvijek sve više u pravu. Ukratko, neovisno o odabiru izvođača, nekad su ljudi više izlazili i sudjelovali u svim gradskim manifestacijama jer nije bilo televizora, interneta, mobitela. No, Splitski krnjeval kao krabuljna proslava postoji i prije Splita, još iz Rimskog doba kada se proslavljalo kroz Saturnalije koje su označavale zimski solsticij što je kasnije Crkva ciljano iskorijenila obilježavajući na iste datume današnji Božić. Nekoliko godina truda i rada uložio je profesor Goran Borčić s kojim smo surađivali prilikom objave knjige 'Splitski krnjevali' u kojoj je na čak 400 stranica prikazana prebogata krnjevalska povijest. Mnoge stvari koje smo tamo pročitali nastojimo vratiti i danas. Možda da samo napomenem neke meni zanimljive činjenice iz knjige:

- Još u 16. stoljeću o splitskim pokladama piše Marko Marulić u pjesmi Poklad i Korizma.

- U vrijeme Krnjevala u Splitu trčala se i Alka na Rivi.

- U procesiji koja bi završavala Korizmom koja pobjeđuje Pokladu sudjelovali su i svećenici do zabrane 1535. godine.

- Krnjevalska vjenčanja princa Krnje i princeze Krnjevala smo preuzeli iz povijesti. Primjerice, 1966. godine na Rivi su oženjeni kaštelanski ljubavnici Miljenko i Dobrila.


- Krabuljni plesovi tj. veliki balovi pod maskama bili su glavno obilježje Splitskog krnjevala što smo također preuzeli te prilagodili modernoj glazbi i plesovima tako da za svakoga imamo po neku vrstu plesa ili glazbe. Tako u aktualnim krnjevalima imamo razne partyje pod maskama - salsu, tango, house, techno, zabavnu glazbu i hip-hop. Meni osobno nedostaje pravi klasični bal pod maskama kao što se organizira u Beču, Sarajevu i ostalim gradovima austro-ugarskog naslijeđa jer u Splitu nedostaje dvorana koja bi tako nešto mogla ugostiti

- Nekada je Splitski krnjeval bio drugi najpopularniji na svijetu - nakon onoga u Nici.

Znamo da nam ne možete otkriti tko je ovogodišnji krnje, ali možete priznati što je ljude najviše smetalo protekle godine?

- Da, to je naša i obaveza. Šentenca i sam krnjeval imaju ulogu društvenog korektora, odnosno istaknuti sve negativnosti tijekom godine. To činimo kroz šentencu koliko god se to nekome politički sviđalo ili ne sviđalo. No, nakon pet godina u kojima smo spomenuli sve lokalne probleme, došli smo do toga da oni padaju u drugi plan,  ako nestane naroda. Čime su natalitet i djeca, kao naša budućnost, te Dičji krnjeval, stavljeni u prvi plan.

Što najviše smeta ljude?

- Jednostavno svima nedostaju dvije temeljne stvari - novac i nada, kao osnovno sredstvo i motiv za život. Ljudi odlaze drugdje gdje toga ima. Političarima je primarni posao da stvore uvjet za poželjan život, a oni sve rade samo ne to. Zato je odlazak iz Hrvatske posljednji potez očajnika koji ne vide niti nadu niti novac, naravno. To je ozbiljnija tema od Krnjevala.

Kako je Krnjeval korektor društva? Što nedostaje medijima? Slobodno nas kritizirajte...

- Osim političara i mediji mogu pomoći. U medijima je sve prepuno raznih skandala i tendencioznih naslova potrebnih za klikanje, a sve na shemu izvještavamo iz minute u minutu kako je mačka prešla cestu. Netko bi pomislio da samo negativne stvari i zanimaju ljude jer se više klikaju. Razne teme kao masoni, žetončići, Josipa Lisac, imovinske kartice, čak i svi aktualni političari ispadnu kao sredstvo zabavljanja naroda po Cezarovom 'kruha i igara', a time se medijski napravi digresija od pravih problema u pozadini svega. Nije većina negativna, samo su negativni glasniji. Kaže narod da pametan gleda svoja posla. Nedostaje nam pozitivne vijesti, poučne vijesti i vijesti pune nade, a ne crna kronika. Kada ljudi neprestano čitaju crne vijesti, ne mogu biti pozitivni i optimisti. Ne sjećam se kada sam zadnji put čuo da se ikakva tvornica ili proizvodnja otvorila. 

Jednom ste rekli da za brojne programe Krnjevala nema mjesta u medijima dok se ne ispolitiziraju. Zašto to mislite?

- To je bila ona apsurdna godina kada smo imali sve dozvole za party na Peristilu, a tadašnji gradonačelnik nam je party ugasio u 17 sati. Prije nego je i počeo. Naknadno smo dobili od policije pismeno izvješće da niti jedna prijava građana nije zaprimljena. Tada su TV kuće osjetile 'krv', pa su došle masovno na Krnjeval vrtića na Gripe očekujući da valjda napadam politiku. Napao sam njih kako nitko nije primijetio ni snimio program s tisuće djece kako uživaju, pa nisu ništa objavili. Pozitivne vijesti jednostavno medijima nisu zanimljive. I ove godine se to potvrdilo na odlično posjećenom Dičjem krnjevalu u Đardinu. Rijetko je koji medij došao dati pažnju djeci. Možemo pohvaliti Mrežu TV i Dalmatinski portal, a kada smo doveli Avu i Pernara svi su došli u potrazi za skandalima. To svi shvaćamo da je tako, ali je malo tužno.

Da jedan dan možete biti neka osoba, tko biste bili? U koji lik bi se maskirali?

- Pa karneval je taj dan kad svi možemo biti druga osoba. Najdraži mi je Spužva Bob. Koliko god problema natovare na njega, on je uvijek nasmijan i optimističan.


Odakle ljubav prema maskenbalu i plesu?

- Sama njemačka riječ govori - bal pod maskama. A čim je riječ o plesu - tu sam. Generacija sam osamdesetih kada su još po osnovnim školama organizirane 'čage' i plesnjaci jednom mjesečno u predvorju škole, a tako i za maškare. I gdje ćeš bolje motivacije za ples nego kad moraš simpatiju iz '5b' pitati za ples, a ne znaš plesati. Ne znam radi li to ijedna škola. U to vrijeme plesalo se i posvuda na hotelskim terasama po obali. Sve se to poslije rata izgubilo. Nama iz Centra plesa i iz organizacije Krnjevala najveća je motivacija u svemu što radimo ponovo rasplesati i zabaviti domaće i turiste.

Osnovali ste Centar plesa Split. Koje plesove podučavate?

- Puno više volim guštati i plesati nego podučavati, ali ako nikoga ne naučite plesati, nemate s kime plesati, ha, ha. Evo, upravo su upisi na moju početnu grupu salse, pa pozivam sve da se priključe, taman do ljeta da malo naučimo plesati. S projektom Centra plesa brojne plesove smo po prvi puta doveli u Split koji tu nisu bili prisutni - zumba, dancehall, reggaeton, bachata, MTV showdance... Danas svaki taj ples podučava nekoliko plesnih klubova i ponosni smo što smo dio te scene koja raste.

Kakvi su Splićani plesači?

- Nevjerojatno talentirani. Za ples, pjesmu i za sport. Posebno bih htio izdvojiti šjor Antu. Ima preko 70 godina, a pleše salsu, tango i bachatu bolje od mnogih mlađih kolega. Tu su Jakov i Jerko koji su kao instruktori i plesači u samom vrhu hrvatske scene, a isto se tako trude proširiti salsa plesnjak kao zdravi i optimističan način zabave u Splitu.

Razlika života u Splitu i Zagrebu? Je li u Splitu teže organizirati događaje nego u drugim mjestima u Hrvatskoj?

- Organiziramo nekoliko karnevala po Hrvatskoj i desetke drugih manifestacija. Nažalost, u najljepšem gradu Splitu radimo najmanje jer je daleko najteže za organizirati. Splitska publika je izuzetno zahtjevna i kritična u svemu. Bilo koja splitska manifestacija, a tako i Krnjeval, zapravo su vrući krumpir i nikada ne znate kada ćete biti 'osuđeni kao krnje', bilo od strane Grada ili od strane naroda.

Planovi? 

- Nek' preživimo ovaj Krnjeval, pa i mi u Irsku, ha, ha.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(59365, "");
Pregledaj komentare