Dobro zapamćen Jakiša iz serije 'Ruža vjetrova' kojeg je utjelovio Tomislav Čubelić, danas vješto plovi gastronomskim vodama. Sa svestranim Splićaninom popričali smo o raznim temama, a prvo nam je otkrio kako je postao glumac.
- Završio sam srednju školu za kipare, nakon toga sam diplomirao dizajn vizualnih komunikacija, bavio se fotografijom... I onda sam sasvim slučajno završio u seriji 'Ruža vjetrova', naime, kolegice s fakulteta su se zaposlile u produkciji i rekle mi da imaju idealan posao za mene. Na kraju su me odabrali za ulogu Jakiše i to je bio moj prvi susret s glumom.
Jesi li požalio što si prihvatio poziv?
- Nisam požalio, dobio sam životno iskustvo, upoznao puno ljudi i bilo mi je jako zanimljivo. Prošlo je dosta godina od emitiranja serije, a i danas me na ulici ljudi prepoznaju, obraćaju mi se kao Jakiši. 'Ruža vjetrova' je bila zadnja produkcija koja je snimana u Splitu i žao mi je što se nakon toga nastavila centralizacija produkcije u Zagrebu.
Nadaš li se nekoj novoj ulozi?
- Mlad sam još uvijek, ima vremena za sve. Volio bih se opet okušati, ako bude opet neka 'zeka peka', nešto humoristično kao i taj projekt, ne bih se dvoumio. Uloga Jakiše mi je dobro sjela, starije kolege su mi puno pomogle jer je za mene to bio prvi susret s glumačkim svijetom. Ljudi često omalovažavaju sapunice, ali za mene je to bilo kao odlazak u vojsku. Jako naporan i intenzivan rad, disciplina i raspored su točni u minutu, tako da skidam kapu svim glumcima.
Nakon toga, okrenuo si se ugostiteljstvu...
- Uvijek me to zanimalo, klubovi, koncerti, gastronomija... Prvo sam na Hvaru otvorio Jazz bar, paralelno sam vodio Old's kul kućicu na adventima, nakon toga vodio sam Judino drvo, a danas, već nekoliko godina, suvlasnik sam restorana DeBelly.
Splitska gastronomija posljednjih godina doživjela je svoj uzlet. Je li danas previše restorana u gradu?
- U sezoni nedostaje stolica, traži se mjesto više, ali zimi je sve prazno. Taj nesrazmjer, između količine ljudi koji boravi ljeti u Splitu spram zime, je prevelik. Teško je tako reći je li malo ili previše restorana u Splitu.
Treba li se splitska gastronomska scena okrenuti više ka lokalnoj recepturi ili stranci više traže, recimo, burgere?
- To je individualna odluka, međutim svaki se ugostitelj odluči u meni staviti spomenuti burger jer je to svjetski poznato jelo. Svaki turist zna što će očekivati od burgera ili pizze, ali ako nikada nije probao crni rižot možda se neće usuditi probati ga ni u Splitu. Osobno sam uvijek za lokalnu spizu, mi se držimo te politike uz slogan 'traditional with a twist', tradicionalna hrana spremljena na moderniji način. Volim putovati i kada dođem negdje rado kušam domaću spizu, tako da u svom restoranu to nastojim provoditi.
Pomaže li gastronomiji adventsko vrijeme?
- Advent je prvih godina bio odlična priča, nije se gledala isključivo zarada već da ljudi uživaju u pozitivnom duhu. Danas je priča nešto drugačija, vrti se oko novca, baš kao što svi ugostitelji rade ljeti da bi preživjeli ostatak godine. Vratit ću se na pitanje, advent je odlično vrijeme i za splitsku gastronomiju jer u to vrijeme svaki restoran nastoji osmisliti neku vlastitu adventsku priču kroz pijat i program. Tako i mi imamo naš program 'Čekan te u šumi, bejbe'.
Što ste pripremili ove godine?
- Sinoć smo krenuli s tjednom Jute Spize, traje do 14. prosinca, a poseban dodatak jelovniku kreirali smo uz pomoć Branka Bočine iz Kaštel Kambelovca. Njegova 'Juta Spiza' već nekoliko godina jedna je od vodećih nezavisnih proizvođača umaka od ljute papričice, te ih na ovaj način DeBelly želi još i više promovirati u sklopu svog gastro programa. Želimo potaknuti domaću proizvodnju koja posljednjih godina sve više dolazi do izražaja na lokalnoj gastro sceni. Kuhao je chili con carne koji je začinjen umakom od nekoliko vrsta ljutih papričica. Taj umak nazvan 'Divljak' skuhan je u Brankovom pogonu posebno za nas i naš festival na Morpurgovoj poljani naziva 'Čekan te u šumi, bejbe'. Bilo je odlično.
Što ide tjedan nakon?
- Nakon toga ide tjedan tartufa, a onaj tjedan kada nam je Božić ići će bakalara.
Koliko je borova ove godine u 'šumi'?
- Odlučili smo se i ove godine Morpurgovu poljanu okititi s pedesetak borova uz potporu Grada, a u kićenju sam pomogli naši prijatelji iz splitske Udruge Sindrom Down 21. Imali su radionice na kojima su izradili ukrase, puno su nam pomogli, a sada ćemo mi njima skupiti donacije i pomoći.
Ovo nije vaša prva suradnja...
- To su naši prijatelji, a Nikola jedan od štićenika udruge ovo ljeto je radio kod nas. Bio je zaposlen na pola radnog vremena, bili smo jako zadovoljni s njim, ali i on s nama. Nadamo se da ćemo opet surađivati.
Što nakon adventa?
- Ići ćemo na kolektivni godišnji odmor, a onda pripremati novu sezonu. Ostat ćemo na tragu tradicionalne kuhinje, ali ćemo dodati neke novitete kako ne bi dosadili našim stalnim gostima.
Koja je vaša tajna uspjeha u gastronomiji?
- Ulaganje, kao i ugodno radno okruženje su ključ uspjeha. Uz to svakako je važno pripremati s kvalitetnim namirnicama koje je ponekad teško naći. Nećemo se lagati, dok je turista mi možemo funkcionirati, bez toga teško bi opstali cijelu godinu. Turizam i ugostiteljstvo su grana od koje cijela država živi, a nameti su ogromni. Na koncu sve što država povisi plaća krajnji potrošač. Mislim da bi se uz to kvote za stranom radnom snagom trebale povećati jer smo ove sezone imali problema s osobljem. Kolege su u susjednim restoranima zapošljavali Filipince, neki radnike iz susjednih država, ali domaćih ljudi je svake godine sve manje.
Poruka za kraj...
- 'Čekan te u šumi, bejbe'.