NEDJELJNA ĆAKULA Tomislav Primorac: Po danu fizičar, po noći komičar, to je moja priča

Tomislav Primorac polovni je Dalmatinac i čistokrvni Hercegovac. Bavi se glazbom, komedijom, a u slobodno vrijeme je diplomirani fizičar i doktorand. Životni san mu je da bude kao Nikola Tesla, napravi nešto korisno za ljudsku civilizaciju samo kako bi se Dalmatinci i Hercegovci svađali čiji je. Ovako se ukratko predstavio jedan od pokretača splitske stand up scene kojeg smo ugostili u nedjeljnoj ćakuli...

Što jedan fizičar radi u stand upu?

- Moglo bi se postaviti i obrnuto pitanje: 'Što jedan komičar radi u fizici?'. Od malih nogu otkrio sam svoj talent prema prirodnim znanostima, na neki način to je obilježilo moj put u obrazovanju. Stand up talent sam otkrio naknadno, u dvadesetim godinama, a danas mogu kazati kako mi je to omiljena strast. Mnogi se pitaju kako te dvije stvari idu zajedno, osoba sam koja se nikada nije u nečemu ograničavala, uvijek sam se bavio svime što me je interesiralo. Zanima me znanost koliko i umjetnost, a često i pronađem neke međusobne sličnosti i za mene to nije čudna pojava.

Kako usklađuješ dva posla?

- Po danu fizičar, po noći komičar, ukratko to je moja priča. Doduše i po danu sam komičar jer uvijek je lampica za stand up upaljena. Fizičar je moja struka, školovanje sam nastavio, na prvoj sam godini Doktorskog studija biofizike. Nakon završenog studija dvoumio sam se mogu li to ili ne, ali moram se zahvaliti svom mentoru Sokoliću, koji je zaslužan što sam nastavio svoj put u znanosti. Ako doktoriram, njegov će biti najveći dio zasluge za to. Svi od nas koji se bave stand upom bave se i nekim drugim poslovima, a nakon radnog dana dođeš kući, malo se odmoriš i navečer ideš nasmijavati ljude. Smatram to nekom disciplinom, tipa triatlon.

Rekao si kako su te oduvijek zanimali prirodni predmeti. Kada si otkrio svoju 'smiješnu' stranu?

- Odmalena nisam komičan lik, u osnovnoj školi čak sam bio povučeno, tiho, preplašeno dijete. Tek u pubertetu je to došlo do izražaja, mogu biti zahvalan što sam pohađao MIOC, jednu od najkvalitetnijih splitskih škola. Osim što mi je dala kvalitetni okvir znanja i obrazovanja, upoznao sam šarolik spektar talentiranih ljudi koji se bave raznolikim stvarima. Tako sam bio okružen kreativnim ljudima s kojima sam radio niz dodatnih aktivnosti. Za mene je to bilo oslobađajuće iskustvo i postao sam jedan od onih koji se više ne srami pokazati druge vještine.

Kako je započela tvoja stand up karijera?

- Počelo je ozbiljno prije dvije godine, prije toga sam bio mladi entuzijast koji je putovao u Zagreb, a sve kako bi sudjelovao na stand up večerima. Dok nismo napravili našu scenu, sve je gravitiralo prema metropoli.

Sjećaš li se svog prvog nastupa?

- Prvi put je bilo u Zagrebu, bila je večer Otvorenog mikrofona, ostvario sam svoju želju i okušao se konačno u onome što me je zanimalo. Nastupao sam ispred petnaestak ljudi, pobijedio sam i to mi je bio putokaz za dalje. Bio sam veliki entuzijast, putovao, nastupao i vraćao se istog dana u Split. Primijetila me je Marina Orsag, a kako ne prijetiti čovjeka s drugog kraja države koji dolazi samo kako bi nastupao, ha, ha...

I, što se onda dogodilo?

- Onda je Marina napravila stand up radionicu u Splitu, dala nam je neke smjernice i ponudila pokretanje scene. Prve godine smo se 'zakačili' kolega Josip Škiljo i ja, a iduće su nam se pridružili i ostali kolege. Radionice su imale smisla jer su pokrenule i dovele stand up u Split. Onda je na nama bilo da zainteresiramo ljude, ponudimo im program kojim ćemo ih privući.

Kakvi su bili početci?

- U početku smo imali stand up večer jednom mjesečno, pa smo priču proširili na svaki tjedan, a potaknuti uspješnom prošlom godinom, odlučili smo organizirati dvije večeri tjedno. Prva večer je Otvoreni mikrofon srijedom u Academia clubu Ghetto, satnica je 20:30, a druga se održava četvrtkom u klubu Zenta, a riječ je o Večeri novih baza.

Kakva su gostovanja u drugim gradovima?

- Najbolja publika ne postoji, bitan je kontekst onoga što govorimo. Za mene su i dalje najdraži nastupi u klubu Ghetto, tu je sve počelo i osjećamo se kao kod kuće. To više nije stand up večer, to je naša publika koja nas poznaje i vjerni su nam od samih početaka. Atmosfera je spontana i domaća.

Tko je sve okosnica splitske stand up scene?

- Osim mene i Josipa Škilje, tu su Ivo Musulin, Vanja Dobrijević, Ante Travizi i Ivica Lazaneo kojeg moram pohvaliti jer je talentiran i za marketing i svojim vizijama je uvelike pomogao. Također, ima mota za video montažu pa smo pokrenuli nove medije promoviranja.

O čemu se točno radi?

- Željeli smo na još jedan način privući publiku, živimo u digitalnom vremenu pa smo krenuli sa serijom videa na našim Facebook stranicama. Na jedan sarkastičan i ironičan način pričamo o stvarima koje susrećemo svakodnevno na internetu, recimo to su komentari ljudi, njihovo svađanje, mediji... Smatram to potencijalnom kritikom na duhoviti način. Treba imati vremena za to, tako da videa izbacujemo kada stignemo.

Gdje pronalaziš inspiraciju?

- Ljudi je pronalaze svugdje oko sebe. Moja najveća inspiracija su moji ukućani, ljudi i situacije kojima sam okružen. Recimo, mama je jedna od najvećih inspiracija, dugo sam joj to krio, a kada je saznala da pričam o njoj, od tada pazi što će kazati preda mnom. Sada imam malog nećaka koji mi pomaže da dobijem novog materijala i izvor je moje trenutačne inspiracije. Osim toga vidim inspiraciju u jeziku kojim ljudi komuniciraju, kulturološkim razlikama... To je nešto univerzalno, nešto na što će se ljudi nasmijati danas i za deset godina, dok su društveno političke teme često trenutačno aktualne.

Znači, političari nisu zanimljivi?

- Bježim od politike, usudim se spomenuti, ali je ne forsiram. Smatram da je pučanstvo pretrpano takvim informacijama i političkim temama. Ona se nameće u medijima, kroz internetski humor, doslovno smo bombardirani njome, a mi se trudimo publici dati nešto novo i nešto što će ih nasmijati i rasteretiti. Želimo da se opuste, stave mozak na pašu, slušaju lijepe stvari koje nemaju priliku vidjeti na internetu. S druge strane, politika je potrošna i prolazna roba, političari se mijenjaju, a baze trebaju biti vječne. Nama stand up predstavlja terapiju na kojoj pričamo o smiješnim stvarima iz svojih života. Osjećaj kada uspiješ nasmijati prostoriju punu ljudi mi je jedno od najboljih iskustava u životu, isto onako kako je osjećaj kada ti se prostorija puna ljudi ne smije jedno od najgorih.

Kakav je proces smišljanja baza?

- Mozak je uvijek upaljen u tom modu, što god mi se u životu događa razmišljam tako da to prenesem publici. U meni su dvije persone, jedna koja je u trenutku koji se događa, a druga je koja stoji iza i razmatra može li se ista situacija prenijeti u stand up. Recimo, Ivica je od pogreba svog djeda napravio 15 minuta materijala. Možda čudno, ali to je naš način života i fina terapija.

Koliko na nastupu ima spontanosti?

- Nemoguće je zamisliti da netko improvizira cijeli nastup, potrebno je pripremiti neku temu i tekst o kojem se priča, a spontanost je poželjna. Puno ljudi imaju smisla za humor, ali svatko nema smisla za ispričati isto. Mi smo svoj mozak istrenirali, razmišljamo se 'stand upovski' i svaki tekst koji pripremimo izgleda publici spontano i nepripremljeno. Ukratko, pišemo svoje baze, nakon čega se snimamo i preslušavamo što smo govorili, korigiramo, vježbamo, a nakon toga ide pričanje ispred ljudi kojima trebaš držati zainteresiranost. Tako je i u znanosti, imaš krajnje rezultate koji, ako nisu dobri, treba mijenjanje nekih parametara kako bi u konačnici rezultat bio točan. Tako i mi, svakim novim nastupom smo sve bolji, stoga je priprema i vježba ključ spontanosti na sceni.

Od ostalih hobija važno je napomenuti i tvoj glazbeni talent. Sviraš li trenutačno u kojem bendu?

- Bavim se glazbom desetak godina, nisam poslovno uspio u tom području, nisam kupio stan, ali sam kroz glazbu upoznao brojne ljude i kultne glazbenike. Drago mi je da me i danas neki od njih zovu, ali ipak nemam toliko vremena jer sam se posvetio stand upu. Za svoj gušt sviram s dva benda.

Čuli smo da želiš biti Tesla. Je li to istina?

- Istina, polovni sam Dalmatinac i čistokrvni Hercegovac. Životni san mi je da budem kao Nikola Tesla, napravim nešto korisno za ljudsku civilizaciju samo kako bi se Dalmatinci i Hercegovci svađali čiji sam, ha, ha...

Vraćamo se na stand up jer si kao fizičar jako neozbiljan... Večeras imate nastup i to humanitarnog karaktera. O čemu se točno radi?

- Kako je smijeh sam po sebi dobroćudan, tako večeras imamo humanitarni nastup kojem se posebno veselimo. Naime, Udruga  Rotaract Split Novi odlučila je u ovo blagdansko vrijeme napraviti nešto dobro za djecu Maestrala, pozvali su nas da svojim nastupom u Domu mladih, amfiteatar MKC-a, danas u 19:30 sati, odradimo jednu hvale vrijednu akciju. Dvorana može primiti 300-tinjak ljudi, mi ćemo biti zaduženi za nasmijavanje, a na vama je samo da se pojavite, zabavite i pomognete našoj splitskoj dici. Cijena ulaznice je 30 kuna.

Za kraj ovog razgovora, imaš priliku pozvati sve humoristične ljude neka se pridruže splitskom Studiju smijeha...

- Pozivam sve koji se interesiraju u stand up, neka nas posjete na večerima, vidjet će da smo jedna dobra ekipa koja ima podržavajuću publiku. To je priča koju treba doživjeti jer ju je teško ispričati u nekom intervju. Posebno pozivamo dame, one su u manjem broju. Glazbeni bendovi, sport, politika, sve je puno muškaraca, a splitska stand up scena se bori za ravnopravnost i želi vidjeti žene na pozornici koje će pokazati kako imaju i one smisla za humor.