NEDJELJNA ĆAKULA Marin Kukoč: 'Najteži dio grobarskog posla je voditi sprovod kada se radi o ukopu djeteta ili mlade osobe, dođe vam da i vi zaplačete'

Grobari su s vama tijekom vaših najtežih trenutaka u životu, samo ih ne vidite ili ne obraćate pažnju. A upravo oni vam pomažu da na dostojanstven način pokopate ljude koje ste izgubili. Uskoro, prvog dana u studenog, obilježavamo blagdan Svih svetih, a upravo na taj dan groblja su najposjećenija u godini. Grobarski djelatnici tada imaju najviše posla pa smo posjetili gradsko groblje Lovrinac gdje nas je dočekao Marin Kukoč i otkrio kako je raditi možda najteži posao na svijetu. Rekao nam je da se u ovom poslu nije našao zato što mu je to bila životna želja, već zato što je trebao posao i tako je počeo raditi. 

- Prije 25 godina propala je firma u kojoj sam radio, isto se dogodilo i sa supruginom. Bio sam bez posla i odlučio sam se javiti na oglas Lovrinca. Dva puta su me odbili i iz trećeg puta sam se zaposlio kao grobar. Bilo je to 1994. godine, vrijeme rata i niste imali puno opcija za birati, bili ste zadovoljni da uopće imate posao. 

Kako biste opisali grobarski posao i zadatke koje imate?

- Ovo je specifičan posao, svi smo grobarski djelatnici, ali se razlikujemo po poslovima koje obavljamo. Recimo, neki kolege rade ukope i iskope, a postoji i tim koji je dežuran 24 sata. Oni djeluju kada dobiju poziv za intervenciju na području Splitsko-dalmatinske županije. U tvrtki je zaposleno 80-ak djelatnika, a poslovi se razlikuju od građevinskih, vrtlarskih, administrativnih, klesarskih i onih grobarskih. To je cijeli niz poslova jer da biste ukopali pokojnika imate cijeli niz radnji koje morate obaviti. 

Kako izgleda vaš radni dan?

- Dok sam bio mlađi radio sam više fizičke zadatke. S vremenom sam došao do pozicije vođe sprovoda, a to znači da moram brinuti da sve od početka do kraja prođe kako treba. Iako zvuči lakše nego fizički posao, to nije istinito. Bez obzira koliko je emotivno i teško, moraš ostati profesionalan i kulturan.

Koliko je potrebno grobara na jednom sprovodu? 

- Uvijek nas je na sprovodu u timu sedam, četiri su na kolicima, dvoje djelatnika ukapa mrtvaca i jedan je vođa.

Je li teže ljeti kada su nesnosne vrućine ili zimi kada je hladno? 

- Ne znam što je gore, ljeti kada su vrućine ili zimi kada je bura ili kiša. Postanete imuni, isto kao doktori, bez obzira koliko vam je teško ne smijete se žaliti. Mokri, blatni, oznojeni, kakvi god moramo obaviti svoj posao. 

Ovaj posao, možda više no bilo koji drugi, vjerujem da zna biti i dosta neugodan...

- Nitko ne voli odlaziti na groblje jer znači da ste se oprostili od neke bliske vam osobe. S druge strane groblja su mjesta posebnog pijeteta i kao takva zahtijevaju vaše puno poštovanje. Kada ste tu svaki dan u službi, groblje doživljavate isključivo kao svoje radno mjesto. Postoje trenutci nelagode, nosimo se i s brojnim emocijama, jer smo ipak dio svakog ispraćaja pokojnika kojeg oplakuju obitelj i prijatelji. 

Što je najteže? 

- Najteži dio grobarskog posla je voditi sprovod kada se radi o ukopu djeteta ili mlade osobe, dođe vam trenutak da biste i vi zaplakali, a niste ni poznavali tu osobu. Na ostalo se s vremenom jednostavno naviknete, to vam je posao. 

Koliko su se ceremonije sprovoda promijenile tijekom godina?

- Više manje sve je ostalo isto, slični su običaji. Primijetio sam da se možda danas češće angažiraju pjevači i fotografi, što ranije nije bio običaj.

Pamtite li u vašoj karijeri sprovod koji je okupio najviše ljudi?

- Sprovod kakav Split ne pamti je bio onaj kada je oko dvije tisuće ljudi ispratilo je Žana Ojdanića, a mnogi stariji kolege pričaju o sprovodu Tome Bebića. Sjećam se i ispraćaja doktora Mirka Mikelića, vraćali smo se s groba, a ljudi su još dolazili. Teško se sada prisjetiti svih...

Kako se osjećate kada završi radni dan? Nosite li posao kući?

- Nakon isteka radnog vremena odlazim kući gdje vodim sasvim normalan život. Ja radim ovdje da hranim obitelj, ne smeta me što netko misli o mom poslu. Isto kao što svoje probleme ne nosim na posao, tako i kada odem s posla ne razmišljam što se tog dana događalo. Ako se dogodi nešto specifično podijelim s obitelji, ali to su rijetki trenutci. Kada dođem na posao dobijem papir s rasporedom sprovoda i krene moje radno vrijeme. Ovo je specifičan posao koji nema neki dugotrajno planirani raspored, nema odgode zbog vremenske prognoze i kao takav treba imati profesionalce koji ga obavljaju. 

Jeste li kada radili ekshumacije?

- Da, radio sam prije. Danas prisustvujem i nadgledam. Radi se o specifičnom zadatku, nailazite na svašta i ne možete predvidjeti u kakvom je stanju tijelo. Možete naići na čitavo ili raspadnuto tijelo, same kosti... Mi ih moramo vaditi van, sve sortirati, iskopati dublju grabu i sve to vratiti unutra. Ekshumacije su daleko najgori dio grobarskog posla zbog specifičnog trenutka i mirisa koji vas zateče. 

Kako se kreću brojke sprovoda na godišnjoj razini? Ima li ih manje ili više?

- Brojka je uvijek ista oko 1100 do 1200, a samo je za vrijeme rata bilo oko 1500 sprovoda godišnje.

Je li u ovo vrijeme, prije blagdana Svih svetih, povećan obujam posla?

- Posla uvijek ima, ali istina je da se ljudi češće sjete srediti grob prije blagdana Svih svetih. U to vrijeme maksimalno se organiziramo kako bi stigli obaviti sve zadatke. Međutim, ako želite srediti grob preporučuje se da to obavite ranije. Sve informacije možete dobiti u upravi Lovrinca, na usluzi smo građanima za sve što trebaju. Stranka može doći kod nas i dobit će sve savjete i prijedloge kako bi se njihovi zahtjevi ispunili. 

Postoji li neki lijepi trenutak u vašem poslu?

- Za grobara je najljepše kada nema posla. To je jedina istina, vjerojatno su rijetki poslovi gdje ste sretni kada posla nema.

Kakav je interes za ovim poslom? 

- Čini mi se da je interesa i prijavljenih prije bilo više nego danas. Ipak mladi pronađu danas lakše nađu posao. Teško je naći kvalitetan kadar. Mi smo imali sreće i za sada se ne možemo žaliti. Svi djelatnici cijene posao koji obavljaju, znaju da su i oni cijenjeni od poslodavca i dok je tako ne možemo govoriti da nema interesa za ovim poslom. Kada bude smjena generacija onda se nadamo da će biti jednako kvalitetnih prijava. 

Jeste li kada požalili što ste odabrali ovaj posao?

- Nisam. Spletom okolnosti sam se zaposlio kao grobar, ali svoj posao cijenim i nadam se da ću na Lovrincu dočekati penziju.