Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Veljko Martinović Neka vam oni budu inspiracija: Članovi Judo kluba Yuki pokazali što znači sportski duh

Neka vam oni budu inspiracija: Članovi Judo kluba Yuki pokazali što znači sportski duh

Posjetili smo splitski klub koji radi s djecom s poteškoćama u razvoju. Tamo su nas dočekali Max, Leon, Dora, Nora, Lorena i Nera sa svojim trenericama Marijanom i Anteom

Međunarodna judo federacija već niz godina obilježava Svjetski dan juda, 28. listopada na dan rođenja Jigora Kana, osnivača juda. Teme crpi iz mnogobrojnih vrijednosti i principa juda, a ove godine to je - inkluzivnost, u skladu s judom kao sportom za sve. Današnji dan obilježio se i u splitskom klubu Yuki, jednom od samo tri u Hrvatskoj koji radi s djecom s poteškoćama u razvoju. Posjetili smo ih na adresi Put Duilova 10B i osjetili što u pravom smislu znači sportski duh. Tamo su nas dočekale predsjednica kluba Antea Ćurin i Marijana Maja Mišković Hasanbegović, osvajačica prve hrvatske judo medalje na velikim natjecanjima, skupa s nestrpljivim članovima kluba. Max, Leon, Dora, Nora, Lorena i Nera nisu krili oduševljenje što su tom prigodom ugostili aktualnu svjetsku prvakinju i doprvakinju, Barbaru Matić i Laru Cvjetko, koje su s njima trenirale. 


- Meni je bilo predivno provesti vrijeme na jednom treningu s njima. Oni su svojom emocijom pokazali što znači sportski duh, unatoč tomu što fizički ne mogu puno. Svoj trening rade od srca, s puno ljubavi i želje, a to je teško opisati riječima nekome tko to nije doživio. Divim se trenericama što su svoje vrijeme posvetili djeci s poteškoćama u razvoju, da se i oni mogu baviti judom koji je jedan predivan sport. Nadam se da ću, koliko mi obveze to budu dopuštale, doći još koji put s njima na trening. Želim pomoći jer ovakvo volontiranje ispunjava i mene samu, a njima tjelovježba i druženje čine posebno zadovoljstvo. Dora s kojom sam započela trening mi je otkrila kako ne bi propustila trening ni pod koju cijenu, to je i meni dalo dodatan motiv za moja buduća natjecanja i pripremu - zaključila je Matić. 

Predsjednica Antea Ćurin, ispričala nam je kako se rodila ideja za pokretanje kluba.

- Maja i ja smo radile s dva blizanca Maxom i Leonom koji imaju cerebralnu paralizu. Išle su s Majinim sinom Davidom u vrtić pa smo odlučile s njima raditi individualno. U dogovoru s njihovom mamom smo radili jednom tjedno trening. Tu se stvorila ideja i odlučili smo napraviti grupu posvećenu samo njima. Oni su najzaslužniji što smo se mi zaljubile u ovo što radimo pa smo osnovale udrugu Yuki - priča nam Antea kako je istovremeno sretna što su pronašle prostor, zahvalne su vlasniku koji im je izašao u susret, ali i činjenice da će trebati puno truda, vremena i ljudi koji su spremni pomoći kako bi ova priča mogla funkcionirati.

- Nemamo nikakva primanja u klubu, sve je volonterski. Mi smo tu da se borimo za djecu koja, unatoč svemu, idu hrabro kroz život, a mi im pritom želimo dati vjetar u leđa da pobijede prepreke koje im se nađu na putu. Cilj nam je da polaznici kluba ne trebaju plaćati članarinu, već da im ovu fizičku aktivnost osiguraju donacije. Bili smo kod Sanje Deladio i Marine Drašković u Velikoj Gorici u njihov klub Fuji te kod Matije Frlića u samoborskom klubu Ishi. Puno smo od njih naučili, a njihovi volonteri su nam ponudili pomoći naći donacije. Već nam dolaze prvi rekviziti i baš se veselimo - priča nam Antea, a Maja dodaje kako su njihovi volonteri Vana i Valun stigli u klub kao dar od boga.


- Oni su mladi par, Valun je Makedonac koji se zbog Vane doselio u Split. Oni su nam se sami javili za volontiranje i nije im prvi put da sudjeluju u sličnom projektu. Volonteri nam zlata vrijede, pošto je svakom djetetu potrebna individualna asistencija. Nadamo se da će nam se u budućnosti odazvati još njih. Ponosni smo i na naše male polaznike kluba koji nam pomažu na treninzima i već od malena shvaćaju važnost inkluzije, zajedničkog razumijevanja i suosjećanja - priča nam Maja koja kaže kako judo može pomoći u raznim dijagnozama, pa i onom cerebralne paralize.

- Nevjerojatan podatak je da je osam od dvanaestero djece iz kluba Fuji samostalno prohodalo na strunjači, a neki od njih su već polagali i za crni pojas. Kad su to, na Europskom judo kampu u Poreču, vidjeli svjetski stručnjaci, nisu mogli vjerovati svojim očima. Za mene je takav uspjeh ravan olimpijskoj medalji. Mi ovdje imamo Jakova čija je fizijatrica pitala je li, zbog novonastale mekoće zglobova, imao kakvu operaciju. Inače, UNICEF je proglasio judo najboljim sportom za djecu od četvrte do dvanaeste godine, a u Japanu je čak obavezan predmet. To je zaista bazični sport u kojem, kroz valjanja i bacanja, kod hipotone djece jačamo mišićni tonus, a sve kroz igru. Iako su njihovi mišići zgrčeni, želja da prime gard je toliko jaka da ispružaju prstiće - navodi Maja, inače, magistrica kineziologije. 

- Trenutačno imamo dvije grupe, jedna je za djecu s cerebralnom paralizom, a druga za autiste. Tu su djeca i s drugim sindromima i poteškoćama, a velika nam je želja oformiti grupu za djecu s Downovim sindromom. U skoroj budućnosti plan nam je i grupa za slijepe i slabovidne - nadovezala se Antea, inače magistrica novinarstva, koja je već na fakultetu imala potrebu volontirati i pomagati drugima.

- Tema mog diplomskog rada bila je ‘Beskućnici - nevidljivi ljudi u medijima’, novinarski seminari na koje sam išla bile su teme vezane za potrebite skupine u našem društvu… Cijelo vrijeme moji interesi su usmjereni sličnim temama pa me ne čudi da smo se opustile u otvaranje kluba. Judo sam upisala još kao mala curica, nakon što sam prestala s natjecanjima u sportu sam ostala kao trenerica. Tako da sam u potpunosti sigurna da ovo želim raditi i u budućnosti - zaključila je Antea koja se ovim putem zahvaljuje svima koji su im pomogli ka ostvarivanju njihovih planova.

- Ljubav i poštovanje koje sam prvi put u radu s njima osjetila su me toliko fascinirali da sam znala da ću se i ubuduće s guštom družiti s njima. Trening sa seniorima me ne ispunjava kao s ovom djecom ovdje, a nekad bi se rado i profesionalno bavila ovakvim radom. Cilj je da svako dijete u klubu dobije najbolju moguću skrb, a mi se zato trebamo neprestano educirati - zaključila je Maja.

Ako želite i vi možete pomoći splitskom klubu Yuki, koji radi s djecom s poteškoćama u razvoju. Donirajte ih ili se priključite volonterskom radu, nećete požaliti. 

Kažimo još kako su  u tijeku upisi djece normalnog razvoja, detalje pronađite na društvenim mrežama Yukija ili u dvorani ponedjeljkom, srijedom i petkom od 18 do 21 sat. U Dugopolju se nalazi i njihov judo klub Tori koji vrši upise, za one kojima lokacija više odgovara ‘skok’ na stranicu po detalje.


Vaša reakcija na temu