Zajednička misao ove virtualne izložbe je kretanje, disanje i interpretiranje tradicionalne teme pejzaža. Ima li se nešto novo za reći o tome, je li ta potreba legitimna nakon stoljeća izražavanja brojnih umjetnika na tu temu? To je pitanje koje stoji općenito za cijeli umjetnički svijet. Što ja mogu dati a da već nije viđeno? Kako se othrvati toj misli da smo samo jedan od stotina, tisuća umjetnika? Jesmo li i mi postali dio fast fashion svijeta gdje se proizvode bezbrojne slike za publiku koja je virtualna i nedodirljiva? Kako dobiti taj lajk, hoće netko kliknuti na link, zaista pogledati i dati više od nekoliko sekundi za doživljaj?
Pa evo, u nadi da hoće predstavljamo 20 slika nastalih od 2019. do 2024. godine u tehnikama akrila na platnu i papiru ponegdje kombiniranih s drugim materijalima, a zajedno se bave temom pejzaža, morskog i planinskog. Negdje je uz akril prisutna sušena glina, komadi drva u potrebi za stvaranjem slojevitosti. Pejzaž je tema zahvalna za vrludanja, istraživanja načina izražavanja, pa tako ovdje gotovo apstraktno i bez puno potrebe za prepoznavanjem tog krajolika izranjaju planine, stvarne i imaginarne. Morski val više govori o temperamentu i atmosferi emotivnog stanja nego o nautičkoj slici. Upija li ovo naše more od nas emocije? Jesmo li mi stvaratelji bonaca i oluja? Tako slika 'Zalazak' otkriva prepoznatljivu vizuru našeg najudaljenijeg otoka na dva metra platna u mirnoj, gotovo idiličnoj atmosferi ružičastih tonova koji se spajaju s bajkovitim plavim morem u maniri romantizma. Dok 'Ima mora' nosi potpuno drugu misao, suvremeniju, žešću, dinamičniju igru valova. Sve su to varijacije. Sloboda kojoj težimo.
Napravi prepoznatljiv ciklus kažu, ali gdje je tu onda kreativna sloboda. U stvaranju brdskog ili planinskog krajolika slojevi raznih materijala grade te oblike, linije tih krutih, prirodnih formi dobivaju dinamičnost. Mnoge slike nose naziv 'Pejzaž' jer nije namjera tumačiti kroz naziv već dozvoliti promatraču da slobodno gleda. Čak je i ta sugestija naziva suvišna, pa pozivam da se zanemari. Slika naziva 'Nedostaješ mi Hokusai' izdvaja se interpretacijom poznate slike japanskog umjetnika 'Veliki val kod Kanagawe'. Zrcaljena kompozicija vala na desnoj strani platna različito od originala na kojem je na lijevoj strani govori o razlici u autorstvu i svjetovima u kojima su nastali, ali i o divljenju i ne pokušavanju kopiranja već stvaranju odnosa prema izvorniku.
Slike izabrane za ovu izložbu nisu bile izlagane do sada i rezultat su dugogodišnjeg promišljanja i eksperimentiranja s tehnikama.
Na gore postavljena pitanja nemam odgovora, samo ponekad pomislim da imam, da ima smisla i da ovom svijetu koji plovi, ili tone, treba ovakvih kolutova za spašavanje.
O AUTORICI
Rođena u Šibeniku 1978. godine, gdje završava osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Diplomirala u Splitu na Umjetničkoj akademiji i dobila zvanje profesorice likovne kulture i restauratorice.
Od 2003. radi u Muzeju grada Šibenika na mjestu više restauratorice štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture. Godinama se bavi slikanjem. Izlaže samostalno i grupno od 2016. godine, sudjeluje na međunarodnim projektima i likovnim kolonijama.
Resident Artist Kinokluba Šibenik za 2020. godinu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnosti.