PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA 'Brojnost je naša najveća snaga!'

Fotogalerija (10)

DVD Brodarica-Krapanj je nastao nakon katastrofalnog požara na području Brodarice u kojem su osim šume nastradali i stambeni objekti. Tada se mještani Brodarice skupljaju i odlučuju osnovati dobrovoljno vatrogasno društvo 1998. godine.

'Trenutno imamo 80-ak članova od kojih je 25 u operativnoj grupi, a jedan je zaposlen kao profesionalni vatrogasac-vozač. U sezoni, kada je povećan rizik opasnosti od šumskog požara, zaposlimo osam sezonskih vatrogasaca. Od vozila raspolažemo s tri šumska vozila, starosti 16, 17 i 22 godine', kaže nam zapovjednik DVD Brodarica-Krapanj Dino Gašperov.

Na poslu se susreću s različitim intervencijama.

'Godišnje u prosjeku imamo 50-ak intervencija, većinom požara otvorenog prostora, te nešto tehničkih intervencija (ispumpavanja, otklanjanja srušenih stabala, požara vozila i objekata, požara plovila…). Rekordna godina po broju intervencija je bila 2012. godina u kojoj smo upisali 112 intervencija, te 2007. i 2017. Tijekom svoje povijesti sudjelovali smo na požarima diljem Dalmacije, na Dinari, Crvenoj zemlji, Promini, desantirali helikopterom na otok Biševo, na velikom požaru u Tučepima/Makarskoj, po svim otocima šibenskog arhipelaga, na otoku Žutu, Kornatima…', dodaje Gašperov.

Zapovjednik se prisjetio i najstrašnije, odnosno najstresnije intervencije koju su doživjeli.

'Svakodnevni požari u Brodarici i njenoj okolici 2017. godine kad bi u isto vrijeme planulo više požara na različitim lokacijama, požar u vodičkom zaleđu na dan kad se dogodila kornatska tragedija, prošlosezonski požar u Zatonu/Vodicama kada je izgorjelo 3330 hektara borove šume te 15-ak kuća. Noćni požar na brdu Jelinjak 2007. godine po orkanskoj buri, a na terenu golobradi mladići od nepunih 18 godina. Stresne su i intervencije u prometu, na kojima ne sudjelujemo često zbog nedostatka adekvatne opreme i nismo obučeni za takav tip akcija. Istaknuli bismo i intervencije nakon olujnog nevremena 2018., kojih je bilo 25 u jednom danu. Velika šteta je nastala na području Brodarice i otoka Krapnja, izvlačili smo razbijene brodove iz mora, automobile iz kanala, pilali srušena stabla, ispumpavali objekte…', otkriva nam.

No, zadnjih godina dogodile su im se i neke smiješne intervencije.

'Sjedili smo u vatrogasnom domu, odrađivali smjenu, kad je na vrata ušao pomalo potreseni turist s riječima: 'Ship in the sea'. U čudu smo ga pogledali, a odmah nakon toga i jedni druge, pitajući se što je čudno u tome da brod (ship) bude u moru. Izašli smo na intervenciju, došli do obale i skužili da se zapravo radi o ovci (sheep), a ne o brodu (ship). Ovca je bila u plićaku, iscrpljena, dehidrirana… Izvukli smo je na obalu, dali joj vode i kontaktirali vlasnika koji je po nju i došao', prisjeća se zapovjednik

Predsjednik Roko Gracin Gović otkrio nam je koji zadaci su im najzahtjevniji:

'Višednevni požari i neuobičajene intervencije koje nekad znaju biti jako naporne i zahtjevne.'

Zapovjednik Gašperov ispričao nam je kako uspijevaju ostati sabrani u opasnim trenucima.

'Kao u svakoj opasnoj situaciji koja zahtjeva brzo i efikasno djelovanje, najbitnije je zadržati smirenu glavu, ne paničariti, ne donositi ishitrene odluke i ne stvarati pomutnju. 'Skuliranost' u teškim situacijama je rezultat višegodišnjeg iskustva i učenja.

U većini slučajeva, od stresnih intervencija oporavljamo se zajedničkim druženjem, zafrkancijom, zaigramo na balote, nogomet, odbojku. Jedan drugome smo podrška i funkcioniramo kao ekipa, bilo na intervencijama bilo na druženjima. Smijeh nam je najbolji lijek, kaže nam.

Prisjetio se i legende njihovog DVD-a.

'Naš DVD ima mnogo osoba i članova koje bi se mogle svrstati u skupinu legendi. Kroz 'školu' DVD-a je prošlo 200-tinjak mještana Brodarice i Krapnja, a kao legende ćemo navesti pok. Ratka Španju, jednog od osnivača i prvog predsjednika Društva koji je postavio temelj našeg društva. Zatim počasnog predsjednika Antu Čudinu-Nanca i dugogodišnjeg zapovjednika i djelatnika Gorana Kozića.

Tajnik Roko Svirčić otkrio nam je koje anegdote se prepričavaju godinama...

'Svaki požar, svako druženje donese neku novu anegdotu. Možda jedna od legendarnijih je kad se naš član na požaru duboko u šumi, daleke 2000. godine, sa željom da osuši mokru odjeću, skinuo u donje rublje i stavio odjeću sušiti na prizidu. Međutim, nije išao za tim da se nalazi u zoni požara i da zbog njega kanader ne može obavljati svoj dio posla. S obzirom na to da radio stanice nisu bile toliko učestale, nekako se došlo do njega i kanader je mogao normalno nastaviti s dogašavanjem.

Na požar u Jadrtovcu 2004. izašlo nas je 15 u istom kamionu, što su ostali vatrogasci na radio stanici prokomentirali riječima: 'Ne brinite, stiže Kozić (bivši zapovjednik) s konjicom'', prisjeća se Svirčić.

Zanimalo nas je i što ih najviše motivira da budu vatrogasci.

'Plemenitost tog poziva, jer vatrogastvo nikome od nas nije posao nego poziv koji volimo i koji radimo s ljubavlju', kaže zapovjednik, te dodaje:

'Motivira nas činjenica da svojim plemenitim radom pomažemo drugima, pomažemo svom mjestu i zajednici. Motivira nas osmijeh djece koja nas susretnu, koja nam se vesele, a njihov osmijeh je najiskreniji. Svima nam je zajedničko da vrijeme volimo provoditi u vatrogasnom domu, družiti se, nekad napraviti neku vježbu i bitno nam je da DVD, kao i dosad, bude okupljalište ljudi i mjesto gdje će se naši članovi i gosti osjećati ugodno.'

Dotakli smo se i problema s kojima se u vatrogastvu susreću.

'Najveći problem dobrovoljnog vatrogastva je sve manja zainteresiranost mladih za ovu djelatnost. Plaće vatrogasaca, posebno sezonskih, jako su male, što je uzrokovalo nagli pad broja operativaca. Plaća sezonca u dobrovoljnim vatrogasnim društvima ne može parirati nijednoj plaći u turističkoj branši. Potrebno je stimulirati sezonske vatrogasce većim iznosom plaće, a općenito dobrovoljne vatrogasce nekom vrstom benefita, kao što u besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje, besplatni parking, prednost upisa djece u gradske vrtiće, oslobađanje plaćanja komunalne naknade itd. Takav oblik olakšica za dobrovoljne vatrogasce već postoji u nekim zemljama Europe. To bi bio neki minimum koji dobrovoljni vatrogasac zaslužuje za svoju požrtvovnost i izdvajanje svog slobodnog vremena kako bi pomogao drugima', smatra zapovjednik

Predsjednik Gracin Gović za kraj nam je otkrio po čemu je ovaj DVD specifičan.

'Po tome što unatoč velikom opadanju broja dobrovoljnih vatrogasaca u Hrvatskoj i dalje ima velik broj članova. Slobodno možemo reći da su ljudi naša najveća snaga. Neostvarena želja nam je da jednoga dana imamo svoj vatrogasni dom i nadamo se da će se ta želja uskoro i ostvariti. Nastojimo raditi s vatrogasnim podmlatkom i mladeži, ali to je zbog neadekvatnog prostora nemoguće u zimskim i kišnim danima', poručuje.