PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA 'Jednom prilikom smo morali vaditi vuka iz bunara'

Fotogalerija (10)

Javna vatrogasna postrojba Grada Knina je, kao i većina javnih vatrogasnih postrojbi u RH, osnovana 2000. godine nakon izlaska vatrogastva iz sustava MUP-a. Broji 24 djelatnika i to 22 operativna vatrogasca raspoređena u četiri smjene, zapovjednika i zamjenika zapovjednika. 

'Na našu žalost, nemamo administrativnih djelatnika pa sve poslove sami obavljamo, a nemamo ni tetu spremačicu pa je i održavanje čistoće u postrojbi isključivo u našim rukama', kaže nam Miran Marelja, zapovjednik JVP-a Knin.

JVP djeluje na području Knina, na površini od 355 km2, ali osim prostora za koje su osnovani, redovito kod zahtjevnijih intervencija djeluju i u pet susjednih općina.

Godišnji broj njihovih intervencija kreće se u rasponu od 250 do 450, na što veliki utjecaj imaju vremenske prilike jer se preko 60% odrađenih intervencija odnosi na požare otvorenog prostora.

'Najstresnije intervencije su svakako one kod kojih moramo spašavati djecu, bilo iz požara objekata ili raznih tehničkih intervencija u prometu', objašnjava Marelja.

No, kroz godine iskustva, doživjeli su i neke pomalo smiješne pozive upomoć.

'Među intervencijama je svakako i jedan broj 'zanimljivih', od spašavanja magaraca iz rijeke, vađenja vuka iz bunara, hvatanja zmija u raznim objektima pa do već legendarnih skidanja mačaka sa stabala. Naravno da postoje i razne anegdote koje se godinama prepričavaju, ali radi malo uvrnutog vatrogasnog smisla za humor možda nije prikladno da ih ovdje navodim', prisjeća se zapovjednik.

Razgovarali smo i o najvećim zahtjevima s kojima se susreću na poslu.

'Najzahtjevniji zadaci u našem radu su svakako požari objekata te spašavanje unesrećenih kod prometnih nesreća. Kao što smo već rekli, veliki dio naših intervencija se odnosi i na požare otvorenog prostora pa je svakako zahtjevno organizirati rad postrojbe, ali i izdržati žestoki tempo kod velikih, višednevnih šumskih požara s obzirom na broj djelatnika, konfiguraciju našeg terena i paklenih ljetnih temperatura po kojima je Knin poznat', odgovara Marelja.

Spomenuo je i način na koji se nose s opasnim trenucima.

'Za vatrogasce zapravo to nisu opasni trenuci nego radni zadatak koji treba što brže i što kvalitetnije obaviti, naravno, vodeći računa o vlastitoj sigurnosti koliko okolnosti dozvoljavaju. U kombinaciji poštivanja pravila struke, korištenja osobne zaštitne opreme i sredstava koje posjedujemo, ali i iskustva, trudimo se da te 'opasne trenutke' pretvorimo u 'sretne trenutke' ako posao dobro odradimo', kaže.

Dotakli smo se i psihološke pomoći koja bi i njima, ali i ostalim vatrogascima, u nekim situacijama bila od velike pomoći.

'Što se tiče oporavka od stresnih situacija, vatrogasci nažalost nemaju niti su ikad imali organiziranu stručnu psihološku pomoć koja bi nas s vremena na vrijeme 'resetirala' pa je s vremenom dobro uhodan sustav samopomoći u obliku raznih druženja i aktivnog sudjelovanja u zajednici radi čega građani vatrogasce doživljavaju kao ljude vedrog duha i širokog kruga prijatelja, a ustvari ne znaju da se mi samo liječimo', pojašnjava Marelja.

Otkrio je i kako je većina njih završila u vatrogastvu.

'Većini vatrogasaca je dječački san bio postati vatrogasac i svi mi se osjećamo privilegirani jer smo si ispunili taj san i radimo ono što volimo. Kada si član vatrogasne postrojbe imaš i dodatnu privilegiju da imaš i drugu obitelj, s kojom možda provedeš više vremena nego s onom prvom (što i nije neka privilegija)', iskren je zapovjednik.

Razgovarali smo i o problemima s kojima se svakodnevno susreću.

'Naravno da i u vatrogastvu postoje problemi i da nije sve blistavo. Neću izmisliti toplu vodu kada kažem da su najveći problemi oni vezani za financijska sredstva. Vatrogastvo je takva djelatnost koja zahtijeva kontinuirano ulaganje u opremu, sredstva, vozila kako bismo zadržali svakodnevnu operativnost jer vatrogasni sustav ne poznaje ni vikende ni blagdane ni godišnje odmore nego smo 365 dana u godini, 24 sata dnevno, na raspolaganju građanima i to u roku od 60 sekundi od zaprimljene dojave, što znači da uvijek sve mora savršeno funkcionirati, od vozila pa do najsitnijih komada opreme. To zahtijeva i nemala financijska sredstva koja netko treba osigurati, a često taj netko to teško prihvaća. Naša postrojba ima sreću da gradska uprava ima veliko razumijevanje za potrebe svojih vatrogasaca pa možemo biti sretni s onim što imamo jer, nažalost, znamo za mnoge probleme koji muče naše kolege u nekim drugim postrojbama.

Kada pričamo o novcu, moram spomenuti i problem velikih razlika u plaćama vatrogasaca u različitim postrojbama te se nadamo da će se uskoro taj problem riješiti na razini države te da će svi vatrogasci (profesionalni i dobrovoljni) u državi biti adekvatno i jednako plaćeni.

Kada sam spomenuo dobrovoljne vatrogasce, a pričamo o problemima, onda ću spomenuti i problem sve manje zainteresiranih mladih za angažman u dobrovoljnim vatrogasnim društvima, a bez dobrovoljnih vatrogasaca neće biti moguće imati ni kvalitetne profesionalne vatrogasce. To je zabrinjavajuće za cjelokupno društvo. Iskreno se nadam da će se i po tome pitanju nešto kvalitetno poduzeti i to što prije i da ćemo mlade vratiti u dobrovoljna vatrogasna društva', kaže nam Marelja.

Ipak, istaknuo je kako nije sve 'tako crno'.

'I na kraju razgovora vidim da smo opet najviše prostora potrošili na probleme, ali da se ne stekne krivi dojam, u vatrogastvu kao i svugdje ima problema, no sigurno ima puno više lijepih trenutaka i svi koji neću reći rade nego žive ovaj posao, sigurno znaju za 'onaj' osjećaj nakon dobro obavljene intervencije. Kada si prljav, mokar, umoran, ali znaš da si nekoga ili nešto spasio i taj osjećaj se ne može kupiti novcem', zaključio je Marelja.