Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
PRIJE PREDSTAVE: Pročitajte tekst 'Pjesme protiv žena' iz 16. stoljeća

PRIJE PREDSTAVE: Pročitajte tekst 'Pjesme protiv žena' iz 16. stoljeća

Sačuvana je samo u Tkonskom zborniku i originalni je sastavak u osmeračkim distisima pisan ikavskom čakavštinom

Danas s početkom u 20 sati u Gradskom kazalištu mladih Split odvit će se predstava Pjesma protiv žena u izvedbi Zadarskog plesnog ansambla. 

'Pjesma protiv žena' sačuvana je samo u Tkonskom zborniku i originalni je sastavak u osmeračkim distisima pisan ikavskom čakavštinom. Tkonski zbornik, pronađen u samostanu Čokovac na otoku Pašmanu pored Zadra, pisan je kurzivnom glagoljicom, što je i inspiracija za plesnu formu ovog scenskog djela. Naime, smatra se da je glagoljica, koja je dubinski povezana s ideološkim znakovima srednjovjekovne književnosti, nastala po modelu zbroja aureola s ikona: kružnih, kvadratnih, trokutnih i monogramskih. 

 - Tijelom, pokretom, gestom,  ispisujemo slova glagoljice, a prema vani u kontekstu u koji je tekst postavljen, poigravajući se s dinamikom predstave, izgleda kao što izgleda: mučenički, katkad strastveno i demonski, kadkad svetački na granici licemjerja - opisuje koreografkinja Sanja Petrovski i dodaje:

- Autor je očito bio opsjednut ženama. Vjerojatno je bio i svećenik jer je pomno, analizirajući i uspoređujući crkvene kanonske vrijednosti,  navodio demonske ženske osobine. Zasigurno živio prije nego što je pjesma zapisana ili prepisana. Ovo je jedna od rijetkih zapisanih pjesama koje nisu  sakralne tematike. Predhodi joj također osebujna Ot ljubvi ženske, gdje se na primjerima kroz povijest navode dobre i lože ženske karakteristike, no prema kraju pjesme prisutne su samo one loše. Najstrašnije, što me u stvari i ponukalo raditi ovu tematiku u godini europske kulturne baštine, koliko se mi u stvari danas u odnosu prema ženskim pravima i uopće prema ženama, na neki način vraćamo u srednji vijek.

Unutar scenskog predloška, prožimanjem figurativne i geometrijski apstraktne likovnosti, s glagoljskim pismom, te oslikavanjem svega navedenog kroz pokret jednim dijelom baziranim na Labanovoj metodi suvremenog plesa koja koristi kvadrat i krug kao polazište za organizirano i osmišljeno kretanje, dobije se plesna forma kojom se završava i zaokružuje putovanje kroz vrijeme i prostor.   

- Raditi sa tijelom, znači biti bliže sebi i svom izvoru a suvremene plesačice svoj rad, i svoje umijeće temelje na otvaranju prirodnih kanala komunikacije sa onim božanstvenim u sebi. Ova predstava govori o postojanju te srži, koja je blagoslov, ali i prokletstvo jer odraz te moći transformacije i svijest o tome često ne nailazi na razumijevanje kod ljudi u svjetovnom životu i u društvu općenito. Ponekad iz te srži proizlazi misao napretka jer su žene zbog svoje osjetljivosti i protočnosti često 'mediji' poruka i često su zbog tog talenta stigmane iz nerazumijevanja ili/i slabosti. Mislim da je nužno otvarati ženska pitanja, pitanja tijela i pitanja položaja žena u suvremenom društvu kroz umjetnost. Dođite na predstavu, jer život je dar i tome smo svi/e jedinstveni/e - rekla je Nela Sisarić, kreativna direktorica IKS festivala.

Donosimo tekst Pjesme protiv žena iz 16. stoljeća...


PJESMA PROTIV ŽENA

Sliši vsaki človik ovo

Ter pameti vele dobro;

Ove riči ke su ovdi

Na pamet vam vazda budi.

Razumnim vam se govori

Vsaki od vas da razumi.

Čui se vsaki moćno žene

Kako lute zale zmie,

Navlastito redovnici 

Ki ste Božji službenici.

Ne imij s ženom ča činiti,

Ako nećeš zlo imiti:

Veće žena zlobe umi

Nego djavli svi pakleni.

Salamuna i prehinila

A Sansona umorila;

Apsalon se lip zoviše,

Mnozi cić žen zlo imiše.

Ona ti e  mriža morska

Ter tonota zala gorska,

Ona ob dan , ob noć lovi

Tere mnoge duše gubi.

Obraz, noge, parsi kaže

Na grih tebe da užeže.

Slatko vele uzgovori

Tere mami na se gori.

Čini ona zaslipiti

Tere Boga ne viditi.

Lubve hude cića neje

Zabudeš ime svoje.

Blaga svoga ne bi skratil

Da bi lubav jur š njom  imil;

Zapustili bi jisti  i piti

Da bi ženi ugoditi. 

A ni na s(vě)t6 još se rodil 

Ki bi ženi vse ugodil.

Ona t četver prilik ima 

Ki sitosti nigdar nima.

A ovo su zli prilici

Mladi ženi i divici: 

Ogan, pakal tere z(e)mla

Ter studenac ki nima dna.

Ogan vazda drva užiže

Zadovole reći ne će;

Pakal deše ki požira,

A sitosti nigdar nima;

Da bi dažjilo vse godišće

Zemla reći neće nišće;

Ki preza dna est studenac

Napuneniě nima konac.

Takova ti e  vsaka žena,

Pohoti i i na vazda zelna,

Zla vučica vazda gladna

Tere moćno  vele žaina.

Nigd(a)r ona nie sita

Zale lubve sega s(vě)ta:

Da bi stida ne gledala

Na trgu bi mnozim dala,

Ne gledajuć stara, mlada,

Listo budi u nem snaga.

Nigd(a)r  ne bi zadovole:

Ne ću veće, nimam vole.

Zato čui se moćno  žene

i tokoje slida neje.

Ona t lipo, moćno poje

Tete na grih podbuje.

Kada ne glas budeš čuti

Tada ti misal moćno smuti.

Na nu kada ti pomisliš,

Tod se vsemu zlo domisliš;

Kad očima nu pogledaš,

Napasti se tada podaš.

Š njom kad budeš govoriti,

Tada budeš vas goriti.

Kadi ju rukom ti ustiskaš,

Razum gubiš, pamet nimaš.

Š nom kad budeš uzlegati,

Ne da t mirom počivati

Ter te často vele budi,

Jer ju vžiže ogan hudi. 

Oime, žene, hudo blago,

Ko ni Bogu vele drago.

Kolika se zala čine

Po vsem s(vě)tu cića žene!

Ona čini krv proljati

Tere mnozih v pakal iti.

Ona ti e zlo oružie,

Ostro vele, hudo, vražie. 

Djavle čini oružati,

Suprotiva dušam stati

Da si v rai ne vnidu,

Milost Božju ter ne pridu.

Mnoga su se učinila 

Cića žene huda dela.

Gradi dobri, veli, mali,

Cića žen su doli pali;

Sela tako i ladanja

Zgubili su svoě staniě.

Zato, čui se vsaki togai žena

Da mu raspa ne da,

Da drži se starih s(6vě)ta

Ter ne lubte sega svita,

I jer lubav sega s(vě)ta

Potrpenie kako cvita.

Sa vsim tamna svitna dika

Biži barzo kako rika.

To ča nam je vsim najmrze,

Mi  tečemo strile berze:

Vsi starosti i mali moći,

Ali smrti ni uteći.

Smart ti pride barzo tako

Od istoka munja kako...

Zato lubte Gospodina

Isukrsta, Božja Sina

Da on bude vas lubiti

Tere k sebi pridružiti

Sa anj(e)li, arhanj(e)li

I svetimi apustoli.


Tkonski zbornik  (69r – 71v); transliterirao Slavomir Sambunjak

Vaša reakcija na temu