PRIJE PREDSTAVE: Pročitajte tekst 'Pjesme protiv žena' iz 16. stoljeća
Sačuvana je samo u Tkonskom zborniku i originalni je sastavak u osmeračkim distisima pisan ikavskom čakavštinom
Danas s početkom u 20 sati u Gradskom kazalištu mladih Split odvit će se predstava Pjesma protiv žena u izvedbi Zadarskog plesnog ansambla.
'Pjesma protiv žena' sačuvana je samo u Tkonskom zborniku i originalni je sastavak u osmeračkim distisima pisan ikavskom čakavštinom. Tkonski zbornik, pronađen u samostanu Čokovac na otoku Pašmanu pored Zadra, pisan je kurzivnom glagoljicom, što je i inspiracija za plesnu formu ovog scenskog djela. Naime, smatra se da je glagoljica, koja je dubinski povezana s ideološkim znakovima srednjovjekovne književnosti, nastala po modelu zbroja aureola s ikona: kružnih, kvadratnih, trokutnih i monogramskih.
- Tijelom, pokretom, gestom, ispisujemo slova glagoljice, a prema vani u kontekstu u koji je tekst postavljen, poigravajući se s dinamikom predstave, izgleda kao što izgleda: mučenički, katkad strastveno i demonski, kadkad svetački na granici licemjerja - opisuje koreografkinja Sanja Petrovski i dodaje:
- Autor je očito bio opsjednut ženama. Vjerojatno je bio i svećenik jer je pomno, analizirajući i uspoređujući crkvene kanonske vrijednosti, navodio demonske ženske osobine. Zasigurno živio prije nego što je pjesma zapisana ili prepisana. Ovo je jedna od rijetkih zapisanih pjesama koje nisu sakralne tematike. Predhodi joj također osebujna Ot ljubvi ženske, gdje se na primjerima kroz povijest navode dobre i lože ženske karakteristike, no prema kraju pjesme prisutne su samo one loše. Najstrašnije, što me u stvari i ponukalo raditi ovu tematiku u godini europske kulturne baštine, koliko se mi u stvari danas u odnosu prema ženskim pravima i uopće prema ženama, na neki način vraćamo u srednji vijek.
Unutar scenskog predloška, prožimanjem figurativne i geometrijski apstraktne likovnosti, s glagoljskim pismom, te oslikavanjem svega navedenog kroz pokret jednim dijelom baziranim na Labanovoj metodi suvremenog plesa koja koristi kvadrat i krug kao polazište za organizirano i osmišljeno kretanje, dobije se plesna forma kojom se završava i zaokružuje putovanje kroz vrijeme i prostor.
- Raditi sa tijelom, znači biti bliže sebi i svom izvoru a suvremene plesačice svoj rad, i svoje umijeće temelje na otvaranju prirodnih kanala komunikacije sa onim božanstvenim u sebi. Ova predstava govori o postojanju te srži, koja je blagoslov, ali i prokletstvo jer odraz te moći transformacije i svijest o tome često ne nailazi na razumijevanje kod ljudi u svjetovnom životu i u društvu općenito. Ponekad iz te srži proizlazi misao napretka jer su žene zbog svoje osjetljivosti i protočnosti često 'mediji' poruka i često su zbog tog talenta stigmane iz nerazumijevanja ili/i slabosti. Mislim da je nužno otvarati ženska pitanja, pitanja tijela i pitanja položaja žena u suvremenom društvu kroz umjetnost. Dođite na predstavu, jer život je dar i tome smo svi/e jedinstveni/e - rekla je Nela Sisarić, kreativna direktorica IKS festivala.
Donosimo tekst Pjesme protiv žena iz 16. stoljeća...
PJESMA PROTIV ŽENA
Sliši vsaki človik ovo
Ter pameti vele dobro;
Ove riči ke su ovdi
Na pamet vam vazda budi.
Razumnim vam se govori
Vsaki od vas da razumi.
Čui se vsaki moćno žene
Kako lute zale zmie,
Navlastito redovnici
Ki ste Božji službenici.
Ne imij s ženom ča činiti,
Ako nećeš zlo imiti:
Veće žena zlobe umi
Nego djavli svi pakleni.
Salamuna i prehinila
A Sansona umorila;
Apsalon se lip zoviše,
Mnozi cić žen zlo imiše.
Ona ti e mriža morska
Ter tonota zala gorska,
Ona ob dan , ob noć lovi
Tere mnoge duše gubi.
Obraz, noge, parsi kaže
Na grih tebe da užeže.
Slatko vele uzgovori
Tere mami na se gori.
Čini ona zaslipiti
Tere Boga ne viditi.
Lubve hude cića neje
Zabudeš ime svoje.
Blaga svoga ne bi skratil
Da bi lubav jur š njom imil;
Zapustili bi jisti i piti
Da bi ženi ugoditi.
A ni na s(vě)t6 još se rodil
Ki bi ženi vse ugodil.
Ona t četver prilik ima
Ki sitosti nigdar nima.
A ovo su zli prilici
Mladi ženi i divici:
Ogan, pakal tere z(e)mla
Ter studenac ki nima dna.
Ogan vazda drva užiže
Zadovole reći ne će;
Pakal deše ki požira,
A sitosti nigdar nima;
Da bi dažjilo vse godišće
Zemla reći neće nišće;
Ki preza dna est studenac
Napuneniě nima konac.
Takova ti e vsaka žena,
Pohoti i i na vazda zelna,
Zla vučica vazda gladna
Tere moćno vele žaina.
Nigd(a)r ona nie sita
Zale lubve sega s(vě)ta:
Da bi stida ne gledala
Na trgu bi mnozim dala,
Ne gledajuć stara, mlada,
Listo budi u nem snaga.
Nigd(a)r ne bi zadovole:
Ne ću veće, nimam vole.
Zato čui se moćno žene
i tokoje slida neje.
Ona t lipo, moćno poje
Tete na grih podbuje.
Kada ne glas budeš čuti
Tada ti misal moćno smuti.
Na nu kada ti pomisliš,
Tod se vsemu zlo domisliš;
Kad očima nu pogledaš,
Napasti se tada podaš.
Š njom kad budeš govoriti,
Tada budeš vas goriti.
Kadi ju rukom ti ustiskaš,
Razum gubiš, pamet nimaš.
Š nom kad budeš uzlegati,
Ne da t mirom počivati
Ter te často vele budi,
Jer ju vžiže ogan hudi.
Oime, žene, hudo blago,
Ko ni Bogu vele drago.
Kolika se zala čine
Po vsem s(vě)tu cića žene!
Ona čini krv proljati
Tere mnozih v pakal iti.
Ona ti e zlo oružie,
Ostro vele, hudo, vražie.
Djavle čini oružati,
Suprotiva dušam stati
Da si v rai ne vnidu,
Milost Božju ter ne pridu.
Mnoga su se učinila
Cića žene huda dela.
Gradi dobri, veli, mali,
Cića žen su doli pali;
Sela tako i ladanja
Zgubili su svoě staniě.
Zato, čui se vsaki togai žena
Da mu raspa ne da,
Da drži se starih s(6vě)ta
Ter ne lubte sega svita,
I jer lubav sega s(vě)ta
Potrpenie kako cvita.
Sa vsim tamna svitna dika
Biži barzo kako rika.
To ča nam je vsim najmrze,
Mi tečemo strile berze:
Vsi starosti i mali moći,
Ali smrti ni uteći.
Smart ti pride barzo tako
Od istoka munja kako...
Zato lubte Gospodina
Isukrsta, Božja Sina
Da on bude vas lubiti
Tere k sebi pridružiti
Sa anj(e)li, arhanj(e)li
I svetimi apustoli.
Tkonski zbornik (69r – 71v); transliterirao Slavomir Sambunjak
