Queens of the Stone Age: Energija koja te brutalno udara u prsa

Na nedavnom nastupu grupe Queens of the Stone Age na AMA glazbenom festivalu, pred početak koncerta svirala je glazba Basila Poledourisa iz filma 'Conan barbarin', uz scenu iz filma u kojoj se Conan vraća iz mrtvih. Očito je da postoji itekako opipljiva veza između Conana, junaka iz crtanih romana, i Josha Hommea, jer je u toj vezi itekako potencirana poznata sentenca iz filma: 'Ono što nas ne ubije, čini nas još jačim'.

Joshovi direktni i indirektni susreti s likom odjevenim u crno i s poslovičnim kosirom u ruci odavno su poznati, ne treba ih dodatno apostrofirati, niti isticati.

Kako okarakterizirati njihovu glazbu, nego kao mješavinu esencijalnog rocka s metal natruhama, začinjenu poslovičnom punk/garage energijom i preciznom svirkom. Mješavina koja je u svom iskonskom obliku oduvijek bila u najmanju ruku žestoko nabrijana, opasno eksplozivna, brutalna, mračna, dijabolično ekspresivna uz plesnu estetiku stoner rocka; a koju su nam na njihovom prvom od dva koncerta u Zagrebu prilikom najnovije The End is Nero turneje  prezentirali: Troy Van Leeuwen (gitara), Michael Shuman (bas), Dean Fertita (klavijature, gitara), Jon Theodore (bubnjevi, ex Mars Volta) te naravno Josh Homme (vokal, gitara).

Nije puno trebalo da bend postigne radnu temperaturu, 'Regular John', te razoružavajuća, ekstremna, prepuna podzemne ljepote 'No One Knows'; te 'My God is the Sun' kroz svoje su perfektne penetracije jednog zaista sirovog zvuka sposobnog da asimilira varijacije stoner rocka i uzburka ih s ekstremnim punk/rockom bacili publiku u prvi pravi trans. Energija je to koja te brutalno udara u prsa, Joshova gitarska 'orgija' s drugom gitarom ustvari je njihov zaštitni znak koji u pravilu besprijekorno funkcionira. Bend je zaista u elementu, bio je to obećani (ne osvetnički) payback kojeg je domaća publika dočekala s velikim nestrpljenjem. Ne bez razloga, jer su QOTSA, Pearl Jam, Muse, RHCP, Kaleo, Sigur Ros bendovi čiji je prisustvo njihovim koncertima obveza.

Uz minimalističku rasvjetu koja je pratila dinamiku koncerta, gotovo da je izostala Joshova komunikacija s publikom. Iznerviran s osobom iz prvih redova koja nije ispuštala mobitel iz ruku, upustio se u, ipak, podužu svađu koja je poremetila ritam koncerta. 

'Ej, ti u plavoj košulji, tebi govorim. Kod kuće smo ostavili svoje bližnje, došli smo ovamo svirati za vas, zato ugasi svoj je..ni mobitel, pi.do'.

Tijekom koncerta pročula se žalosna vijest da je svoj mir napustivši životnu pozornicu napustio 'Princ tame', svega nekih petnaestak dana nakon oproštajnog koncerta. Bend mu je u to ime posvetio pjesmu 'Long Slow Goodbye'.

Iako je set lista uz gore navedene nominalno bila blizu best of etikete 'Emotion Sickness' , 'Paper Machete' (s riffom kao preuzetim od Hivesa), 'I Sat by the Ocean', ipak sam po reakcijama publike (makar s mjesta na kojem sam bio) zaključio da je zagrebački glazbeni sendvič bio najukusniji na svom početku i kraju u odnosu na 'nadjev' koji je trebao imati značajniju ulogu.

Ipak je prva prava interakcija između benda i publike (uz zborno pjevanje prvo ženskog, pa muškog zbora) nastupila prilikom izvođenja 'Make It Wit Chu'.

Koncert je priveden kraju s ubitačnim trojcem: 'Little Sister', 'Go With the Flow', te  s neizbježnom 'A Song for the Dead', pjesmom o mrtvima, a koja te itekako čini živim i sretnim što postoji ovakav bend. Poput erupcije magme stvoren je ljudski tsunami, kiša pive zasula je dobar dio gledališta, ruke u zraku i grleni uzvici orili su se Šalatom. 

Još jednom puno i iskreno priznanje treba odati bendu koji je bez zadrške isporučio ono što najbolje zna - autentičnu i originalnu količinu buke i bijesa. Ono što me zaista smetalo je ozvučenje koje je s mjesta na kojem sam bio (lijevo od mix pulta) bilo zaista loše. Jer kada bas gitara prekrije bubanj (ionako najmoćniji i najjače u pravilu ozvučeni instrument), kada  prekrije dvije distorzijske gitare, a da o vokalu ne govorim, onda je po mom osobnom mišljenju ova publika, ovaj bend pozitivnih 'luđaka' zaslužio puno više.

Možda se to popravi dan kasnije, tko zna?