Stvar je jako obećavala kad se na Netflixu pojavila serija 'Zmija' (The Serpent, 2021, Velika Britanija, BBC/Netflix). Već je dovoljno atraktivno zvučala najava istinite priče o masovnom ubojici zapadnjačkih turista u južnoj i jugoistočnoj Aziji sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je to područje bilo omiljeno odredište zakašnjelim hipijima željnim pustolovine, traganja za samospoznajom i droge. Dodatni adut vašem Gledatelju bio je glavni glumac u ovoj mini seriji, Francuz alžirskog podrijetla Tahar Rahim. Prvi put smo ga u većoj ulozi mogli vidjeti u izvrsnom 'Proroku' , a potom i u 'Prošlosti' genijalnog iranskog oskarovca Asghara Farhadija. Najnoviji hitac u Rahimovoj karijeri je ponešto precijenjeni američki 'Mauritanac: Dnevnik iz Guantanama' s Jodie Foster.
Trebali su to biti dovoljni mamci i argumenti za još jednu serijsku majstoriju na Netflixu, no očekivanja ipak nisu sasvim ispunjena. Inače, serija se počela snimati u Tajlandu, no zbog pandemije je sve prekinuto i dovršeno u kolovozu prošle godine u Engleskoj. Premijera je bila na BBC-u za Novu godinu, a na Netflixu je 'Zmija' dostupna od početka travnja.
Priča je doista iznimno zanimljiva. Charles Sobhraj ubio je najmanje 12 mladih backpackera u Indiji, Nepalu i Tajlandu, počevši od sredine sedamdesetih. Nije tu bilo neke velike misterije s motivima, nije Sobhraj psihopat poput Hanibala Lectera da bi svakom izgovorenom riječi tjerao jezu niz kičmu. Ovaj francuski državljanin rođen u Sajgonu od oca Indijca i majke Vijetnamke imao je ambicije postati važan trgovac draguljima, no do toga nije znao doći nikako drukčije nego ubijajući, i uzimajući identitet i ono nešto novca koje su backpackeri nosili sa sobom, najčešće u putničkim čekovima. I to je sve. Nema dramatičnih psiholoških poremećaja (osim što je već i to što je ubojica itekakav poremećaj), nema kultova, nema mržnje. Samo pohlepa, manipulacija i prijevara. S obzirom da je riječ o istinitoj priči (neka imena su izmijenjena), to je samo još jedan dokaz da je stvarnost obično jednostavnija, ali time i strašnija od fikcije.
Premda je sve trajalo godinama, početak Sobhrajevog kraja označen je njegovim ubojstvom dvoje mladih Nizozemaca, zbog čega se u slučaj vrlo pedantnom istragom uključio diplomat Herman Knippenberg, najvećim dijelom bez pomoći policije.
Tu ćemo se zaustaviti s prepričavanjem onoga što se u 'Zmiji' događa, premda ništa od toga nije velika tajna, s obzirom na medijsku pažnju koju je afera izazivala u vrijeme kad se događala, posebno u Francuskoj odakle je Sobhraj otišao u Aziju. Dovoljna je i površna pretraga na Googleu da bi se doznalo što se sve zbilo. No, nemojte to raditi, bar ne dok ne odgledate cijelu seriju, jer taj segment - stvaranje napetosti od opće poznatih činjenica - funkcionira dobro.
Pojedini kritičari zamjerili su 'Zmiji' jako puno 'skakanja' po vremenskoj crti, svaki takav skok popraćen je ispisivanjem datuma na ekranu. U prvim epizodama to nije neki naročiti problem, no kako serija ide dalje počinje smetati. Nije stvar samo u dodatnom opterećivanju ionako složene priče, nego i u tome da količina događaja na ovaj način postane teško prativa, posebno kad se lokacije počnu izmjenjivati bez navođenja vremena kad se događa. Kao relativna mana može se uzeti i to što povremeno nije sasvim jasno zbog čega je Charles/Alain izabrao neku žrtvu. Najčešće su mu mete ljudi koji izgledom nipošto ne ukazuju da imaju novca, pa tek u razgovoru eventualno naivno otkriju nešto od svoje imovine. No, neobično zvuči da je takvom 'zaradom' uspijevao trgovati draguljima na prilično visokoj razini.
Ipak, uz ponešto blago razvučenih dijelova, priča se prati dobro, i to na oba fronta, i ubojičinom i istražiteljskom, sa stezanjem omče oko cijele bande. Nizozemski diplomat koji ga goni unatoč naizgled nespretnom izgledu i ponašanju pokazuje se kao vrsni istražitelj, sigurno bolji od traljave policije, i to ne samo tajlandske nego i francuske. Pomažu u tome i odlični glumci, posebno su dojmljivi - valjda zato što ih dosad nismo imali prilike upoznati - Billy Howle (Knippenberg) i Jenna Coleman (Monique/Marie-Andrée), ali i većina drugih na vrlo su dobroj razini. Dodatni plus je i sama karakterizacija likova - svaki je dovoljno trodimenzionalan da bi bio uvjerljiv.
Ipak, ono što se činilo kao veliki adut - gluma Tahira Rahima - u sebi krije i dosta veliku zamku. Rahim je Alžirac, Sobhraj je dijete Indijca i Vijetnamke, i kad se vide fotografije pravog ubojice, on jest fizionomijom i izgledom pravi predstavnik južne i jugoistočne Azije, baš kao što je Rahim klasični sjevernoafrički tip. Dapače, tko ga poznaje iz ranijih filmova, na samom početku će ga jedva prepoznati zbog protetike i gomile šminke kojom je 'pretvoren' u Azijca. Kao da je producentima bilo dovoljno imati u rukama glumca te reputacije, pa su kao dovoljan kriterij uzeli njegov - za Europljane - 'egzotičan' izgled. I to da glumi nekoga tko dolazi iz dijela svijeta s najvećom filmskom produkcijom na planetu i vjerojatno tisućama glumaca. Može zvučati kao cjepidlačenje i inzistiranje na političkoj korektnosti, no dokaz da nije sve samo u tome jest i to što Rahim u 'Zmiji' jest dobar, ali ne kao inače. Njegov Sobhraj jest podmukao kakav treba biti, otud i nadimak Zmija, ali se povremeno gubi u kompliciranoj motivaciji i strukturi priče, kao što mu i nedostaje karizme kojom bi se objasnilo kontroliranje žrtava i sljedbenika.
Uz nešto nedostataka, 'Zmija' je solidna serija, i neće vam biti dosadna, makar nije među najboljim djelima koje možemo gledati na streaming platformama, i na kakve su nas navikli posljednjih godina.