Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
TO JE MOJA ZEMLJA Kićo Slabinac: Nitko tako dobro nije zabavljao društvo kao Oliver i ja, bili smo dežurni klaunovi

TO JE MOJA ZEMLJA Kićo Slabinac: Nitko tako dobro nije zabavljao društvo kao Oliver i ja, bili smo dežurni klaunovi

'Skalinada' je pisana za mene, međutim, moj producent je prihvatio pjesmu 'Kad su tukle stare ure'...

Koncert u čast hrvatske glazbe 'To je moja zemlja' održat će se 9. lipnja na Poljudu, a na njemu će nastupiti i Krunoslav Kićo Slabinac.

- Bit će to pjesme koje su ovjekovječile hrvatsku estradu - kazao nam je odmah Kićo Slabinac.

Možete li usporediti neka prošla vremena hrvatske glazbe u odnosu na danas?

- Nažalost, kod nas pjevači imaju nekakav vijek trajanja. Smatra se da pjevač treba biti mlad i lijep, to smo se svi trudili i bili. S vremenom shvatiš da je važno zna li netko pjevati ili ne. Prema tome, Tom Jones je lijepo rekao: 'Kada sam počeo pjevati mislio sam da je najvažnije znati pjevati. Međutim, da nije bilo ovolike mašinerije iza mene, teško da bih se održao tolike godine na sceni'. Nažalost, mi nemamo logistiku koja bi se bavila pjevačima, nemamo ni jednu profesionalnu udrugu ili sindikat pjevača koji bi nas na neki način okupljao i brinuo o nama.

Imate li neki ideju kako to promijeniti?

- Teško mi je u par rečenica to kazati, postoji cijeli elaborat kojeg sam napisao. Jedan sam od začetnika estrade iz ex Jugoslavije i bio sam predstavnik Hrvatske u Beogradu za kulturu. Neke stvari su se promijenile kada smo donijeli odredbu o statusu slobodnih umjetnika, kako bismo imali socijalno i mirovinsko od strane države. To sam progurao u Hrvatskom saboru dok sam tamo sjedio i puno sam pomogao hrvatskoj glazbi. Brinuo sam o naraštajima koji dolaze, a koji o nama gotovo i ne razmišljaju. Svi sačinjavamo veliku glazbenu obitelj i tako bismo se trebali odnositi jedni prema drugima. Osjećam se, kao i većina moje generacije, zapostavljeno od strane medija koji žele dati do znanja da je naše vrijeme prošlo.

Imate li neki primjer zapostavljenosti?

- Ima ih na pretek, recimo ima jedna zgodna anegdota koja se dogodila u Samoboru. Pozvali su me kao izvođača na jednoj gradskoj proslavi, a dotična tajnica ustanove pita koga su doveli u zabavnom programu. Odgovorili su joj najboljega, koji je na prethodnom skupu zabavljao 20 tisuća ljudi, a ona je odgovorila: 'Tog starog i isluženog pjevača'. Vrlo ružno, jer vanjština je samo nešto sekundarno. U svakoj profesiji što si stariji, to više vrijediš, zašto tako ne bi bilo u glazbi? Nikada nisam bio zreliji, nikada nisam bolje pjevao nego danas, a to bi trebalo biti mjerilo koliko tko vrijedi. Nebeski svod sačinjavaju mlade, stare i zvijezde padalice, a to sačinjava i glazbeni svijet.

Vaša karijera zapravo započinje na Splitskom festivalu...

- Sve je krenulo nakon moje pobjede u emisiji 'Subotom uvečer', koja je bila nešto kao današnji show 'The Voice'. Snimio sam prvu ploču, a nakon toga nastupio prvi put na Splitskom festivalu. Te dvije godine su u mom životu jako važne te se nadam kako ću sljedeće godine na Prokurativama imati svoj koncert. Želja mi je zabaviti splitsku publiku svim svojim uspješnicama koje sam tu izveo, a one su izašle i na albumu s kapitalnom pjesmom 'Cvijet čežnje', himnom Dalmacije, autora Zdenka Runjića i tekstopisca Tomislava Zuppe.



Sjećate li se svog prvog nastupa na Festivalu?

- Kako ne. Bila mi je čast nastupati sa zvijezdama svjetske i domaće scene, kao što su Vice Vukov, Tereza, Arsen Dedić, Gabi Novak... U mojoj mladosti oni su za mene bili uzori, a pjevati s njima rame uz rame bila je velika čast.

Neke Vaše pjesme su vječne...

- 'Zbog jedne divne crne žene', 'Tri slatke riječi' i brojne druge moje uspješnice vrte se već desetljećima, zato što se nekada strogo biralo što će se pustiti u eter. Danas netko ode pod tuš, sjeti se nekog pjesmuljka, a onda to snimi. Što jednostavnije riječi, što više ljudi je pjeva to smatramo da je pjesma bolja. To je kratkoročan uspjeh. Moja nesreća u sreći je bila što sam uvijek za nastup na Splitskom festivalu dobivao pjesme koje su rijetko koji pjevači mogli otpjevati. Čak je i 'Skalinada' pisana za mene, međutim, moj producent je prihvatio pjesmu 'Kad su tukle stare ure'. Tu sam na neki način pomogao Oliveru da 'pukne' kao feder, vine se u visine i ostane takav do kraja.

Nedostaje li Vam Oliver?

- Nedostaje mi kao prijatelj i kao kolega. Bili smo na zajedničkim turnejama i nitko nije zabavljao dobro društvo kao Oliver i ja. Bili smo dežurni klaunovi.

I za kraj vratimo se na predstojeći koncert 'To je moja zemlja'...

- Na Poljudu kreće proslava moje pedesete godišnjice solo karijere. Krenula je 1969. godine nastupom na Splitskom festivalu. Volio bih je obilježiti u Splitu, napraviti koncert na Peristilu ili u HNK Split. Od kada znam za sebe sam na pozornici, tu ću ostati dok me zdravlje služi. Na kraju pozivam sve neka nam se pridruže na koncertu, a vjerujem kako ću nastupiti pjesmom 'Zbog jedne divne crne žene'.

Vaša reakcija na temu