U Splitu predstavljena knjiga o trajnom nasljeđu komunizma i njegovu utjecaju na hrvatsku društvenu svijest
'I poslije Tita - Tito: Povijest. Sjećanje. Trauma.'
U petak, 21. studenoga 2025., u prostoru splitskog ogranka Matice hrvatske predstavljena je nova knjiga prof. dr. sc. Zlatka Kramarića pod nazivom 'I poslije Tita - Tito: Povijest. Sjećanje. Trauma.'. Događaj su organizirali Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt, u suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Tirani i Hrvatskom sveučilišnom nakladom.
Predstavljanje je započeo prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka HPEU-a, koji je pozdravio sve okupljene i predstavio sudionike. Istaknuo je da knjiga pokazuje kako se jedno povijesno razdoblje nerijetko pretvara u trajnu sadašnjost. Autor o tim temama piše s ironijom, ali bez cinizma, što djelu daje posebnu vrijednost.
Predsjednik Hrvatske udruge Benedikt Radoslav Zaradić u svom je pozdravnom govoru istaknuo važnost otvorenog odnosa prema komunističkim zločinima i pitanjima koja hrvatsko društvo još uvijek nije cjelovito razriješilo. Podsjetio je da je evidentirano više od 800 grobišta žrtava komunizma, ali da su procesi istraživanja, obilježavanja i pravosudnog djelovanja i dalje ograničeni. Naglasio je da svaka žrtva ima pravo na ime, grob i javno sjećanje te da zanemarivanje tih tema predstavlja ozbiljan civilizacijski izazov. Upozorio je da neobilježena mjesta stradanja i neriješena prošlost potiču društvene podjele i održavaju ideološke sukobe. Pozvao se i na razmišljanja dr. Marijana Jukića, koji ističe da političke podjele često prikrivaju ključne probleme poput korupcije, slabosti institucija, krize upravljanja i društvenog nazadovanja. Dugotrajna polarizacija negativno utječe i na demografiju, jer mladi, umorni od stalnih sukoba, odlaze u stabilnije sredine.
Predstavljanje je nastavio akademik Davorin Rudolf. U svojem izlaganju detaljno je opisao političke okolnosti i međunarodni položaj Jugoslavije u vrijeme pogoršanog Titova zdravstvenog stanja. Nakon sastanka nesvrstanih država na Kubi, Jugoslavija je bila izložena stalnom sovjetskom upletanju u njezine poslove. U isto se vrijeme zdravstveno stanje jugoslavenskog predsjednika pogoršavalo. U državi su poduzete brojne vojne mjere radi odvraćanja mogućeg sovjetskog napada na Jugoslaviju. Također se vodila rasprava o tome tko će naslijediti Tita. Za poziciju nasljednika bili su istaknuti Vladimir Bakarić, Petar Stambolić i Miloš Minić. Budući da se nisu uspjeli dogovoriti, odlučeno je da će se funkcija obnašati u obliku tzv. rotirajućeg predsjednika.
Tito je preminuo 4. svibnja 1980., a njegov sprovod bio je jedan od najvećih diplomatskih skupova 20. stoljeća. Jedni su došli jer su u Titu vidjeli ključnu povijesnu figuru bez koje ne bi ostvarili neovisnost svojih država, drugi iz komunističkih i socijalističkih zemalja kako bi potvrdili da pripada njihovu političkom krugu, dok su treći u njemu vidjeli svojevrsnog trojanskog konja u ljevičarskoj Troji. Tito je završio pučku školu i dva razreda šegrtske škole, a po struci je bio pomoćni mehaničar. Tijekom vladavine svijet ga je pamtio po naglašenom državničkom protokolu te je bio počasni doktor znanosti na sedam jugoslavenskih sveučilišta. Unatoč tomu, Koča Popović, Titov potpredsjednik i najbliži suradnik, 1968. je zapisao: 'Tito je iscijeđeni starac kojega je preraslo vrijeme...'. Dobrica Ćosić, jedan od najznačajnijih srpskih pisaca i kasniji predsjednik Jugoslavije, 1980. ga je opisao kao 'staljinista, tiranina, vlastoljupca...'.
Tri velike Titove ideje – socijalizam, jugoslavenstvo i nesvrstanost – postupno su izgubile snagu i nestale iz povijesnog prostora; Jugoslavija se raspala u ratovima, socijalizam je nestao iz Europe, a pokret nesvrstanih postao je tek blijeda sjena nekadašnje uloge. Većina političkih projekata na kojima je Tito gradio vlast nestala je nedugo nakon njegove smrti.
Predstavljanje je nastavio prof. dr. sc. Pavo Barišić, koji je okupljenima približio glavne teze knjige. Istaknuo je kako je uvjerenje da će 'i poslije Tita – Tito' trajati zapravo politička iluzija. Kramarić u knjizi jasno pokazuje da su se politički procesi nakon 1980. godine ubrzano udaljavali od Titove ideologije, u Hrvatskoj i u susjednim državama. U tom je kontekstu naglasio da nas još uvijek čeka suočavanje s totalitarnom prošlošću, koja je društvo duboko zarobila podjelama – i upravo zato ova knjiga ima posebnu vrijednost. Kontinuirani pritisci i danas otežavaju otvoreno očitovanje o tim temama, što potvrđuje i primjer Krleže, koji je u vrijeme komunizma u svojim djelima često birao šutnju. Bit će potrebno još vremena da se u potpunosti oslobodimo pritisaka i obrazaca koji su nam desetljećima bili nametani, zaključio je prof. Barišić.
Prof. dr. sc. Ivan Bošković naglasio je da knjiga donosi lucidnu i obvezujuću dijagnozu hrvatske društvene svijesti od 1980-ih do danas. Upozorio je na složenost tranzicijskih procesa, utjecaj političkih elita i trajanje mitova jugoslavenske paradigme u određenim segmentima društva. Kramarićeva knjiga predstavlja razborit i argumentiran doprinos promišljanju općega nacionalnog interesa.
Predstavljanje je zaključio autor, dr. sc. Zlatko Kramarić, zahvalivši sudionicima i organizatorima. Osvrnuo se na transformaciju hrvatskih komunista koji su se krajem 1980-ih počeli nazivati socijaldemokratima, unatoč povijesno suprotstavljenim tradicijama tih dviju ideologija. Naglasio je važnost analitičkog i uravnoteženog pristupa povijesti, oslobođenog ideoloških pojednostavljenja, te ukratko predstavio okolnosti nastanka knjige.
