Veliki četvrtak, dan kojim započinje sveto trodnevlje uoči Uskrsa, jedan je od najdublje simboličkih dana u kršćanskoj tradiciji. Ovaj dan vjernike poziva na sabranost, molitvu i prisjećanje na posljednje trenutke Kristova zemaljskog života. Prema crkvenom kalendaru, Veliki četvrtak spomen je Isusove Posljednje večere, ustanovljenja euharistije i svetog reda - svećeništva.
Što se događa na Veliki četvrtak?
Na večernjoj misi Velikog četvrtka, poznatoj kao Misa večere Gospodnje, svećenici obnavljaju Isusovu gestu poniznosti - pranje nogu učenicima. U mnogim župama taj čin izvodi i sam župnik, simbolično perući noge vjernicima, podsjećajući na služenje, skromnost i ljubav prema bližnjem.
Tijekom ove mise prestaje zvonjava zvona - kaže se da 'zvona odlaze u Rim' - i ona neće ponovno zazvoniti sve do Velike subote, kada slavlje Uskrsa započinje. Umjesto zvona, u liturgiji se koriste klepetala, što dodatno pojačava osjećaj ozbiljnosti i tišine koji obilježava ove svete dane.
Običaji i tradicija u domovima
U mnogim hrvatskim krajevima Veliki četvrtak bio je i ostao dan unutarnjeg čišćenja i duhovne priprave. U starijim običajima, kuće su se čistile, a ukućani su dan provodili u miru, bez svađe, buke i nepotrebnih poslova. Post i suzdržavanje od mesa još uvijek su česta praksa, iako se ne radi o obveznom postu.
U nekim dijelovima Dalmacije i Zagore zadržao se običaj pranja nogu ukućanima, osobito starijima, kao izraz poštovanja i ljubavi, upravo po uzoru na Krista. Također, djeca bi na ovaj dan često imala zadatak oprati lice u cvijeću koje se tog jutra ubere - vjerovalo se da će ih to štititi od bolesti i donijeti zdravlje.
Vrijeme sabranosti i početak Svetog trodnevlja
Veliki četvrtak uvodi vjernike u najvažniji dio liturgijske godine - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. To je vrijeme tišine i kontemplacije, ali i dubokog značenja koje vodi prema najvećem kršćanskom blagdanu - Uskrsu.
U svijetu koji je često prepun buke, Veliki četvrtak nas podsjeća na vrijednost tišine, služenja drugima i vjere u snagu zajedništva.