'Pogled s neba' Gorana Leša, prva samostalna izložba mladog Splićanina, zaljubljenika u zrakoplove i nebeske visine, nažalost promatrajući fotografski nije oduševila i ukupno je samo loša kopija izvrsne Rostuharove 'Hrvatske iz zraka'.
Iako su sve fotografije izložene u Fotoklubu Split korektne u kontrastu, oštrini i bojama, većina izgleda samo kao razglednica koju kupite na kiosku, na nekim takvim fotografijama vidno nedostaje života u gradskoj luci koja je prazna i napuštena. Očigledno je autor snimao u proljeće ili nakon ljeta kad turista i gužvi više nema.
Nekoliko fotografija je kompozicijski zaista izvrsna pa se vidi da je autor blizu dobrom fotografskom promišljanju, ali da je još mnogo posla ispred njega.
Najbolja fotografija izložbe je dio luke totalno 'ogoljen' od brodova na svoja četiri gata koja poprima konture nebodera i takvu fotografiju je jedino moguće snimiti iz ptičje (gornje) perspektive. Drugačija luka je nešto što rijetko vidimo pa nam takve rijetke fotografije ostaju u memoriji što i je jedan od ciljeva.
Druga najbolja su avioni na jednoličnoj plohi koji su skladni i zapravo daju četiri aviona i četiri oznake na polju. Svakako odličan primjer kako bi trebala izgledati kompozicija kojoj ne smeta ništa i sve je savršeno.
Treća najbolja fotografija je detalj zemljišta podijeljenog cestom na dva dijela od kojih je svaki dio opet nanovo podijeljen kamenim zidovima. Kompozicijski vrlo zanimljiv prošarani teren koji ostavlja na gledatelja idealni vizualni dojam.
Goranove fotografije su lijepe, ali nemaju snagu osim nekoliko iznimki. I sami znamo da je naš Split prekrasan grad i da je Marjan njegov sastavni dio, a da se u pozadini uzdiže Mosor sa svojim planinarskim vidicima. Ništa dalje od toga nam autor nije poručio.
Starinski zrakoplov dvokrilac je čista informacija kako izgleda starinski zrakoplov, a korpa s vodom koju nosi helikopter poviše plaže bi trebala podsjetiti da je ljeti velika opasnost od požara. Upitnik, izostala je poanta.
Iako je ova tematska izložba tek početak fotografskog puta, ponovno ponavljam da fotografija sama sebi nije dovoljna. Fotografija bi trebala imati poruku, ostaviti jaki dojam na gledatelja i imati svoju svrhu tj. veći cilj.
Stoga možemo podijeliti ovu izložbu na dva dijela, informativni i dokumentarni, a jednim manjim dijelom umjetnički. Autori bi trebali težiti da bude obrnuto, da izložbe budu umjetničke i manjim dijelom dokumentarne, a potom nakon nekog vremena postaju i povijesno značajne.
U svakom slučaju autoru želimo puno uspjeha u daljnjem radu, a moja poruka svim mladim fotografima je da dobro promisle prije nego što pritisnu okidač na fotografskom aparatu.