Foto: Danijel Pavlinović VELJKOVA FOTO-KRITIKA: Odlične svjetlosne fotografije za kraj godine!
Fotograf o fotografu Piše: Veljko Martinović

VELJKOVA FOTO-KRITIKA: Odlične svjetlosne fotografije za kraj godine!

Izložba 'Hrvatski svjetionici' ima i poruku i smisao, a ujedno reklamira ljepote Dalmacije

'Hrvatski svjetionici' su odlična tematska izložba koja je snažna, topla i smislena poruka za kraj ove 2016. godine. Također je važno što prelazi granice, i osim što je međunarodnog karaktera ujedno reklamira ljepote Dalmacije, a posebno naših prekrasnih i još uvijek čistih otoka. Ova izložba ima i poruku i smisao. Kamo sreće da se i ostali ugledaju na Plovput i Fotoklub Split u organiziranju sličnih izložbi.

Rad prvonagrađenog Borisa Bašića je snažna fotografija koja govori koliko je more silovito i neukrotivo. Unatoč svoj toj silini svjetionik na tom grebenu neustrašivo prkosi prirodi i pokazuje put pomorcima, svijetli kroz mrak pokazujući siguran put. Ipak, za pobjedničku bih izabrao neku topliju fotografiju koja poziva na guštanje na plaži i bezbrižno kupanje. Svejedno, bravo za odličan kadar!

Drugonagrađena fotografija Maje Gijevski je bajkovita, mekana i totalno drugačija od svih drugih. Svakako zaslužuje nagradu za posebnost, međutim malo je porukom izašla iz konteksta jer svjetionici su ipak važniji u noći nego po danu kad imamo izobilje svjetla. Dojam magle i dvije refleksije na suprotnim stranama pridodaju osjećaju minimalizma. Ostani svoja i samo naprijed!

Izdvojit ću još nekoliko autora koji su više promišljali i donijeli više od same zgrade na kojem je izgrađen svjetionik.

Najbolju kompoziciju donosi Domagoj Sever, njegove skale su poprimile totalno drugu dimenziju, kao da su put na oblak. Totalni kontrast i bjelina su u idealnom omjeru tako da daju savršenstvo na putu prema rajskim vrtovima. Bravo za odlično složene skale svjetionika!

Najživotnija i najopuštenija fotografija je Bojana Bonifačića s rta Veli rat. More se uopće ne vidi ali brod je na sigurnom, a svjetionik je tu kako bi svaki pomorac stigao u sigurnu luku. Ovdje je primarni način života i guštanje, na temelju broda možemo zaključiti ostatak priče. To je ukupno od 'mršava' samo tri broda na cijeloj izložbi najbolji. Bojan je i jedan od rijetkih s dvije fotografije, a ova druga s rta Savudrije je nekako mitska s rijetko uhvaćenim svjetlom.

Najpromišljenija fotografija je refleksija svjetionika Mlaka u lokvi vode autora Igora Maleševića. Pravi promišljajući kadar, drugačije karakteristike, drugačiji stil, drugačije svijetljenje (rasvjetljavanje) eks(pozicijom). Odlično, bilo bi vrhunski da je svjetionik zasvijetlio svojim svjetlom u odrazu! Svejedno odlično!

Boris Kačan donosi najbolje smišljeni suton, sve je smišljeno kadrirano, a galeb je 'šlag', odlazi iz topline polukruga u neku novu potragu. Ovakve sutone fotografi često slikavaju ali ovaj je drugačiji, galeb je ovom sutonu dao krila.

Najtoplija je fotografije svjetionika sa Silbe Žakline Antonijević koju sam već hvalio na nekim drugim izložbama. Nekako kao da je ribar s mula s nekog drugog svijeta, polagano bez velike nervoze postavlja novi mamac i baca glamoča u kantu dok vrijeme za večeru polagano stiže. Ribice ulovljene za najslađu večeru s gradela, a možda bude i za mačku. Super.

Vinko Pešić komunicira sa svemirom, šalje signale i pokušava biti vidljiv. Odlični svjetlosni kadar u hladnoj zimskoj noći. Osvjetljavanje tmine mitski je težak posao. Tehnički trebaju duge ekspozicije, a dobro dođe i malo sreće.

Mario Romulić i Dražen Stojčić su se najviše potrudili, a puno im je bolja fotografija otočića Pokonji dol nego rta Savudrija. Munje su težak fotografski zadatak, potrebno je puno strpljenja i mudrosti.

Najviše nas je obasjala fotografija s Palagruže Danijela Pavlinovića koja ujedno malo podsjeća na Gospodare prstenova i daje nadu da kad zatreba svjetlo ipak na kraju pobjeđuje mrak čovječanstva i ljudskosti. Bravo za nosača prstena!

Fotografije u katalogu su trebale biti duplo veće, premale su za neko normalno gledanje a format je velik i ima u njemu dovoljno mjesta.
Nažalost, žiri ove izložbe je promašen, ako je težnja bila prema ljepoti Dalmacije onda su u žiriju trebali sjediti profesionalni fotografi koji desetljećima tematski snimaju more, otoke i krajolike, kao na primjer Ivo Pervan.

Osim dva minusa, ovo je odlična izložba koja je osvjetlala obraz ovoj mršavoj fotografskoj godini u kojoj smo imali samo par vrhunskih izložbi i veliko more prosječnosti i nepromišljenosti.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(17667, "");
Pregledaj komentare