Emocije su svladale Gibonnija na koncertu 'Evo me doma' - doma, na Starom placu u Splitu. Nakon što je otpjevao 'Zlatne godine', prisjetio se zlatnih godina pa se rasplakao.
'Ljudi moji, iza zida je škola Varoš, gdje je živio moj otac. Mater je bila u Vukovarskoj 19 - nije bilo zgrada, on je vidio kako ona pali svjetlo. Onda su se oženili i otišli na medeni mjesec do Duilova, koji je trajao tri dana.
Potom je ona ostala trudna i ja sam rođen u ovom rodilištu na prvom katu. Cijeli moj život odvijao se tu, u par stotina metara. Ja sam iz ovoga grada, nadam se da sam vam bio na raspolaganju - hvala na ovih 30 i nešto godina', ispričao je na pozornici.
Prisjetio se i tehničkog omladinskog kluba gdje su svi započeli - Marijan Ban, Dino Dvornik, Neno Belan te, kako je rekao, mladi ljudi koji su zauvijek ostali mladi…
'Ovaj grad dao nam je strast, a nje nema na kalendaru. Kad si pun strasti, možeš imati sto godina, a izgledaš mlađe', istaknuo je.
Nasmijao je ujedno 14 tisuća okupljenih šalom na račun Nikše Bratoša. Kako su izgledale suze i smijeh - provjerite na snimci u nastavku.
Splitski pjevač zahvalio je i svima koji su doputovali na koncert. Ujedno je uputio dirljivu poruku…
'Nemojte me sudit kao pjevača, nego kao nekoga tko je želio okupiti plemenite ljude. Kad upališ TV, vidiš kretena do kretena i zato uopće nemam povjerenja ni u što nego u plemenite ljude.
Mene slava ne zanima. Želim samo da su normalni ljudi skupa. Donijeli ste svi kamen s kojim smo večeras sagradili palaču. Toliko dobrih ljudi inače nije moguće skupit na jednom mjestu', poručio je.