VIDEO: NIKAD TOLIKO PUBLIKE Rade Šerbedžija na Pričiginu otkrio zašto je volio Hajduk kao dijete i kako se ponovno zaljubio u njega

Fotogalerija (19)

Ovacijama je dočekan i ispraćen glumac Rade Šerbedžija na Pričiginu na kojem je u autorskoj večeri rekordni broj okupljenih proveo kroz svoj život. 

Novinar Ivica Ivanišević je razgovarao s njim, a glumac je netom što je ušao u amfiteatar se oduševio  prostorom i predložio da se u njemu izvede suvremeni Shakespeare.

S tim da bi maknuo binu.

Ispričao je prvi susret sa Splitom, kao 13-godišnjak je s ocem došao do kolodvora gdje je jeo girice i popio prvu čašu vina.

Nadovezao se kako njegov otac nije volio što je izabrao glumu, vidio ga je kao liječnika ili odvjetnika, a to što mu je popustio u izboru životnog poziva, kaže, vratio je tako što ga nikada nije gledao. Ni na daskama koje život znače ni u filmovima. Niti jednom.

Za razliku od majke koja ga je podržavala, ali je Rade Šerbedžija rekao da nije volio da mu dolazi na premijere. 

- Ispred nje nisam mogao biti nitko drugi, nisam mogao glumiti. Ona je znala tko sam - obrazložio je.

Raznježila se publika i na riječi oca koji mu je rekao da je čuo da je odličan glumac i da ga svi vole, ali da je on htio svoga sina samo za sebe.

Jedan od najvećih glumaca na području bivše Jugoslavije otkrio je i kako ga je 'promašilo' Malo i Velo misto.

Pripremao se za ulogu u filmu, zasitio se i serija, ali je zato predložio drugog velikana, Mustafu Nadarevića.

Zanimljivo, otkrio je da je kao dječak volio Hajduk.

- Skupljao sam sličice igrača, volio sam  Bearu i Vukasa i bijele dresove s velikom crvenom zvijezdom - pričao je.

Kao dvanaestogodišnjaka, otac ga je 'skuvao' da navija za Partizan. U studentskim danima je otkrio NK Zagreb i uz Partizan, 'jer djetinjstvo se ne smije pogaziti', je bio vjeran bijelom dresu, ali zagrebačkom.

- Ponovno sam se zaljubio u Hajduk kad sam pročitao knjigu 'Bili libar', Borisa Dežulovića. U tu fantastičnu momčad koja je odbila igrati za fašiste,  a onda išli u partizane. Nakon svega, kad ih je Tito zvao da igraju na stadionu JNA j presele u Beograd oni su odbili. Zamislite to, 'šjor Tito, hvala, ali nema šanse, mi ne možemo bez Splita' - opisao je dio slavne povijesti Hajduka koja ga je fascinirala.

Nasmijao je kako mu je sin Danilo otkrio da je navijač Hajduka.

- Došao mi je reći da on ne bi navijao za Partizan, a ja sam ga podržao, 'pa dobro sine, jasno, ti si Zagrepčanin, razumijem da te Dinamo vuče'. A on da nije Dinamo, nego Hajduk njegov klub - prepričao je.

Ivica Ivanišević mu je potom uručio dvije fotografije splitskog nogometnog čarobnjaka, Marka Livaje, za Danila i Radu Šerbedžiju.

Nije moglo proći bez smijeha na račun 'najpoznatijeg svjetskog Rusa'. Uloge ruskih negativaca su mu donijele svjetsku slavu.

- Sada glumim u jednom filmu čija se radnja odvija u izmišljenoj zemlji, tema je otmica američkog predsjednika. Baš sam guštao u toj ulozi, mučio sam ga - nasmijavao je.

Supruga Lenka, koju je više puta s ljubavlju spomenuo, režira predstavu u Ukrajini.

- Ja vjerojatno ne smijem doći jer sam najomraženiji Rus, haha - nasmijao je još jednom aludirajući na svoje uloge.

Osudio je rat u Ukrajini, ali i bolesne navade u društvima da se zabranjuju predstave na temelju ruske literature.

Publika se grohotom smijala i kada je prepričavao epizodu iz Londona iz 1992. godine gdje je otišao zbog rata.  Bio je sa svoje dvoje djece i prepoznala ga jedna obožavateljica iz bivše države.

- Joj, što su nam učinili, da jedan Rade Šerbedžija mora čuvati tuđu djecu da bi preživio - prasnuo je i glumac u smijeh dok je pričao.

Sjetio se splitskih velikana, od Josipa Gende, Zdravke Krstulović, Borisa Dvornika, Ćiće Senjanovića i Tome Bebića s čijom se Marčelinom i oprostio od publike.

Pjevao je, glumio, recitirao tekst iz knjige koju su 'feralovci' izdali, 'Prijatelj ga, kaže, više ne poznaje'.

Budio je glumac najdublje osjećaje,  smijeh i suze. Cijela večer je bila, zapravo, jedan vrhunac.

Kurioziteta radi, u Splitu nije glumio u filmovima, ali je igrao u teatru, taj Hamlet još pamte generacije.