VJEŠTICE ROALDA DAHLA Lako gledljivo, pitko i benigno djelce za najširu publiku

Premda su se Dorothy i njezin psić Toto na svojim putešestvijama susreli sa dobrim i zlim vješticama još u 'Čarobnjaku iz Oza' iz 1939., jednom od najvoljenijih holivudskih filmova uopće, a Rene Clair tri godine kasnije snimio romantičnu komediju 'Oženih se vješticom', Hollywood se otada nije često bavio, barem ne temeljito, vještičjim svijetom. Vjerojatno najpoznatiji film s tematikom vještičjih čini i magije Millerove su 'Vještice iz Eastwicka' dok upućeniji filmofili pamte još pokoji tematski srodan naslov snimljen unazad dvadesetak godina ('Magija', 'Opasne čini', Disneyjev hit 'Hocus Pocus'). Ipak, do pojave planetarno popularnog serijala o Harryju Potteru, čarobnjaštvo i vještičarenje bili su uglavnom sporadična pojava na velikim ekranima. Doduše, osebujni Nicolas Roeg još se krajem 1989. prihvatio ekranizacije romana za djecu glasovitog Roalda Dahla pod nazivom 'Vještice' da bi tridesetak godina kasnije Robert Zemeckis potpisao novu filmsku adaptaciju Dahlovog predloška. 

Ovaj 69-godišnji redateljski veteran čije je ime još od samih početaka s uradcima kao što su 'Ruku mi svoju daj', 'Staro za novo' i 'Lov na zeleni dijamant' jamstvo zanatske kompetentnosti, u drugoj polovici osamdesetih ugled stječe s trilogijom 'Povratak u budućnost', a nakon što je 'Forrest Gump' iz 1994. osvojio šest najvažnijih Oscara i prometnuo se u najgledaniji film godine, Zemeckis ulazi u prvu ligu filmaša visokoproračunskog Hollywooda. 

Započevši karijeru kao Spielbergov štićenik - baš poput danas posve zanemarenog Joea Dantea - Zemeckis odavno uživa status redatelja kojeg krasi inovativnost u formalnom smislu. U prijevodu, cjenjeniji je kao neumorni, pa i radikalni istraživač na polju tehnologije, odnosno unaprjeđenja iste u kontekstu tehnološkog razvoja specijalnih računalnih efekta koji su mu forte u najvećem dijelu  opusa. Izrazito produktivni Zemeckis tako je među prvima prigrlio tzv. motion capture tehniku ('The Polar Express') , impresivno miješao animirani i igrani film u 'Tko je smjestio Zeki Rogeru', vješto inkorporirao kompjutorske efekte i poigravao se mogućnostima primjene 3D tehnologije, odnosno digitalne animacije ('Beowulf', 'Božićna priča', 'Put do slave', 'Dobrodošli u Marwen'). Može se stoga kazati kako u suvremenom Hollywoodu nema redatelja koji raskošne vizualne efekte koristi imaginativnije od Zemeckisa. Dio kritike, međutim, počeo mu je s vremenom - ne bez razloga - zamjerati upravo forsiranje demonstracije tehnoloških dostignuća nauštrb priče i razvoja likova.

Svejedno, Zemeckis definitivno nije redatelj samo jednog registra; njegov dugometražni prvijenac iznimno je dražesno ostvarenje o fenomenu beatlesmanije, iskazao je i dar za crnohumorno subvertiranje žanrovskih konvencija ('Smrt joj dobro pristaje') uspješno ekranizirao znanstvenofantastični roman 'Kontakt' Carla Sagana, na prijelazu u novo tisućljeće potpisao je i vrlo dojmljivu egzistencijalističku dramu o ljudskoj opstojnosti ('Brodolom života'), a potom se, rutinski doduše, referirao i na Hitchcocka ('Ispod površine') . Premda bi ga netko mogao okarakterizirati kao redatelja neujednačene filmografije, činjenica je da uglavnom spretno klizi iz žanra u žanr ostajući pritom vjeran populističkoj popudbini visokobudžetne 'mainstream' kinematografije.

Iako nesumnjivo ima svojih trenutaka, 'The Witches' nipošto ne predstavlja Zemeckisa na vrhuncu kreativne snage. Film prati dječaka (Jahzir Kadeem Bruno) koji nakon prometne nesreće u kojoj su poginuli njegovi roditelji odlazi živjeti kod bake (Octavia Spencer). U hotelu u kojem odsjedaju održava se konvencija vještica koje planiraju pretvoriti što više djece u miševe. Odvažni dječak pokušat će ih zaustaviti u zlokobnom naumu nakon što i sam postane mišem. Za razliku od Roegovog uprizorenja, likovi dječaka i bake ovdje nemaju imena što je - pored završetka koji je duhom ipak bliži Dahlu - jedna od rijetkih zanimljivosti u odnosu na prethodnu verziju.

Dok je Roeg u svojim 'Vješticama' neprestano plesao na granici groteske, kiča i anarhoidnosti, Zemeckisova se verzija doima ziheraški pripitomljeno, valjda kako bi se udovoljilo komercijalnim zahtjevima suvremenog Hollywooda, ali i kako bi se kroz film provukla - u Hollywoodu očito neizbježna - politička korektnost. Tako se u novim 'Vješticama' radnja odvija u Alabami krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, a glavni je junak devetogodišnji Afroamerikanac. Na kraju filma, dakako, plasirana je i svojevrsna moralna pouka pa se Zemeckisove 'Vještice' mogu opisati tek kao lako gledljivo, pitko i benigno djelce za najširu publiku. Jedna ili dvije scene bi, međutim, mogle preplašiti najmlađe gledatelje iako Anne Hathaway u ulozi glavne vještice nije ni izbliza zastrašujuća kao nenadmašna Anjelica Huston u starim 'Vješticama'.