APEL DR. SMODLAKE: Zbog nepotrebnog pustošenja u početku akcije sanacije marjanske šume, pozivam da se smijene odgovorni i dovedu neovisni šumarski stručnjaci

APEL DR. SMODLAKE: Zbog nepotrebnog pustošenja u početku akcije sanacije marjanske šume, pozivam da se smijene odgovorni i dovedu neovisni šumarski stručnjaci

Prof.dr.sc. Hrvoje Smodlaka, Splićanin s Western University of Health Sciences u Kaliforniji, napisao je novi tekst o stanju na Marjanu

U mom prvom otvorenom pismu vezanom za događaje uz zaštićenu park šumu Marjan, 5. ožujka 2019., kojim sam se obratio javnosti, stručnjacima za šume i strukturama vlasti hrvatske države, dotaknuo sam se događaja vezanih za sam početak akcije suzbijanja mediteranskog potkornjaka. I dok su neki eminentni stručnjaci, ustanove (Ministarstvo zaštite okoliša, Hrvatske šume) i pojedinci odgovorili sa zabrinutošću na moje pismo, druge institucije, poput Ministarstva poljoprivrede i Šumarske inspekcije, nisu ništa poduzele. Štoviše, potonja nije odgovorila na moju prijavu, ali, što je još gore, ni na prijave šumarskih stručnjaka šumarskoj inspekciji. Ona je, pak, po sili zakona na svaku prijavu trebala izaći na teren i utvrditi materijalno te činjenično stanje. A devastacija marjanske šume je u višestrukim prijavama popraćena i dokazima, poput fotografija, a ne samo anegdotama. No, sada želim nešto više reći o događanjima koji su prethodili te kulminirali početkom sječe 26. veljače 2019., te poglavito o prva dva tjedna bezvlašća i nepotrebnog pustošenja šume.

Posljednjih dana u našim se medijima vode prepucavanja o krivcima za sadašnje stanje šume na Marjanu. Promjena klime je zapravo najveći krivac. Osobno sam svjedočio što je promjena klime učinila šumama u Kaliforniji, gdje je porast prosječne temperature zraka popraćen dugim sušama devastirao autohtone šume, uništivši 147 milijuna stabala u samo šest godina. Guverner savezne države Kalifornije osnovao je krizni stožer, u koji su uključeni vrhunski stručnjaci iz šumarstva i zaštite okoliša, kao i vatrogasci, vlasnici šuma i predstavnici javnosti. Taj krizni stožer cijelo vrijeme postojanja nije bio povezan ni s kakvim kontroverzama i ilegalnim aktivnostima, već se ozbiljno uhvatio ukoštac s problemom sušenja šuma  i napadima raznih vrsta potkornjaka (ironično, jedan od njih je i Orthotomicus erosus, uzročnik sušenja stabala na Marjanu, koji je došao iz Europe s drvenim proizvodima). Stožer redovito i transparentno izvještava javnost o mortalitetu stabala te akcijama koje se poduzimaju kako bi se ublažili učinci propadanja šuma i nitko im, zbog sumnje u nelegalne radnje i slično, nije poslao nikakvu inspekciju. Za Kaliforniju ovo nije političko, već egzistencijalno i ekološko pitanje. U Hrvatskoj je, nažalost, sudbina Marjana najprije političko pitanje, potom je pitanje društvenih mreža (točnije stanovitih Facebook grupa). Šumare donedavno nitko ništa nije ni pitao ('ko ih šiša'), a kad su napokon bili uključeni u aktivnosti, njihovo mišljenje se u pravilu odbijalo i opet se radilo na štetu šume. Nije slučajno da se šumarski stručnjaci povlače (slučaj tvrtke Oikon) i ograđuju od odluka Povjerenstva i Kriznog stožera. Nitko u biti ne smatra ovo što se događa na Marjanu egzistencijalnim i ekološkim pitanjem.

Duboko vjerujem kako je lokalna vlast imala najbolju namjeru da riješi ovaj problem, ali pristup je neorganiziran, po principu 'ho ruk', te definitivno nisu bili izabrani pravi ljudi za provedbu akcije sanacije marjanske šume. Ustvari, prave ljude, odnosno stručnjake se od početka nije ni slušalo. Mediteranski potkornjak na Marjanu nije otkriven u siječnju 2018. kada je javnost o tome prvi put obaviještena. Jedini stručni djelatnik iz područja šumarstva zaposlen u Javnoj ustanovi za upravljanje park šumom Marjan (JU PŠ Marjan) pravovremeno je, još u jesen 2016. godine, uočio i odgovornima ukazivao na pojačani intenzitet sušenja borovih stabala koji odstupa od uobičajene stope smrtnosti u stabilnim šumskim ekosustavima. Vodstvu JU PŠ Marjan i njezinu osnivaču (Gradu Splitu) već je to trebao biti alarm za uzbunu. Opravdane sumnje da se radi o mediteranskom potkornjaku pojavile su se već u prvoj polovici 2017. godine, šumarskom je oku jednostavno bilo nemoguće ne primijetiti njihovu prisutnost i simptome napada. U ljeto i jesen 2017. situacija s potkornjakom se pogoršavala, te je medijima svečano otkriveno tek u siječnju 2018. o kojem se štetniku radi. Gotovo 1,5 godinu od prvih znakova i štete na borovima! Neobično toplo vrijeme tijekom kolovoza i rujna prošle godine, te suša koje se tada javila, uzrokovali su još jednu seriju sušenja borova koja je bila jasno vidljiva i nastavila se sve do prosinca. 

Odabir ljudi u Kriznom stožeru za Marjan je izrazito problematičan! Naime, botaničar/biolog, izv.prof.dr.sc. Mirko Ruščić, predsjednik Povjerenstva za Marjan i samog Kriznog stožera, ima izraziti animozitet prema alepskim borovima (što sam doznao u osobnim razgovorima s njim), što nije dovoljno poznato javnosti, iako on taj svoj animozitet zapravo nije ni skrivao proglašavajući ih javno alohtonom (neautohtonom) vrstom po raznim portalima. Osobno sam mu više puta objašnjavao njihovu ulogu na Marjanu i ukazivao na činjenicu kako se autohtona šuma crnike obnavljala upravo zaslugom alepskih borova koji su stvorili tlo, ali je ostao nepokolebljiv u svom stavu kako su oni strana i invazivna vrsta. Taj čovjek sada osobno nadzire sječu! Zamislite, dragi Splićani, da ste, hipotetski rečeno, 'dali vukovima da čuvaju janjčiće'. Kakav bi ste ishod očekivali? Imam saznanja kako je upravo prof. Ruščić 26. veljače 2019. izvođaču radova izdao usmeni nalog za nekontroliranu sječu stabala alepskog bora na Benama, kojima sam tog jutra prolazio, a gdje nije bilo zaraženih i doznačenih borova (Fotografija 1). Ironično, upravo sam to njemu prijavio telefonski istoga dana jer sam naivno mislio kako on nema ništa s time. Ispada da sam ga prijavio njemu samome.

Drugi član stožera g. Nenad Ružić, po struci vatrogasac, kao glavni operativac, krenuo je u akciju obaranja zdravih stabala. Iz neslužbenih izvora doznajem kako su se zaposlenici JU PŠ Marjan usprotivili i upozorili ga na te nezakonite aktivnosti, ali su bili bespomoćni da ih zaustave. Ironično, ali JU PŠ Marjan je osnovana od strane Grada da upravo štiti marjansku šumu. Čak i u uvjetima proglašene izvanredne situacije, pri provedbi radova borbe protiv potkornjaka neophodno je rukovoditi se pravilima šumarske struke, a radove izvoditi u okvirima zakonskih propisa iz područja šumarstva. Prema hrvatskom Ustavu, šume predstavljaju iznimno bogatstvo za RH te uživaju njezinu osobitu zaštitu. Stoga je apsurdno kako se u pokušaju spašavanja marjanske šume - jednog od glavnih simbola drugog po veličini grada u državi, pod paravanom proglašene izvanredne situacije, u potpunosti ignoriraju temeljni postulati šumarske struke i Zakona o šumama. Primjeri nelegalno posječenih borova vidljivi su na fotografijama snimljenim prvog dana sječe (Fotografije: 2 A, 2 B, 2 C, 2 D). Također, neslužbeno doznajem kako je šumarska inspekcija Ministarstva poljoprivrede zaprimila brojne prijave zabrinutih građana, od kojih je jedna došla i s adrese JU PŠ Marjan. Ista se inspekcija, iako je po službenoj dužnosti morala, još uvijek nije pojavila na Marjanu. Za razliku, na primjer, od inspektora Ministarstva zaštite okoliša koje je odgovorilo na moje prvo otvoreno pismo, i ostale prijave i poslalo svoje inspektore u zakonom zaštićenu marjansku šumu.

Do devastacije Marjana uopće nije trebalo doći da su se poštivala i provodila pravila šumarske struke, poglavito doznaka bolesnih stabala, i tijek rukovođenja samim procesom rada. Ali, nažalost, nisu, o čemu svjedoče priložene fotografije i video snimke. Pod doznakom se podrazumijeva odabiranje i obilježavanje stabala za sječu (u ovom slučaju zaraženih stabala). Doznačena stabla obilježavaju se u prsnoj visini (približno 1,30 m od tla), na nagnutim terenima s gornje strane, na mrtvoj kori, oznakama vidljivim sa svih strana stabla (boja, zates i dr.) i otiskom žiga doznačnog čekića na zatesu žilišta, koji mora biti vidljiv i poslije sječe.  Žig doznačnog čekića okruglog je oblika (kružnica promjera 35mm), a doznaku obavlja osoba sa završenim šumarskim fakultetom. Naglašavam kako su i šumari koji obavljaju legalnu doznaku prethodno prošli posebnu edukaciju za prepoznavanje zaraženih stabala. Nadzor izvršene doznake provodi i potvrđuje ovlašteni inženjer kolaudacijskim zapisnikom. Međutim, na Marjanu su botaničar/biolog i vatrogasac odlučivali koje borove sječi, umjesto šumarske struke na koju se svi vole pozivati u obraćanjima javnosti. Niti su po zakonu to smjeli, niti su educirani za takvo što!

U svojim javnim nastupima prof. Mirko Ruščić se predstavlja kako stručnak u području šumarstva (više videozapisa o tome postoji na internetu), a realnost je kako je možda imao jedan ili niti jedan kolegij iz šumarstva tijekom svog školovanja. Nema objavljen niti jedan izvorni znanstveni rad u području šumarstva, te je šumarski stručnjak bez kredencijala. Na snimci tematske sjednice Gradskog vijeća za Marjan od 22. veljače 2019. vidljivo je kako se prof. Ružić samoproglašava stručnim i na kraju govora sam sebi zahvaljuje na svom govoru

U jutro (oko 8h) 26. veljače 2019., kada sam polazio Marjanom nisam vidio doznačena stabla u predjelu Špine iznad Bena, a kada sam se vraćao oko 9h ta ista nedoznačena zdrava stabla ležala su posječena preko ceste. U tom predjelu nije bilo bolesnih stabala, što dokazuje satelitska snimka iz listopada 2018. (Fotografija 1.). Ono što sam ja toga dana vidio pokazuju fotografije 2 A, 2 B, 2 C, 2 D: stabla su bila zdrava i nedoznačena. I idućih dana se nastavilo s obaranjem zdravih borova, bez doznake dakako (Fotografije 3 A, 3 B, 3 C). Isto tako je pometena i samljevena autohtona vegetacija (fotografije 4, 5 i 7) i video. Čak je i žičara, koju je Krizni stožer predstavljao kao neštetno rješenje, pomela sve živo ispod sebe jer su se krošnje stabala vukle po tlu koridora širokih 5-10 metara (na pojedinim lokacijama i do 15 metara) (Fotografija 5.). Ironično, ali u videozapisu u kojem su namjeravali uvjeriti javnost kako su žičare neštetne, upravo su vukli krošnju stabla po tlu i uništavali autohtonu vegetaciju pred samim novinarima i kamerama. Uputio bih javnost i na spontano snimljeni video u kojem predsjednik Društva Marjan u stanju šoka zaključuje kako je više od pola oborenih borova nedoznačeno i da sve skupa nema nikakvoga smisla. Snimio ga je slučajni prolaznik na svom mobitelu. Nebrojeni su dokazi nelegalnih radnji na Marjanu u početku akcije, poput zdravog nedoznačenog bora koji leži na tlu uz more, a nije bio ni na putu žičare (fotografija 6) ili posječene autohtone crnike, koju mediteranski potkornjak uopće ne napada (fotografija 7).

Zapitati se treba i o mogućem sukobu interesa tvrtke Matima project, koji je čak i laiku vrlo očit. Rušili su zdrave borove (možda ne i svojom krivnjom) koje će otkupiti i navodno preraditi u pelete. Pa čak bi i laik s mediokritetskim matematičkim sposobnostima zaključio ako obore više borova to im je automatski veća i zarada. Licencirani izvođač zna kako se po zakonu ne smiju sjeći stabla koja nisu doznačena. Zaposlenici te tvrtke su trebali odbiti ilegalni zahtjev za sječom nedoznačenih stabala 26. veljače 2019. i narednih dana. Ne radi se o laicima već o profesionalnim drvosječama koji rade u licenciranoj tvrtki za sječu drva. Broj zdravih nedoznačenih borova  koji su posječeni nije 19, nije ni 20-ak, već se radi o stotinama stabala. Danas čitam u medijima da je tvrtka Oikon navodno ustanovila 400 nedoznačenih posječenih stabala. Tko će Splićanima nadoknaditi ovaj nepotrebni gubitak?

Može se postaviti i legitimno pitanje koja je svrha svega ovoga sada kada se potkornjak već probudio i napada okolna stabla? Krizni stožer je opetovano i izričito isticao kako će se sve obaviti prije izlijetanja potkornjaka. Rušenje stabala usred sezone izlijetanja mediteranskog potkornjaka oštećuje koru zdravih stabala uslijed obaranja obližnjih bolesnih stabala (dok padaju) i to otvara vrata za ulazak štetnika u zdrava (sada oštećena) stabla te širenje štetnika. Alepski borovi su ionako oslabljeni dugotrajnom neuobičajenom sušom te se istovremeno obaranjem oštećuje kora zdravih nenapadnutih stabla. Koja je razlika između sanacije predložene od JU PŠ Marjan i sadašnje sanacije pod vodstvom Kriznog stožera? Vlake koje je JU PŠ Marjan predlagala trebale su biti 2,5 metara širine, a sada u srcu šume imamo 'autoputove' raspona od 5-10, pa čak i 15 metara širine (fotografija 5). Istinski se moramo zapitati je li ova druga opcija zapravo puno gora od prve? Tko će preuzeti odgovornost ako na jesen ponovo dođe do sušenja stabala uzrokovanog potkornjakom u ostatku šume? Tko će opravdati sredstva uložena u sanaciju?

Prof. Ruščić i g. Ružić su tijekom prvoga sata akcije uklanjanja bolesnih i mrtvih borova počeli s paralelnim uklanjanjem nedoznačenih zdravih borova, i kao takvi snose prekršajnu, kaznenu i moralnu odgovornost, te trebaju podnijeti ostavku jer su izigrali povjerenje građana grada Splita, Gradskog vijeća i gradonačelnika. Pitam se bi li dr. Pernek da je znao kako će akcija sanacije početi s ilegalnim rušenjem zdravih borova pristao biti članom Kriznog stožera? G. Ružić je medijima javno izjavio kako se sijeku stabla i naknadno doznačuju, što je ilegalno, kazne za takvo protuzakonito djelovanje kreću se od 10.000 do 70.000 kuna. Zakon nalaže doznačavanje stabala, te nakon toga njihovu sječu i propisuje kako se to mora obavljati pod nadzorom šumara. Upravo šumar mora utvrditi zaraženo stablo i doznačiti ga za sječu, a ne botaničar ili vatrogasac, jer jedino šumar može razlikovati zdravo od bolesnog stabla. To je trebao i biti smisao cijele akcije, odstraniti zaražena stabla kako bi se spasila zdrava. Sve što je nedoznačeno znači da šumar nije napravio procjenu zdravlja tih stabala te su ilegalno posječena!

Na tematskoj sjednici Gradskog vijeća o situaciji na Marjanu  održanoj 22. veljače 2019. prof. Ruščić i g. Ružić eksplicitno su izjavljivali kako neće biti uništavanja autohtone šume ispod borova, a gotovo u potpunosti je uništena. Jedan od glavnih razloga zašto je odbijen originalni plan JU PŠ Marjan o korištenju traktorskih vlaka, je bio zaštita te vegetacije. Sada taj isti prof. Ruščić uvjerava javnost kako će se slomljena i iščupana autohtona vegetacija podići sama od sebe. Zar misli da smo mi svi bedasti?! Trebat će 30 godina da dođe u stadij u kojem je bila prije radova. Ta šuma koja je zgnječena trebala je zamijeniti borove i nanesena je dvostruka nemjerljiva šteta. Prof. Ruščić u svojim izjavama pokazuje kako uopće ne barata ni sa šumarskom terminologijom, konstantno navodi kako je pod borovima rasla makija (to je drugi stupanj degradacije crnikove šume), no pod borovima je rasla mlada šuma crnike u sukcesijskoj progresiji prema visokoj crnikovoj šumi (sjemenjači) i sad je taj proces naprasito prekinut. Prof. Ruščić i g. Ružić obmanjuju javnost izjavama kako su 'samo burom ostećena' stabla posječena i 'naknadno doznačena' ('njih samo 19 ili 20'). Ako je zaista tako, na njima bi se morali vidjeti tragovi loma debla ili izvala korijena. Slike koje prilažem pokazuju kako ih je srušila pila, a ne bura! Orkanska bura je puhala 23., a ne 26. veljače 2019., ujutro između 8 i 9 sati kada sam tamo prolazio. Ponavljam, zar oni stvarno misle kako smo mi svi bedasti? Prije neki dan, na televiziji prof. Ruščić je lagao i obmanjivao čak i prof.dr.sc. Ivicu Puljka u lice, kako niti jedno stablo nije bezveze posječeno, kada ga je on upozorio da sijeku nedoznačena stabla, te naravno nije propustio naglasiti kako je on stručnjak. Zar prof. Ruščić ne zna kako je nelegalna sječa već dokumentirana i kako je za to dobio kaznenu prijavu? Na video zapisima snimljenim 27. veljače 2019. i 30. ožujka 2019. vidljivo je kako su autohtonu vegetaciju prvo preorali balvanima, potom krošnjama stabala, a onda i na pojedinim lokacijama traktorima zgazili.

Nepostojanje elaborata niti ikakve druge stručne podloge koja bi opisivala način, metodologiju, karakter radova, prostorni raspored, vrijeme izvođenja, dinamiku, utjecaj na okoliš i brojne druge elemente pripremne dokumentacije ovako bitnog projekta doveli su do ove nepotrebne devastacije. Takvo nešto je i neprofesionalno i neodgovorno, te svakoj poslovno etičnoj pravnoj ili fizičkoj osobi angažiranoj na radovima, predstavlja teško premostiv problem. Prvi nadzor tvrtke Oikon napravljen je dva tjedna nakon početka akcije. Što se događalo u tom razdoblju? Na sreću, zabrinuti građani, stručnjaci i laici dokumentirali su ono što se događalo na terenu fotografijama i videozapisima. Zašto se tvrtka Oikon naglo povukla iz posla? Evo danas čitam u medijima da je tvrtka Oikon ustanovila 400 nedoznačenih posječenih stabala!

Čitam u medijima ovih dana kako se na Marjanu planira izgraditi adrenalinski park i paintball igralište. Koja je svrha toga, da se možda poveća 'biološka raznolikost' u devastiranoj zaštićenoj šumi. S obzirom na novonastalu devastaciju šume, zar Splićanima treba stavljati sol u otvorenu ranu i izazivati gnjev građana?

JU PŠ Marjan ima značajnu odgovornost za ono što se događalo od 2016. i mora preuzeti krivnju. Ali Krizni stožer je počinio višestruku štetu: srušili su na stotine zdravih stabla (koja su navodno trebali spasiti), pokušali su to sve zataškati, lagali javnosti, sravnili su autohtonu vegetaciju sa zemljom i prekršili Zakon o šumama i Zakon o zaštiti prirode. Ono što je najteže za prihvatiti je što su iznevjerili povjerenje građana koji su upravo u njima vidjeli spas za marjansku šumu. Zašto se osobna netrpeljivost jednog botaničara prema alepskom boru našla na putu uspjeha cijele akcije sanacije, trebali bi se zapitati Gradsko vijeće i gradonačelnik. Time je cijela akcija uklanjanja zaraženih borova dovedena u kompromitirajuću situaciju i izložili su sebe i akciju ruglu. Pozivam gradonačelnika i splitsko Gradsko vijeće da smijene navedene odgovorne za devastaciju Marjana s dosadašnjih funkcija, s obzirom na propuste koje su učinili, te na njihova mjesta imenuju neovisne šumarske stručnjake kako bi dovršili posao u skladu sa zakonom i pravilima struke.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare