Predstavnik Aktiva ravnatelja u Splitu: Smijemo li učeniku oduzeti nož ako ga donese u školu, jer je i to njegovo privatno vlasništvo?

U Osnovnoj školi Majstora Radovana u Trogiru otac jedne učenice jučer je fizički napao nastavnika biologije i kemije, jer je njegovoj kćerki uzeo mobitel. Prijavljen je zbog prisile prema službenoj osobi.

Slučaj je zgrozio javnost, ali ne možemo reći da je neočekivan ili šokantan, što je poražavajuće. Nije jednom došlo do sličnog napada zbog roditeljske procjene da je profesor ili nastavnik pogriješio. Ovaj put razlog je bio oduzimanje mobitela, i to u školi u kojoj je zabranjena upotreba mobitela za vrijeme nastave.

- Ono što se dogodilo u Trogiru se nema smisla niti komentirati. Što se tu opće ima za reći? U tom slučaju došlo je do fizičkog napada, ali moje kolege svakodnevno trpe verbalne uvrede i napade. Roditelji nam prijete čim im se nešto sviđa, a znamo dobivati i njihove mailove koje sastavljaju u kasnim noćnim satima. Takvi su u manjini, ali ih postoji dovoljno da znatno otežavaju rad obrazovnim djelatnicima. Problem nije od jučer i zahtjeva temeljitu reorganizaciju upravljanja školama i stavljanja stvari na pravo mjesto - rekao je Davor Šimić, predstavnik Aktiva ravnatelja osnovnih škola grada Splita, ujedno i ravnatelj Osnovne škole Lokve-Gripe.

Šimić je član Vijeća za provedbu programa prevencije kriminaliteta u Gradu Splitu te je s ostalim članovima vijeća bio inicijator zabrane uporabe pametnih telefona u splitskim osnovnim školama, koja se provodi od početka ove školske godine.

- Gotovo sve splitske osnovne škole imaju zabranu upotrebe mobitela osim u obrazovne svrhe, a neke su škole, koliko čujem, zabranile i unošenje mobitela - potvrdio je naš sugovornik i istaknuo da zasad nisu imali negativnih iskustava.

- Uvijek postoje oni koji se tome protive, ali su u manjini. Ponašanje obrazovnih djelatnika u takvoj situaciji je otežano, jer se svi pozivaju na zaštitu prava i privatnosti, ali nitko ne poštuje pravila. Postavljam roditeljima pitanje: smijemo li učeniku oduzeti nož ako ga donese u školu, jer je i to njegovo privatno vlasništvo? Korištenje noža je također zabranjeno, kao i korištenje mobitela osim u obrazovne svrhe - naglasio je Davor Šimić. Smatra da roditelji previše sebi uzimaju za pravo, a učitelji su nezaštićeni i poniženi kada nastoje uvesti red i raditi svoj posao u primjerenim uvjetima.

Nepravilna, pa čak i protuzakonita uporaba mobitela od strane učenika je veliki problem. Djeca fotografiraju u školi ne samo jedni druge, već i učitelje te objavljuju taj sadržaj po društvenim mrežama.

- To je jedna vrsta zlostavljanja, a kad im škola zbog toga izreče neku mjeru, imamo problem jer roditelji takvo što ne smatraju velikim prekršajem. Kada smo početkom ove školske godine održali okrugli stol na tu temu, usrećilo me što sam dobio mailove podrške nepoznatih osoba zbog inicijative zabrane uporabe mobitela - naglasio je Šimić. Smatra da bi se zabrana čak trebala proširiti i na pametne satove.

- Zabrinjavaju nas i pametni satovi jer je tehnologija toliko napredovala da oni s tim malim uređajima mogu isto što i s mobitelom, snimati i prenositi ono što se događa na nastavi - podvukao je naš sugovornik. Više puta je naglašeno kako nije cilj djeci odstraniti mobilni uređaj iz ruke, jer je to danas nemoguće, ali je struka u Splitu odlučila djelovati zbog konkretnih negativnih utjecaja mobitela na naše najmlađe.

Dolaskom društvenih mreža zabilježen je nagli porast anksioznosti i depresije te posljedično samoozljeđivanja i pokušaja samoubojstva kod djece i mladih osoba. Online odrastanje ima snažan udarac na mentalno zdravlje. U svom radu stručnjaci iz područja socijale svakodnevno se susreću s roditeljima koji vape za pomoći jer im je dijete, najčešće u dobi između 13 i 17 godina, postalo ovisno o internetu, mobitelu i video igricama.

Kada je obrazložio svoju namjeru zabrane uporabe mobitela u osnovnim školama Marko Matijević, predsjednik Vijeća za provedbu programa prevencije kriminaliteta u Gradu Splitu, naglasio je ovisnost o 'pametnim' telefonima kao možda najveću trenutnu javnozdravstvenu prijetnju globalnom mentalnom zdravlju, koju većina država, ali i akademske zajednice, nažalost negira. Još veći je problem što problem negiraju roditelji koji bi nastavnike trebali gledati kao produženu ruku u odgoju i podržati ih u takvim zabranama. Svi se slažu kako je potrebno vratiti izgubljeno povjerenje između roditelja i škole, jer trenutačno nedostaje suradnje i pozitivne energije kako bi se zajedničkim snagama pobrinulo za djecu i njihovu budućnost. No, u tom cilju nikako ne doprinosi stravičan i ekstreman primjer poput onoga s početka ove priče.