THE NORMAL ONE: Kraj jedne ere

U nepredvidljivom svijetu nogometa, gdje treneri mahom dolaze i odlaze, rijetki svoje ime zlatnim slovima zapišu u analima nogometne povijesti. Ta imena nadišla su granice zelenog travnjaka, ostavila neizbrisiv trag u sjećanjima nogometne javnosti te postala sinonim za određeno razdoblje. Sa svojom zaraznom karizmom, izuzetnom nogometnom inteligencijom i nepokolebljivom predanošću, Jurgen Klopp vodio je Liverpool kroz razdoblje obilježeno povijesnim uspjesima i kreiranjem novog identiteta kluba. Međutim, i ta era ima svoj rok trajanja, svoj trenutak kada se poglavlje mora zatvoriti i okrenuti nova stranica u bogatoj povijesti ovog engleskog giganta. 

- Volim apsolutno sve u vezi ovog kluba, grada i navijača, ali ponestaje mi energije - Klopp je konstatirao u svom javnom obraćanju i tako priredio veliko i bolno iznenađenje za sve navijače Liverpoola.

Stiglo je ono kao grom iz vedra neba, nitko ga nije očekivao, nitko o tome nije čuo ni pisao. Očekivalo se da će Klopp odraditi ugovor do kraja, da će njegova energija žariti engleskim i europskim stadionima još barem dvije godine, ali od toga na koncu ništa. Tim povodom apsolutno se vrijedi prisjetiti legendarnog puta kojeg je Klopp prošao na klupi ‘Redsa’. 

Godina je 2015., Liverpool je završio sezonu kao šestoplasirana momčad Premier League, a katastrofalan ulazak u novu natjecateljsku godinu Brendana Rogersa koštao je glave. Sjevernoirski stručnjak izvukao je maksimum iz te ekipe, jedne se godine borio za titulu, ali s niti jednim trofejom nije obogatio vitrinu na Anfieldu. Momčad je u njegovoj trećoj sezoni izgledala neraspoloženo i potrošeno, a i rezultati mu nisu išli u prilog. Trebalo je cjelokupnom klubu potpuno osvježenje, novi skup ljudi koji bi uspavanog engleskog giganta mogao vratiti na stare staze slave. Vlasnici su rješenje pronašli upravo u Kloppu, koji je tog ljeta prekinuo osmogodišnju suradnju s Borussijom iz Dortmunda. Momčad koja ga je dočekala nije imala potencijala ni nositelja igre, a borba za toliko željene pehare bila je neostvariva. Igrači poput Simona Mignoleta, Adama Lallane, Martina Škrtela i Glena Johnsona bili su standardni prvotimci u prethodnim sezonama, a Christian Benteke tog je ljeta bio najskuplje pojačanje, plaćeno vrtoglavih 46,5 milijuna eura. Pred Kloppom je, stoga, bio ogroman izazov. 

U svojoj prvoj sezoni ponajviše se fokusirao na implementaciju svoje nogometne vizije, a ne na traženje instantnog uspjeha neplanskim dovođenjem preplaćenih zvijezda. Igru Liverpoola krasio je gegenpressing, značajan posjed lopte i visoko postavljena zadnja linija, sve što je bilo lako prepoznatljivo u Kloppovoj Borussiji. Iako im napredak u igri nije donio iskorak u ligi, plasirali su se u finale Europske lige. Tamo ih je čekala Sevilla, koja je u tom trenutku za njih ipak bila preveliki zalogaj. Očit je bio nedostatak adekvatnog i kvalitetnog igračkog kadra, ali i iskustva. To je pravovremeno uvidio i Klopp, koji se u ljeto 2016. godine odlučio za potpunu rekonstrukciju momčadi. 

Sadio Mane, Georginio Wijnaldum, Loris Karius i Joel Matip dovedeni su za jeftine svote, a koncepcijski su se savršeno uklopili u Kloppove zamisli. Treba napomenuti kako je i iz mlade ekipe priključio, tada tek talentiranog mladića, Trenta Alexander-Arnolda. Osim dolazaka, Klopp je u svlačionici napravio i pravu čistku. Mario Balotelli, Kolo Toure, Martin Škrtel i prošloljetno najzvučnije pojačanje Benteke, bili su prisiljeni zamijeniti Liverpool novim destinacijama. Klopp je tim potezom pokazao kakav je karakter, da ga ne zanimaju imena ni cifre, već isključivo disciplina i zalaganje. Sezona 16/17 ponovno nije obogatila njihovu vitrinu, ali Klopp je bio strpljiv, imao je podršku navijača te ono najvažnije, imao je jasnu viziju. 

Na ljeto se, skupa sa svojim stožerom, odlučio na dovođenje Salaha, igrača koji više nije bio mlad, koji je u javnosti bio percipiran kao Chelseajev promašaj, a kojeg je pretvorio u ključnog aktera budućeg uspjeha i ponajboljeg svjetskog napadača. Egipćanin je bio upravo ono što je njemački stručnjak trebao. On je igrač koji napada dubinu, koji ne traži loptu u istoj zoni kao i napadač te koji u niti jednom smislu ne guši momčad. Isti prijelazni rok na sjever Engleske stigao je Andrew Robertson, koji je s Virgilom Van Dijkom, koji je došao te zime, u potpunosti reformirao posljednju liniju. Obrana je mogla sa znatno većom sigurnošću izaći visoko, lakše su kontrolirali protivničke ofenzivce, što je doprinijelo i kvalitetnijem napadačkom segmentu igre. Sezonu 17/18 navijači 'Redsa' pamtit će po velikom napretku, ali i po onom finalu Lige prvaka. Ono finale u kojem ih je Karius ostavio na cjedilu te predao ušati pehar u ruke kraljevskog kluba. Crnilo se tada nadvilo nad Liverpoolom. Uslijedilo je propitkivanje Kloppovih mogućnosti, bio je viđen kao gubitnik, kao trener s tri uzastopna poraza u europskim finalima. Ali to ga nije obeshrabrilo, naprotiv, probudilo je u njemu bunt i mentalitet pobjednika. Allison i Fabinho zamijenili su tog ljeta Rim i Monaco s Liverpoolom te usavršili Kloppovu šampionsku slagalicu. Liverpool je te sezone postao momčad koju su njegovi navijači godinama priželjkivali. Bayern, Porto, Barcelona pa Tottenham redom su padali u Ligi prvaka, a 'Redsi' su se ponovno popeli na europski tron. Klopp je začepio usta kritičarima te pokazao da nije nikakav gubitnik. 

Međutim, nedostajalo je ono najpriželjkivanije, ono što je crveni dio Liverpoola desetljećima sanjao, a to je titula prvaka Engleske. Te godine im je promakla zbog nevjerojatnog Manchester Cityja, koji im je unatoč osvojenih ogromnih 97 bodova, oteo naslov. No, Klopp je bio samouvjeren, znao je da će godine planskog rada, discipline i truda uroditi plodom. A upravo to se i dogodilo. 99 bodova naredne sezone bilo je i više nego dovoljno da poslije 30 godina trofej elitnog engleskog nogometnog ranga doputuje u Liverpool. Klopp je tada postao legenda, a spektakularno slavlje na ulicama je unatoč pandemiji trajalo danima, štoviše, i mjesecima. U toj povijesnoj sezoni 19/20 ‘Redsi’ su još osvojili Svjetsko klupsko prvenstvo i UEFA Supercup, te je Klopp u tom trenutku bio na svom vrhuncu. Najvažniji trofeji su ponovno pronašli svoje mjesto na Anfieldu, ali ova momčad bila je spremna za još izazova, barem na papiru.  

Poslije erupcije emocija u protekle dvije sezone, uslijedilo je bolno otrježnjenje i početak turbulentnog razdoblja prepunog uspona i padova. Liverpool je završio treći na tablici, daleko iza prvaka Cityja, a u Ligi prvaka njihov krvnik ponovno je bio Real Madrid. To je bio veliki pad iz kojeg se mnogi treneri nikada ne bi mogli  izvući. Ne bi se mogli prilagoditi situaciji, nikako ne bi mogli pronaći recept za izlazak iz krize, ali Klopp nije takav.

U sljedećoj sezoni osvojio je EFL Cup i FA Cup, liga mu je pobjegla za samo jedan bod, a u Ligi prvaka poražen je u finalu. Naravno, ponovno isti klubovi koštali su ih najprestižnijih nagrada. Prvak engleske je ponovno bio Manchester City, dok je europski tron pripao kraljevskom klubu. Porazi od najvećih rivala u najvažnijim natjecanjima destabilizirali su 'Redse' te uvelike utjecali na to da sezona 22/23 bude obilježena rezultatskim neuspjehom. Community Shield i peto mjesto u ukupnom poretku nisu zadovoljili nikoga, a Klopp se ponovno pronašao u nevolji. Na početku posljednje sezone ponovno je uspješno stabilizirao ekipu. Osvojili su EFL Cup, imali pobjednički niz u svim natjecanjima  te su jedno vrijeme držali čelnu poziciju lige. Međutim, u borbi s Arsenalom i Manchester Cityjem trenutno su treći favorit zbog niza kikseva, a Atalanta im je zadala težak udarac na Anfieldu te ih izbacila iz Europske lige. Najizgledniji ishod Premier League zasigurno je pehar u rukama Pepa Guardiole, trenera koji je godinama dijelio Liverpool od astronomskih uspjeha. 

Kako stvari stoje, osam trofeja u devet godina konačni je Kloppov učinak u Liverpoolu. Neki to nazivaju neuspjehom, ali to je prava ludost. U konkurenciji daleko najbolje momčadi Manchester Cityja u povijesti, na koju je potrošena nemoralna svota novca, te Real Madrida s nepobitnim pobjedničkim mentalitetom koji se u španjolskoj metropoli gradio desetljećima, učinak je i više nego dobar. Međutim, Klopp se još ne može svrstati u sami vrh najboljih trenera u povijesti Premier League, barem iz perspektive osvojenih trofeja. Uspjesi Sir Alexa Fergusona, Pepa Guardiole, Arsenea Wengera i Josea Mourinha od većeg su značaja, ali Nijemcu nitko ne može osporiti utjecaj koji je imao na cjelokupni sportski kolektiv. Reformirao je klasičnu eneglesku upravljačku strukturu i doveo pouzdanu grupu ljudi na koju se uvijek mogao osloniti te koja mu je omogućila da sa svojom moćnom karizmom probudi Liverpool, postepeno stvori zajednicu igrača i navijača, te da s kluba i svog imena skine  percepciju gubitnika. 

Kloppova ostavština proteže se dalje od pukih statistika, obuhvaćajući sve trenutke koji su ostavili neizbrisiv trag u sjećanju svih navijača. Njegovo doba prepuno je strasti i truda, a simbolizirano je usponima i padovima. Klopp je postao simbol Liverpoola, heroj ljudi svih generacija. Njegove slike nalaze se u pubovima diljem grada, a brojnim muralima slavi se njegovo nasljeđe. Uskoro će Klopp posljednji put izaći na Anfield, mirne duše podignuti čvrsto stisnutu šaku u zrak, a bogato poglavlje doći će do svog kraja.