Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) priopćenjem komentiraju novi prijedlog revidiranog Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) za razdoblje od 2021. do 2030. godine koji je do jučer bio na javnom savjetovanju.
Komentar prenosimo u cijelosti:
'Radi se o ključnom dokumentu koji bi trebao postaviti temelje za zelenu tranziciju i klimatsku neutralnost. Međutim, umjesto ambicioznog iskoraka prema održivoj budućnosti, pokazao se kao još jedna propuštena prilika za ozbiljan zaokret prema energetskoj samodostatnosti i obnovljivim izvorima energije.
Hrvatska je donijela novi prijedlog revidiranog Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) za razdoblje od 2021. do 2030. godine, ključni dokument koji bi trebao postaviti temelje za zelenu tranziciju i klimatsku neutralnost. Međutim, umjesto ambicioznog iskoraka prema održivoj budućnosti, pokazao se kao još jedna propuštena prilika za ozbiljan zaokret prema energetskoj samodostatnosti i obnovljivim izvorima energije (OIE).
Umjesto da bude poticajan, prijedlog NECP-a zanemaruje imperativ beskompromisne tranzicije s fosilnih goriva na OIE, koji i dalje ostaju na rubu energetske politike. Postavljeni ciljevi su konzervativni i neambiciozni, što potvrđuje cilj udjela OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije od samo 42,5% do 2030. godine u odnosu na kolektivna nastojanja EU da se poveća na 45%.
Zaboravljena domaća energija
U prijedlogu ažuriranog NECP-a navodi se kako 'interes investitora u OIE značajno prelazi ciljeve NECP-a, odnosno potrebe Hrvatske', a pritom se zanemaruje činjenica da je u razdoblju od lipnja do kolovoza 2024. u Hrvatskoj dominirao uvoz električne energije s gotovo 25% ukupne potrošnje. Drugim riječima, interes investitora premašuje neambiciozne ciljeve iz NECP-a, ali ne premašuje potrebe Hrvatske. Isto tako, 289 milijuna eura, koliko je Hrvatska platila ovog ljeta za uvoz energije, fosilnih goriva i emisije CO2, moglo je biti uloženo u ključnu mrežnu infrastrukturu i razvoj domaćih obnovljivih izvora.
Zastarjeli podaci
Prijedlog NECP-a temelji se na zastarjelim podacima i analizama, ignorirajući aktualne trendove i potrebe tržišta. Primjerice, prijedlog ne sadrži ni osnovne podatke o potrošnji električne energije u Hrvatskoj, već samo instalirane kapacitete, što je suprotno europskoj regulativi. Takav pristup dovodi u pitanje vjerodostojnost dokumenta i ostavlja Hrvatsku nespremnom za ubrzanu zelenu tranziciju. Također, primjera radi, prijedlog NECP-a navodi kako i dalje nisu usvojena Pravila o priključenju na prijenosnu mrežu i Pravila o priključenju na distribucijsku mrežu iako su ista donesena još u srpnju 2023. godine ili pak prikazuje razmjenu električne energije sa susjednim državama do 2021. godine iako postoje već podaci za 2023.
Nedostatak konkretnih mjera
Prijedlog NECP-a prepun je paušalnih izjava, ali bez konkretnih mjera koje bi potaknule razvoj OIE, posebno obveze poštivanja rokova kod izdavanja potrebnih dozvola. Naime, proizvođači energije nerijetko su suočeni s čekanjem na pojedine dozvole i odluke dvostruko pa u nekim slučajevima i peterostruko duže od zakonski propisanih rokova. Zato, prije svega, Hrvatska treba bez odlaganja implementirati RED III Direktivu koja jasno propisuje da dok se ne postigne klimatska neutralnost, države članice moraju osigurati da se, u postupku izdavanja dozvola, planiranja, izgradnje i rada, postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, priključivanje takvih postrojenja na mrežu, sama mreža te sredstva za skladištenje smatraju od prevladavajućeg javnog interesa te da služe javnom zdravlju.
Izostavljena prioritetna infrastruktura za prijenos energije
Iako je kontinentalni dio Hrvatske dobro interkonekcijski povezan sa susjednim zemljama, Dalmacija zaostaje, posebno u povezivanju s kontinentalnom Hrvatskom i sa susjednom BiH što ne daje dovoljno sigurnosti u opskrbi Dalmacije. Uz to, obzirom na ubrzani razvoj OIE u BiH, njihova će proizvodnja tražiti izlaz prema Hrvatskoj, što će Hrvatska morati osigurati. Prijedlog NECP-a treba zato prioritet staviti na jačanje prijenosnih vodova između Dalmacije i BiH, ali ne na uštrb domaće proizvodnje i hrvatskog teritorija. Uz to, nužno je planirati izgradnju podvodnog DC kabla velike prijenosne moći prema Italiji do 2040., što bi omogućilo Hrvatskoj fleksibilnost u izvozu viškova ili uvozu energije po potrebi. Ovaj ključni infrastrukturni projekt, potpuno izostavljen u trenutnom prijedlogu NECP-a, od presudne je važnosti za sigurnost i održivost hrvatskog energetskog sustava.
Zanemarene inovacije i potencijali
Predviđena su ulaganja u baterijske spremnike na prijenosnoj i distribucijskoj mreži s minimalnom snagom od samo 25 MW i skromnim budžetom od 26,9 milijuna EUR po operatoru do 2030. godine. Međutim, potpuno zanemaruje poticanje baterija u hibridnim sustavima poput vjetroelektrana i solarnih elektrana, koji bi omogućili bolje iskorištenje OIE i povećali sigurnost cijelog elektroenergetskog sustava. Nadalje, NECP ne uključuje subvencije za velike baterijske sustave niti za baterije za kućanstva. Budući da spremnici energije balansiraju mrežu pohranjivanjem viška energije kada je jeftina i vraćanjem kad su cijene više, nužno je da ih operatori sustava tretiraju kao prioritetne sudionike mreže, a ne kao potrošače ili proizvođače. Prijedlog NECP-a treba sadržavati konkretne mjere i aktivnosti za daljnji razvoj i poticanje reverzibilnih hidroelektrana imajući na umu trenutne razvojne planove ukupnog kapaciteta od preko 1.500 MW.
Iako prijedlog revidiranog NECP-a općenito navodi kako će učinak aktivnosti u vidu sufinanciranja energetskih učinkovitih vozila i infrastrukture za javne punionice rezultirati povećanjem flote električnih vozila i mjesta za punjenje, uopće se ne navodi jasan vremenski okvir ostvarivanja tih ciljeva. S trenutnim udjelom električnih vozila od samo 0,4% (7.032 od ukupno 1.919.131 vozila), Hrvatska je daleko od minimalnog cilja od 15%, a još više od planiranih 30% novih prodaja električnih vozila do 2030. godine. Kako bi se Hrvatska približila tim ciljevima prijedlog aktivnosti mora biti usmjeren na potpuno oslobođenje plaćanja poreza na električna vozila s 0% emisija CO₂.
Ovaj dokument, koji bi trebao postaviti smjer energetskog razvoja, u potpunosti zanemaruje ključnu ulogu vodika kao spremnika energije i njegov potencijal u transportu. Vodik, proizveden elektrolizom uz korištenje energije iz agrosunčanih elektrana, može značajno doprinijeti dekarbonizaciji poljoprivrede, osobito u kombinaciji s biometanom iz bioplinskih postrojenja. Takva kombinacija omogućila bi proizvodnju biometanola kao održivog goriva za poljoprivredne strojeve. Prijedlog NECP-a treba također obuhvatiti elektrifikaciju željezničkog zelenog koridora na neelektrificiranim prugama kroz Liku i Dalmaciju do Zadra, Šibenika i Splita, kao i za potrebe pomorskog priobalnog prometa. Prema tome, potrebno je definirati kvotu za poticanje takvih hibridnih postrojenja za vjetar snage 2000 MW i 2000 MW solara zajedno s 1500 MW elektrolizatora.
Posebno zabrinjavajuće je neambiciozno planiranje razvoja geotermalnih i bioplinskih postrojenja. Iako Hrvatska raspolaže značajnim rezervama geotermalne energije, NECP predviđa kvotu od samo 68 MW do 2030. godine, što je daleko ispod potencijala i interesa za razvoj ovog sektora, a projekcije za bioplin pokazuju da će do 2050. snaga bioplinskih postrojenja ostati sta kao i u 2022. godini.
Prijedlog revidiranog NECP-a uopće ne sadrži planove za off-shore (vjetar i sunce). Prema podacima našeg Akcijskog plana za obnovljive izvore energije na moru, prve sveobuhvatne studije koja sagledava mogućnosti razvoja OIE na Jadranu, prostornom analizom brojnih ekoloških i drugih tehničkih parametara detektirana je mogućnost razvoja OIE 25 GW snage.
Neusuglašenost s europskim zakonima i ciljevima
Europski zakon o klimi jasno postavlja obvezu postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine, no prijedlog NECP-a ne sadrži ni okvirne ciljeve za ovaj rok. Ovakav dokument nije usklađen s europskim zakonodavstvom i propušta priliku za postavljanje Hrvatske kao lidera zelene tranzicije u regiji.
Hrvatska ne smije propuštati prilike za razvoj domaćih resursa i održive energije. Vrijeme je za hrabar, odgovoran i patriotski pristup energetskoj politici – budućnost Hrvatske ne smije biti talac zastarjelih politika', poručuju.