Kuharica 'Trogir na stini, miris u kužini' Vjekoslava Grgantova nije nastala iz potrebe da se nešto napiše ili pokaže, nego iz želje da se bolje razumije ono što već imamo. Riječ je o priči o kuhinji koja je rasla na kamenu, uz vatru i more, o jelima koja nisu nastala iz recepata, nego iz života, te o ljudima koji su znali kako, zašto i kada nešto pripremiti.
U središtu projekta je poštovanje prema onome što su radile prethodne generacije, ali i svijest da kuhinja ne može stajati u mjestu. Zato ova knjiga nije kopija tradicije, nego njezin nastavak. Stari recepti i načini pripreme dobivaju mjesto u današnjem vremenu, uz primjenu novih tehnika kojima cilj nije impresionirati, nego bolje razumjeti namirnice i postupke. Uz sama jela, knjiga donosi i razloge zbog kojih se nešto kuhalo upravo tako, zašto se jelo u određeno vrijeme i zašto sve to i danas ima smisla.
Projekt, koji je nastajao više od tri godine, predstavljen je u konobi Tragos, gdje su se uz autora okupili suradnici, prijatelji i uzvanici.
– Moja je ideja od samog početka bila okupiti ljude, prijatelje i ekipu za istim stolom. A kako to najbolje napraviti nego uz spizu?! Kad vas sada vidim ovako okupljene, znam da smo u tome uspjeli. Tijekom ovog procesa, koji je trajao nešto više od tri godine, povezao sam se s brojnim ljudima, od kojih neke prije toga nisam ni poznavao. Upravo je to za mene najveća vrijednost svega što smo napravili – kazao je autor Vjekoslav Grgantov.
Istaknuo je kako mu je i put do objavljivanja knjige bio prekrasan.
– To je nešto što nikada neću zaboraviti. Svojim gostima uvijek govorim da je u svaki tanjur koji izađe iz kužine netko ugradio djelić sebe. Ali kada stalno dajete dio sebe, nešto vas mora i napuniti. A to su upravo ovakvi trenuci, kada vam gosti kažu da im je bilo lijepo, da su uživali u hrani i svemu što ste pripremili - poručio je Grgantov.
Od recepata tijekom korone do knjige
Kako je započela priča o knjizi, prisjetio se njezin urednik Mak Jovanović, koji je Grgantova upoznao kroz kuharsku akademiju.
– Sjećam se da sam tijekom korone tražio recepte od kuhara koji su pohađali akademiju. Vjeko je bio jedan od vrijednih polaznika, uvijek je sa sobom nosio pernicu i imao patike u torbi. Počeli smo objavljivati recepte, a onda su odjednom počele stizati i razne obiteljske priče i sjećanja na sve ono što je Vjeko jeo u svojoj obitelji. Tada sam shvatio da taj momak može biti puno bolji pisac nego što sam ja ikada pokušao biti u novinarstvu – ispričao je Jovanović.
Dodao je kako je njegova urednička uloga uglavnom bila pratiti Vjekin rad i uživati u onome što je nastajalo, a već razmišlja i o mogućem nastavku.
– Nadam se da će knjiga doživjeti i drugo izdanje, s još 13 recepata. Možemo sada krenuti na kaštelanske, a onda i na one iz Segeta pa dalje – našalio se.
Kamen, more i kužina u vizualnom oblikovanju knjige
Za vizualni identitet knjige zaslužna je dizajnerica Julijana Vlastelica, kojoj je rad na ovom projektu značio i povratak u grad s kojim je povezuju uspomene iz djetinjstva.
– Bilo mi je veliko zadovoljstvo sudjelovati u ovom projektu jer je on, nakon mnogo godina, na neki način označio moj povratak u Trogir. Zaista mi je bilo zadovoljstvo vizualno oblikovati ovu knjigu, spojiti Trogir i kužinu, kamen i more, tradiciju i ljubav prema hrani. Nadam se da sam u tome uspjela, uz Vjekine recepte i svu ljubav prema kužini i gradu kojem svi pripadamo – kazala je Vlastelica.
Fotografije u knjizi potpisuje Ivana Ivanović, koja je tradicionalne motive nastojala prikazati na suvremen način, pritom zadržavajući emociju koju ljudi povezuju s vlastitim domovima.
– Moj je zadatak bio prenijeti emociju koju svi nosimo iz svojih domova i prikazati je kroz fotografiju. Željela sam ono tradicionalno predstaviti na moderan način. Voljela bih da, dok budete listali ovu knjigu, osjetite tu emociju, da vam fotografije prizovu mirise i okuse, ispričaju neku priču i možda vas potaknu da se prisjetite vlastitih obiteljskih trenutaka. I, naravno, da vas potaknu da se ponovno okupite za stolom – istaknula je Ivanović.
U predstavljanju je sudjelovala i stručna suradnica Mejrema Reuter, koja je govorila o soli kao nezaobilaznom sastojku kuhinje.
– Kao i svaka knjiga, i ova se mora otvoriti. Kada je pogledate, poželite je i okusiti. A prvo na red dolazi sol, jer možemo kuhati sve, ali sa solju je sve puno bolje – kazala je Reuter, nakon čega je pročitala pjesmu 'Ubrala sam sol'.
Podrška Grada Trogira
Projekt je podržao i Grad Trogir, a gradonačelnik Ante Bilić pohvalio je rad Vjeke Grgantova i njegov doprinos gradu.
– Očito kao Grad nismo pogriješili kada smo odlučili podržati ovaj projekt. Trogir je grad majstora, a evo, sada imamo još jednog - majstora kužine. Riječ je o čovjeku koji ovo radi prvenstveno iz ljubavi prema kužini, ali i prema svome gradu. Možemo mu samo nastaviti pružati podršku, kao i svima onima koji na sličan način ulažu svoje vrijeme, trud i energiju u nešto što nije nužno vođeno profitom, nego željom da naprave nešto vrijedno i važno za svoju zajednicu – rekao je Bilić.
Ruža Kovačević Bilić, koja je također pružala podršku projektu tijekom njegova nastajanja, istaknula je autorovu upornost.
– Grad uvijek prepoznaje i podržava ovako dobre projekte, a posebno pojedince koji su dovoljno uporni i pomalo ludi da svoju ideju guraju naprijed, bez obzira na sve prepreke na koje nailaze. Ovo je nešto posebno, nešto što je našem gradu trebalo – poručila je.
Knjiga 'Trogir na stini, miris u kužini' tako povezuje tradicionalnu gastronomiju i suvremeni pristup kuhanju, ali i ljude koji su svojim znanjem, iskustvom i radom sudjelovali u njezinu nastanku. Kako ističe i sam projekt, kužina nije samo hrana, nego prostor, vrijeme i čovjek – sve na jednom pjatu.
