Trideset godina nakon polaganja ispita zrelosti ponovno su se okupili učenici I. jezične gimnazije, generacija 1995./1996. Četiri razreda 'jezičara' i dva 'klasičara' prije tri desetljeća napustila su školske klupe u Teslinoj ulici. Mjesto okupljanja, zajedno s profesorima koji su ih ispratili u novi život, bile su školske skale. Simbolično, upravo odatle su ih 'ponijeli vjetrovi k'o maslačke'.
Na jubilej su stigli profesori Jadranka Krajinović, Jurica Barišin, Đurđica Devčić, Dražena Glamuzina, Arinka Mariani, Zorica Horvat, Inge Belamarić, Jadranka Jutronić i Inga Tomić Koludrović te trenutačna ravnateljica Dobrila Gotovac.
Nije nedostajalo anegdota ni oživljavanja uspomena iz razreda u kojima je sjedilo i do 40 učenika. Kad danas kažemo da se nastava pratila unatoč tolikom broju učenika, zvuči gotovo nestvarno. Nije se smatralo ni gubljenjem vremena cijeli školski sat provesti u razgovoru, iznoseći probleme i tražeći odgovore. I danas se pamte rečenice i savjeti izgovoreni u tim razredima.
Za organizaciju lijepe večeri ispunjene smijehom, pjesmom i plesom u Mandrača, zaslužni su bivši učenici Sandra, Mia, Petar, Ana, Gorana, Inga, Siniša, Tihana, Tanja, Katarina, Željana, Kristian i Silvia.
Jedinstveno okupljanje možda najbolje sažima poruka jedne od omiljenijih profesorica, poslana jutro nakon susreta: 'Divno, divno! Trud vam se isplatio, bila je večer za pamćenje. Hvala svima vama. Vridilo je prije 30 godina, vridi i sada!'
Jedna je generacija položila 'školu za život', te magične riječi koje potencira resorno ministarstvo, pritom često zaboravljajući da sustav čine ljudi, a ne puka pravila. S odmakom od 30 godina i nakon ponovnog susreta oživio je poznati osjećaj međusobnog uvažavanja profesora i učenika.
Brojni tadašnji đaci svoje su karijere posvetili nastojanju da svijet učine boljim mjestom. Kroz karijere ili ne, svakodnevno biraju biti - dobri ljudi.
