Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Screenshot: RTL Psihijatar Robert Torre: Ne treba banalizirati nego relaksirati

Psihijatar Robert Torre: Ne treba banalizirati nego relaksirati

Ima li života poslije korone? 'Ljudi su prelako pali u malodušje, previše se boje pa ne žive.'

Ima li života poslije korone, kako sve ovo djeluje na psihičko stanje nacije, i živimo li uopće mi ili samo strah, sve su to pitanja na koja je u emisiji RTL Direkt odgovor dao psihijatar Robert Torre.

Taman ovih dana punih 8 mjeseci živimo s koronom, koliko je to utjecalo na psihičko stanje nacije?

Dosta loše, mi smo nakon prvog euforično pokušaja negiranja i očekivanja da će sve to skupa čudo trajati dva dana prošli smo kroz prvi lockdown koji se s ove točke sagledava kao potpuni promašaj. Kada smo vidjeli da su svi načini zatajili, srušili smo se i onda shvatili da smo ostali razmrvljeni, rastočeni i ostala je država sa stožerom koja se izravno obraća atomiziranim pojedincima koji su uplašeni. Visoka je tjeskoba i sada su ljudi shvatili da imaju nešto što neće trajati par mjeseci nego godinu, dvije, tri a moguće i dulje.

'Naravno ne treba se banalizirati situacija, ali treba se i relaksirati. Trebaju dugoročne strategije, jer ovo se čini da reagiramo reaktivno, kao boksač koji gubi i dobiva seriju udaraca i nema strategiju  udaraca i ne zna koliko će to još trajati, 

Sve to izbezumljuje ljude te se osjećaju radikalno sami', kazao je Torre. 

Mi moramo vidjeti i druge opcije, ako je vanjština srušena, sada je  zapravo vrijeme da se krenemo bogatstvu nutrine, i osobne nutrine i nutrine srca bližnjih ljudi. 

Život treba ići usporedo, mi nismo i ne smijemo prestati živjeti. Hvala bogu da to nisu najveće ugroze koje smo mi imali, sjećam se razdoblja Domovinskog rata,i tada je vodio živor na prvoj crti, duboko svjestan da se u svakom času može nešto desiti, ali život ide dalje. 

Ljudi su prelako pali u malodušje, previše se boje pa ne žive.

Vaša reakcija na temu