SIMBOLI POBJEDNIKA Pročitajte pod kojim su znakovima hrvatski heroji oslobodili Knin

Dana 5. kolovoza 1995. postrojbe Hrvatske vojske oslobodile su Knin, a do 7. kolovoza (kada je 'Oluja' završena) i cijelo dotad zaposjednuto područje sjeverne Dalmacije, istočne Like, Korduna i Banije. Oslobođenje Knina predstavljalo je simbolični kraj tzv. 'Republike Srpske Krajine' (samoproglašene 19. prosinca 1991.), a istodobno postavljanje stijega Republike Hrvatske na zidine kninske tvrđave ponovnu uspostavu legalnog državnopravnog poretka nakon gotovo pet godina odmetništva i okupacije. Tako je vojnooslobodilačkom operacijom 'Oluja' završen Domovinski rat (1991.-1995.), iako je još uvijek okupiran ostao sektor UN-a 'Istok' (Baranja, istočna Slavonija i zapadni Srijem). Ti će krajevi biti mirno reintegrirani u sastav Republike Hrvatske tek početkom 1998. godine.

 
Od jedinica Zbornog područja Split koje su sudjelovale u završnim borbama za oslobađanje Dalmacije (4.-8. kolovoza) treba istaknuti gardijske brigade: 4., 7. te dio 9. brigade; zatim domobranske pukovnije: 6. 'Split', 7. 'Zadar', 15. 'Šibenik', 126. 'Sinj', 134. 'Biograd' i 142. 'Drniš'; kao i brigade Hrvatske vojske: 112., 113. i 144. Analiza heraldičkih simbola iz znakovlja tih postrojbi ukazuje na istaknutost državnih, pokrajinskih i municipalnih grbovnih elemenata. Primjerice, šahirana polja su kao nacionalni simbol najzastupljenija i nalazimo ih u varijantama znakovlja svih navedenih postrojbi (u stiliziranoj formi ili u obliku štita/polja složenog grba - 5x5), osim u slučaju 7. gardijske brigade ('Pume' iz Varaždina). Sljedeći heraldički element po zastupljenosti su lavlje (heraldički leopardove) glave iz pokrajinskog dalmatinskog grba u slučaju tri postrojbe: 7. i 15. domobranske pukovnije (iz Zadra tj. Šibenika) te lavovi s frontalno okrenutim glavama u znakovlju udarne 4. gardijske brigade iz Splita.

Sljedeća skupina heraldičkih simbola prisutnih u okviru vojnog znakovlja odnosi se na municipalne, točnije gradske grbove, a mogu se primijetiti osobito na znakovima domobranskih pukovnija. Tako je splitsko gradsko znamenje (gradske zidine sa zvonikom Sv. Duje) vidljivo na znakovlju 6. pukovnije 'Split'; alka i alkarska oprema iz grba grada Sinja u znakovlju 126. pukovnije 'Sinj'; a gradska kula iz grba Biograda na znaku 134. pukovnije 'Biograd'. Likovi nebeskih zaštitnika pojedinih dalmatinskih gradova iz gradskih grbova dio su znamenja 7. pukovnije 'Zadar' - sv. Krševan, kao i 142. pukovnije 'Drniš' - sv. Roko. Naposljetku, prikaz sv. Krševana ističe se i na varijantama znaka 112. zadarske, a sv. Mihovila na znakovima 113. šibenske brigade HV-a. Ovi primjeri ukazuju na povezanost vojnog znakovlja iz perioda Domovinskog rata s aktualnom municipalnom heraldikom, koja je u mnogim slučajevima upravo tada i nastajala.
   


S druge strane, republička zastava koja se početkom kolovoza zavijorila na kninskoj tvrđavi definirana je još krajem prosinca 1990. godine. Tako se, prema tekstu 'Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske', državni stijeg sastoji od tri jednako široke vodoravne pruge crvene, bijele i plave boje s grbom Republike Hrvatske u sredini. Nadalje, heraldičko znamenje na državnoj zastavi predstavlja 'povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u 25 crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. (...) Iznad štita se nalazi kruna (...) s povijesnim hrvatskim grbovima koji su poredani od lijeve na desnu stranu štita u ovom redu: najstariji poznati simbol povezan s imenom Hrvatska, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije.'

 

Ideja da se u državna obilježja suvremene Hrvatske uključe pokrajinski grbovi u javnosti se pojavila sredinom 1990. godine. Iako je tijekom ceremonije konstituiranja sabora 30. svibnja na zastavama dominirao nacionalni grb sa šahiranim poljima (bez pridodanih pokrajinskih znamenja) S. Martinović je početkom srpnja 1990. iznio mišljenje prema kojem bi novi državni grb trebao predstavljati kombinaciju heraldičkih simbola: Dalmacije, Dubrovnika, Istre i Slavonije sa šahiranim grbom kao 'integrativnom elementom' u sredini. Prema Martinoviću, specifičnim dizajnom tog složenog grba konstruirao bi se 'bijeli križ kao simbol pripadnosti Hrvatske kršćanskom civilizacijskom krugu'. Svečana državna zastava bila bi trobojnica s upravo takvim složenim grbom. Također, tada je i V. Mileta smatrao kako bi za novi državni grb trebalo jednostavno preuzeti složeni grb nekadašnje Trojedne Kraljevine - kakav je na krovu crkve sv. Marka, a koji uz šahirana polja sadrži i grbove Dalmacije odnosno Slavonije.

Ipak, kada su 25. srpnja 1990. doneseni amandmani na postojeći Ustav SR Hrvatske kojima su, između ostaloga, iz državnog znamenja izostavljene dopune iz socijalističkog perioda određeno je da 'osnovicu' grba čini 'povijesni hrvatski grb' (tj. šahirani štit) koji se 'sastoji od 25 crvenih i bijelih polja'. Tako je nacionalni grb sa šahiranim poljima ipak zadržao trenutno prvenstvo u odnosu na eventualno uključivanje pokrajinskih znamenja u okvir novih državnih obilježja. Nadalje, definirano je kako se zastava 'sastoji (...) od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini'. Tada je na Trgu svetog Marka po prvi put svečano podignuta prva zastava Republike Hrvatske. Zanimljivo je istaknuti kako su, prema povijesnim izvorima, sadržajno istu zastavu koristili sudionici 'Hrvatskog proljeća' 1971., kao i neke partizanske jedinice krajem II. svjetskog rata.
 

Osobito nezadovoljstvo tim izmjenama državnih simbola izrazili su istaknuti članovi SDS-a (Srpske demokratske stranke) na masovnom mitingu (tzv. 'Srpski Sabor') održanom također 25. srpnja u Srbu, tražeći da se amandmani na Ustav ne prihvate. Naime, oni su grb sa šahiranim poljima (pod utjecajem beogradskih medija pod nadzorom S. Miloševića) tumačili kao simbol NDH. Tako je nekoliko dana poslije mitinga u Srbu tzv. 'Srpsko nacionalno vijeće' (kao izvršni organ tzv. 'Srpskog Sabora') na sjednici u Kninu usvojilo prijedlog M. Babića prema kojem: 'SNV ne prihvata isticanje isključivo hrvatskih nacionalnih simbola pogotovo šahovnice kao simbola RH, a posebno tamo gdje je srpski narod većinsko stanovništvo' te kako je SNV 'saglasno da se na tim dijelovima republike ističu kao državni simboli Republike Hrvatske dosadašnji simboli sa crvenom zvijezdom petokrakom'.

Tako se dio stanovništva na područjima u kojima je SDS imao utjecaj protivio uporabi novog državnog grba, odnosno zastave. Primjerice, lokalno stanovništvo u Pakracu sredinom kolovoza nije dopustilo da se na općinsku i policijsku zgradu izvjesi zastava Republike Hrvatske. Kada je naposljetku zastava izvješena ubrzo je (krajem studenoga) skinuta i zapaljena, dok je ostvarenje istoga čina u slučaju policijske zgrade spriječio dolazak specijalnih jedinica. Bez obzira na sve 'povijesni hrvatski grb' se od kraja svibnja kontinuirano pojavljivao u svojstvu novog državnog obilježja, npr. na policijskim kapama ili prilikom prezentacije različitih sportskih i glazbenih događaja.

Obzirom na kontekst i raširenost uporabe tijekom razdoblja društveno-političkih promjena 1990., heraldičko znamenje crveno-srebrno šahiranog štita (5x5) - bez ideoloških/totalitarnih dodataka i u prevladavajućoj varijanti s početnim srebrnim ili 'bijelim' poljem - ujedno je predstavljalo i prvi grb Republike Hrvatske.
 

Uz prve specijalne policijske postrojbe - poput Antiterorističke jedinice 'Lučko' (osnovana 7. rujna 1990.) - takav republički grb nalazi se i u znakovlju niza postrojbi HV-a koje su osnivane tijekom Domovinskog rata od Slavonije, preko zagrebačkog i riječkog područja sve do Like i Dalmacije. Naposljetku, grb kakav je korišten tijekom ceremonije konstituiranja Sabora 30. svibnja, kao i na dan 25. srpnja 1990., vidljiv je i na zastavi Republike Hrvatske koja se vijorila ispred današnje Policijske akademije u Zagrebu 8. kolovoza 1990. pri smotri polaznika tečaja 'Prvi hrvatski redarstvenik'. Desetak dana poslije (17. kolovoza) pod izgovorom kako u Hrvatskoj oživljuju 'aveti prošlosti' u okolici Knina podignute su cestovne barikade, što je bio početak tzv. balvan-revolucije, početne faze velikosrpske pobune/agresije na Republiku Hrvatsku.  
  

 
Kako je prvi republički grb amandmanima na Ustav krajem srpnja 1990. bio tek općenito definiran u javnosti su se i dalje nastavili pojavljivati različiti prijedlozi dizajna nove zastave Republike Hrvatske zajedno s državnim grbom. Pritom je, u većini slučajeva, bila korištena trobojnica i nacionalni grb sa šahiranim poljima u različitim varijantama, ali ne i povijesna pokrajinska znamenja (za razliku od ranijeg primjera S. Martinovića). Međutim, prijedlog za konačnu odluku je naposljetku bio prepušten savjetodavnoj skupini, odnosno samostalnom stručnom povjerenstvu pod vodstvom akademika N. Stančića. Najveća dilema u njihovom radu postavljala se u vezi izbora početnog polja (metal: srebrno/'bijelo' ili boja: crvena), pri čemu se povjerenstvo naposljetku odlučilo za prvenstvo crvenog polja, suprotno do tada prevladavajućoj praksi.

Također, uključivanjem stilizirane krune s povijesnim pokrajinskim grbovima iznad šahiranog štita željela se naglasiti teritorijalna cjelovitost Republike u okolnostima prijetećeg rata, ali i heraldički istaknuti proces nacionalne integracije. Iako je prijedlog povjerenstva bio u cijelosti usvojen, treba istaknuti kako pri oblikovanju aktualnog državnog grba općenito nisu poštivana pravila heraldike. Primjerice, stroga heraldička pravila prednost daju početnom srebrnom ('bijelom') polju, a uvrštavanje povijesnih pokrajinskih grbova u stiliziranu krunu (kao nakit grba) predstavlja nepoznanicu u heraldičkoj praksi (N. Stančić). Unatoč objektivnim nedostacima, novi službeni grb odnosno zastava Republike Hrvatske su ipak zaživjeli u uporabi, a pokrajinski grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije, integrirani u državna obilježja, našli su svoje mjesto u okviru vojnog znakovlja cijelog niza postrojbi HV-a koje su sudjelovale u obrani domovine.